Već je u mnogo navrata pokazano da je mrežni jasenovački popis pun pogrešaka odnosno podataka o osobama koje tamo nisu stradale (Pouzdanost, popunjenost i samodosljednost ‘Poimeničnog popisa žrtava KCL Jasenovac 1941.-1945.’, Istraživanje pokazalo – popis žrtava u Jasenovcu nije vjerodostojan!, ‘Poimenični popisa žrtava KCL Jasenovac 1941.-1945.’ i njegovo nepodudaranje s izvorišnim dokumentima, Kolika je cijena nepravilnosti popisa jasenovačkih žrtava?, Skriva li Slavko Goldstein namjerno istinu ili nije dovoljno sposoban za njezino otkrivanje?, Što se točno događalo s mrežnim jasenovačkim popisom do lipnja 2015. godine?, Židovsko pomaganje Hrvatskoj, Znači li odlazak u inozemstvo smrt?, Koliko treba vjerovati lažljivcu?, Mrežni jasenovački popis: Svaka dodatna informacija vezana uz taj popis od velikog je značaja, Jesu li partizani krivi za neke jasenovačke žrtve?, (Ne)kulturni mačak u vreći, Jasenovački popis – laž poželjnija od istine?, Jasenovac – slučaj Pilc i Jasenovačka pljačka novaca Ministarstva kulture i Jasenovački popis: Manipulacije s poznatima i slavnima, Korištenje žrtava Auschwitza za jasenovački popis, Jasenovac i memorandumska hrestomatija i Slavko Goldstein – tragika, mitomanija i laž i Crveni kustosi mogli bi na popis žrtava uskoro uvrstiti crvenkapicu i vuka, Jadovno u bezdanu mitova – beskrajna proizvodnja laži, Laganje o Borisu Tadiću i Jasenovcu, Jadovno i Jasenovac ili Ogigija, Jasenovac – Jadovno 947, Jasenovački kaleidoskop, Jasenovac.con – svaka slučajnost isključena i UDAR – Tko su danas ustaše?). Da se zaista radi o pogreškama se često može dokazati tako da se pokaže da za neku osobu s mrežnog jasenovačkog popisa u nekom drugom izvoru postoji zapis za osobu s potpuno istim podacima pri čemu se navodi da je zapravo stradala na nekom drugom mjestu. Ako je to slučaj samo nekoliko puta, vjerojatno se radi o slučajnoj pogrešci, ali ako je to slučaj preko tisuću puta, vjerojatnije je da se radi nesposobnosti ili lošoj namjeri. U jednom od prethodnih članaka sustavno su tražena i navođena podudaranja osoba iz mrežnog jasenovačkog popisa i iz osobnih svjedočanstava iz digitalnog arhiva Yad Vashema za koje se navodi da ipak nisu stradale u Jasenovcu. S navođenjem podudaranja odnosno pogrešaka se prestalo nakon što je s prethodno objavljenima njihov sveukupni broj u trenutnoj inačici mrežnog jasenovačkog popisa postao veći od tisuću tako da bilo koji čitatelj u razgovoru s nekim može koristiti okruglu brojku. Slikoviti naziv za pretragu digitalnog arhiva Yad Vashema kojom je nedavno otkriven najveći pojedinačni broj lažnih žrtava Jasenovca bio je UDAR (engl. Ustashe Detection And Ranging). I ovom prilikom će se na temelju osobnih svjedočanstava javno dostupnih u digitalnom arhivu Yad Vashema navesti novi primjeri lažnih žrtava Jasenovca na mrežnom jasenovačkom popisu.
Ako se u obzir uzmu osobe iz mrežnog jasenovačkog popisa i osobe za koje se na temelju svjedočanstva iz digitalnog arhiva Yad Vashema zna da nisu stradale u Jasenovcu te ako se traže podudaranja u imenu, prezimenu, imenu oca, godini rođenja i mjestu rođenja ili se radi o bliskim mjestima pri čemu se u obzir uzimaju samo dosad neobjavljene pogreške, onda se na oba popisa nalaze Sultana Atijas, Benjamin Atijas, Etelka Bresslauer, Milan Freiberger, Malvina Goldstein, Irma Langfelder, Luna Levi, Ladislav Löbl, Emilija Lošić, Estera Papo, Adolf Rosenrauch, Fanika Spitzer, Bela Spitzer, Ilonka Schwabenitz. Ostali dostupni podaci o ovim osobama kao i onima navedenim u nastavku teksta dostupni su na stranici http://croatiarediviva.com/jasenovac-materijali/.
Ako se u obzir uzmu i podudaranja u kojima u se u korištenom osobnom svjedočanstvu iz Yad Vashemu ne navodi ime oca, a u mrežnom jasenovačkom popisu se ono navodi, ali se i dalje podudaraju ime, prezime, godina rođenja i mjesto rođenja ili se rado o bliskim mjestima, onda se na oba popisa nalaze i David Atijas i Simon Steiner.
Kod nekih osoba u mrežnom jasenovačkom popisu se od podataka korisnih za uspoređivanje navode samo ime, prezime i godina rođenja, ali bez mjesta rođenja i ime oca pa je za podudaranje dovoljan čak i netko kome su spomenuta tri podatka jednaka. Ako se kod traženja podudaranja u obzir uzmu i takve osobe, onda se na oba popisa nalaze i Hugo Steiner i Ana Weiss.
Ako ove osobe nisu stradale u Jasenovcu, gdje su onda stradale? Između ostaloga u Auschwitzu, u talijanskom logoru na Hvaru, u Loborgradu, Đakovu, na različitim drugim mjestima. Znači opet su iz različitih političkih razloga Hrvatima bili i još uvijek su ostali pripisani i srpski, njemački i talijanski zločini.
Ovime se vrlo jednostavno došlo do osamnaest novih lažnih žrtava Jasenovca. Pod jednostavno se misli na činjenicu da su ovdje podudaranja toliko očita da ih se može uočiti bez ikakve dublje analize, već samo jednostavnom i automatiziranom usporedbom osobnih podataka s oba izvora podataka. Pojednostavljeno – ove lažne jasenovačke žrtve su pronađene u vrlo opuštenim prilikama i bez previše muke jer je većinu posla odradilo računalo. Međutim, već u sljedećem će se na temelju podrobnije ručne obrade lako navesti neki novi zaključci i pronaći neke nove lažne jasenovačke žrtve.
Što se tiče maštovitih i manje maštovitih ugrađivanja laži u mrežni jasenovački popis, vrijedi dodati i pokoji dodatni komentar. Kao što je spomenuto, neke od lažnih jasenovačkih žrtava navedenih u ovom članku su zapravo stradale u Đakovu. U Yad Vashemu trenutno ima oko 13800 zapisa o žrtvama iz Jasenovca, a za logor Đakovo ima 6575 zapisa – samo dvostruko manje. Na popisu žrtava iz logora Đakovo nalazi se 566 imena koja su dostupna na stranici http://elmundosefarad.wikidot.com/spisak-zrtava-fasistickog-terora-logora-dakovo. To znači da je skoro 12 puta više zapisa nego poimeničnih žrtava. U strukturi zapisa o žrtvama kod podataka za oba logora preko 67% je iz beogradskog pamfleta „Spisak žrtava rata“ tj. indirektno iz ozloglašenog komunističkog popisa iz 1964. Ako se ne računaju podaci iz velikosrpskih i komunističkih uradaka znači da je 3.8 puta više zapisa od poimeničnog broja žrtava što je tek malo više od uobičajenog prosjeka u digitalnom arhivu Yad Vashema. U tom istom arhivu je 1881 zapis o žrtvama iz logora Stara Gradiška što je čak 230 manje nego kod prethodne provjere stanja. Treba naglasiti da je 1248 podataka o žrtvama iz Stare Gradiške iz beogradskog memorandumskog pamfleta „Spisak žrtava rata“ i još 228 s liste navodnih žrtava iz Stare Gradiške koja je objavljena u notornoj beogradskoj „Politici“ 19.-20. kolovoza 1998. godine. To znači da je skoro 80% podataka o žrtvama iz Stare Gradiške iz velikosrpskih propagandističkih uradaka tj. samo je 405 zapisa s iskazima rodbine o žrtvama iz Stare Gradiške. Na ovim primjerima možemo vidjeti kako se je kalio mit o Jasenovcu. Pravi primjer komunističkog shvaćanja fordizma gdje hiperprodukciju ne prati kvaliteta uratka.
