Alex Salmond – bez mača i kilta Škotsku doveo blizu neovisnosti

Alex Salmond ne vitla mačem i rijetko nosi kilt, ali svejedno je svoju zemlju doveo bliže neovisnosti od bilo kojeg škotskog ratnika.

Najčešće odjeven u poslovno odijelo, vođa Škotske nacionalne stranke, prepreden, šarmatan i uporan, godinama je gradio pokret za neovisnost. Vrhunac tog nastojanja bit će u četvrtak kada će Škoti odgovarati na referendumsko pitanje: “Jeste li za to da Škotska bude neovisna država?”.

Glas “za” značio bi veliku osobnu pobjedu za škotskog prvog ministra, ali čak i ako izgubi, ankete sugeriraju da će poraz biti tijesan.

Umjesto da ga poraz pomete s političke pozornice, Salmond će i dalje imati veliku ulogu, posebno kada će trebati pritiskati britanske stranke da održe obećanje biračima o davanju većih ovlasti Škotskoj u zamjenu za ostanak u Britaniji.

Salmond je dostigao veliko vodstvo u anketama kakvo je tabor “ne” imao još prošli mjesec, pridobivši mnoge Škote obećanjem o prosperitetnoj budućnosti u neovisnoj državi, slobodnoj od upletanja londonske političke elite.

“Iako izaziva podjele na mnogo načina, jer može ljude odbiti jednako koliko ih može pridobiti, oni koji su s njim spremni su ga slijediti i slušati do zapanjujućih razmjera”, kaže David Torrance, autor Salmondove biografije.

Kritičari i protivnici optužuju ga za verbalno nasilje i ušutkivanje oporbe te za davanja lažnih obećanja o “zemlji meda i mlijeka” koje nikako ne može ispuniti.

Optužuju ga da je domoljublje zamijenio uskim nacionalizmom, a Salmond, kojeg zovu “Wee Eck” (Mali Alex), odgovara: “Ovo nije osobno, ovo nije stranačko, ovo je za budućnost zemlje, ovo je za napredniju i bogatiju Škotsku”.

Salmond je oštrouman, razgovjetan, duhovit. Časopis Spectator, bastion engleskog konzervativizma, imenovao ga je političarem godine 2011. zbog moći i popularnosti i njega osobno i njegove vlade.

Analitičar Peter Kellner napisao je u ponedjeljak da je Salmond bez dvojbe najvještiji voditelj političkih kampanja u Britaniji, a k tome se okružio i vještim suradnicima. “Sve uspijeva pretvoriti u prihvatljivo i poželjno, iako često za to nema pravih dokaza”, dodaje Torrance. Njegovo je remekdjelo, nastavlja, što je u kampanji otklonio isprva prevladavajuće rasprave da će neovisnost odvesti Škotsku u duboku nesigurnost i odveo je na svoj teren.

Salmond je rođen na Silvestrovo 1954. godine. Studirao je ekonomiju na prestižnom sveučilištu St. Andrews, koje je bilo popularno među engleskim studentima gornje klase. Kasnije će ondje studirati i princ William. Pridružio se SNP-u još kao student, baš u vrijeme kad se politički krajolik u Škotskoj počeo mijenjati zahvaljujući početku eksploatacije nafte u Sjevernom moru, što je Škotskoj dalo vjerodostojnu financijsku potporu za eventualnu neovisnost. Poslije fakulteta zaposlio se u Royal Bank of Scotland.

Bivši kolege opisuju ga kao kompetitivnog radoholičara. Jedan je rekao da ima nevjerojatno samopouzdanje koje graniči s arogancijom, drugi da zna biti nagao i oštar. No, s vremenom je postao mekši i pomirljiviji. Godinama je pisao kolumnu za škotske novine i tako se povezao s običnim ljudima.

Krajem osamdesetih vlada Margaret Thatcher donosi odluku o novom fiksnom porezu i uvodi ga u Škotsku godinu prije nego u ostatku Britanije, što je izazvalo buru nezadovoljstva i ujedinjenje u oporbi prema Londonu. Salmond je tada ugrabio priliku i došao na čelo stranke i etablirao se kao moderan, socijaldemokratski i proeuropski lider.

Godine 1999. ponovno je uspostavljen škotski parlament, prvi put od ulaska u uniju s Engleskom 1707. godine. Salmond je iskoristio opće nezadovoljstvo vladavinom laburista, kojima je Škotska tradicionalno uporište, i na izborima 2007. ih pobijedio za jedno parlamentarno mjesto. Tada je postao prvi škotski premijer na čelu manjinske vlade. Četiri godine poslije SNP na izborima pobjeđuje apsolutnom većinom.

Sebi je pripisao zasluge za mnoge škotske uspjehe, a za ono što je bilo neuspješno krivnju je svalio na London. Kritičari kažu da SNP nije ispunio mnoga obećanja iz kampanje za izbore 2011. Ali jest ono da će provesti referendum o neovisnosti.

Salmond igra na populističku kartu, ali jedan takav potez obio mu se o glavu. Prošle je godine optužen za jeftine trikove jer je razvio škotsku zastavu u Wimbledonu kada je Škot Andy Murray postao prvi Britanac koji je osvojio turnir u 77 godina. Ali je zato dočekao na ‘volej’ premijera Davida Camerona kad je ovaj prošli tjedan pozvao škotske birače da ne glasaju za neovisnost samo zato jer ne vole “proklete torijevce”.

“Ja se ne moram pretvarati da govorim jezikom naroda”, odgovorio mu je Salmond. “Ja znam što narod govori”.

Bremenita povijest odnosa s Engleskom

Ako Škotska izglasa neovisnost u četvrtak, napustit će 307 godina dugu zajednicu s ostatkom Ujedinjenog Kraljevstva, gotovo stotinu godina nakon što je to učinila Irska.

Ključni datumi u bremenitim odnosima Škotske i Engleske:

1314. – Vođeni plemenitašem i kasnije kraljem Robertom Bruceom, škotski ratnici odnose odlučujuću pobjedu nad vojskom engleskog kralja Edvarda II. u bitki kod Bannockburna i time potvrđuju neovisnu škotsku monarhiju. Ratovi s Englezima za škotsku neovisnost potrajat će još pedesetak godina dok engleska prijetnja definitivno nije otklonjena.

1371. – Robert II. postaje prvi kralj Škotske iz dinastije Stewarta, koja će kasnije promijeniti pisanje prezimena u Stuart i koja će vladati zemljom i na kraju i ostatkom Britanije idućih 300 godina.

1542. – Marija (Stuart), kraljica Škota koja će kasnije postati poznata po suparništvu sa svojom engleskom rođakinjom Elizabetom I., nasljeđuje prijestolje u dobi od samo šest dana, čime je počelo doba velike nesigurnosti po škotsku monarhiju.

1567. – Nakon što su se škotski plemenitaši okrenuli protiv nje, Marija je bila prisiljena abdicirati u korist svog sina, Jakova VI. Ona bježi u Englesku, gdje ju Elizabeta zatvara na gotovo 20 godina.

1587. – Elizabeta je naredila da se Marija, katolkinja, pogubi odsijecanjem glave zbog toga što je bila umiješana u Babingtonsku zavjeru, čiji je cilj bio ubojstvo engleske protestantske kraljicu.

1603. – Kada Elizabeta umire bez nasljednika, škotski kralj Jakov VI. postaje i kraljem Engleske i Irske kao Jakov I., ujedinivši personalno dvije odvojene monarhije. Međutim, nije uspio ostvariti želju da ujedini dva kraljevstva pod jednim parlamentom i jednom Crkvom.

1688.-’89. – Slavna revolucija u kojoj je svrgnut s vlasti rimokatolik Jakov II. engleski (Jakov VII. Škotski). Na prijestolje dolazi protestant Vilim III. Oranski.

1698. – Sa snovima o bogatstvu u izobilju, prvi brodovi u vlasništvu Škotske kompanije zaplovili su prema Darienu u Panami s namjerom da uspostave škotsku trgovačku koloniju. Taj projekt, u koji je uloženo oko četvrtine ukupnog škotskog bogatstva, pretvorio se u katastrofu.

1707. – Škotska pristaje na Zakon o uniji, akt o njezinu ujedinjenju s Engleskom pod jednim parlamentom u Westminsteru. Često se tvrdilo da je Darien, zbog kojega je puno Škota bilo suočeno s financijskim krahom, izravno doveo do tog zakona koji je ulagačima dao odštetu za pretrpljene gubitke.

1715. – Ustanak jakobita, čiji je cilj bio ponovno uspostaviti vladavinu dinastije Stuart koja je tada bila u egzilu, uspio je ponovno zauzeti velike dijelove Škotske, ali su ga na kraju ugušile britanske snage.

1745.-’46. – Drugi ustanak jakobita, vođen Charlesom Edwardom Stuartom koji je u narodu poznat kao Bonnie Prince Charlie i koji je jedan od omiljenih škotskih junaka. On je neuspješno pokušao vratiti svog oca Jakova na britansko prijestolje i time na čelo kraljevstva ponovno vratiti katoličku lozu. Konačni poraz jakobiti su doživjeli u bitki kod Cullodena. Charlie je izvukao živu glavu, ali je morao pobjeći u izgnanstvo u Francusku. Težnje o povratku Stuarta na tron time su definitivno ugašene.

1934. – Osnovana je Škotska nacionalna stranka (SNP) koja zagovara neovisnost Škotske.

1945. – Prvi parlamentarac iz redova SNP-a izabran je u Westminster.

1979. – Referendum o ponovnoj uspostavi škotskog parlamenta. Nešto više od 51 posto ljudi glasalo je za, ali odaziv je bio manji od potrebnih 40 posto da bi referendum bio proglašen važećim.

1997. – Škoti su na referendumu velikom većinom glasali za uspostavu svog parlamenta u Edinburghu. London je udovoljio njihovoj želji i dvije godine kasnije održana je konstituirajuća sjednica parlamenta – Holyrooda.

Svibanj 2011. – SNP, vođen Alexom Salmondom, osvojio je apsolutnu većinu u Holyroodu. Salmond je objavio da će se referendum o neovisnosti Škotske održati u roku od idućih pet godina.

Listopad 2012. – Salmond i britanski premijer David Cameron potpisali su sporazum koji daje Škotskoj pravo na održavanje referenduma do kraja 2014.

Ožujak 2013. – Salmond je objavio da će se referendum održati 18. rujna 2014.