Ime Dachau trajno je povezano s nacističkim zločinima. Ondje su nacisti uspostavili prvi koncentracijski logor, ondje im je bila škola za ubijanje. Kada su ga Amerikanci oslobodili prije 70 godina, pronašli su među gomilom leševa i 30 tisuća bolesnih, izgladnjelih, ali živih logoraša.
Drveće i cvijeće danas prekrivaju užase koji su se odvijali u Dachauu, koncentracijskom logoru u predgrađu Muenchena.
Deseci tisuća ljudi ubijeni su u “SS-ovoj školi za ubijanje” u godinama prije 29. travnja 1945. kada su Amerikanci umarširali u logor.
Točan broj žrtava nije poznat
Sedamdeseta godišnjica oslobođenja službeno se obilježava u nedjelju. Govorit će kancelarka Angela Merkel, a stotine preživjelih i njihovih osloboditelja bit će prisutno.
Hilbert Margol, američki vojnik iz 42. pješačke “dugine” divizije koja je oslobodila logor, opisuje užase koje je zatekao.
Dok su se približavali logoru Amerikancima je nosnice punio užasan smrad. Hilbert i njegov brat blizanac Howard poslani su u izvidnicu.
“Prvo što smo vidjeli bili su vagoni”, kaže Margol kojemu su 93 godine. Ono poslije bilo je neopisivo: ljudska tjelesa nabacana jedna na druge, izgladnjela i ubijena.
U samom logoru, u pretrpanim barakama našli su 30 tisuća živih kostura. Logorom je harao tifus. Gola i polugola tijela ležala su posvuda, u sanatoriju, u krematoriju, čak i na otvorenom.
Oko 200 tisuća ljudi bilo je u Dachauu od njegova otvaranja 1933. do oslobođenja 1945.
Bili su podvrgnuti prisilnom radu, medicinskim eksperimentima, izloženi gladi, prenapučenosti i nasumičnom zlostavljanju. Preslabi za rad eliminirani su odmah.
Točan broj žrtava nije poznat. U logorskim dokumentima navodi se 32 tisuće ubijenih, povjesničari smatraju da ih je bilo više od 40 tisuća. Mnoga pogubljenja, poput onih sovjetskih ratnih zarobljenika, nisu se bilježila.
Dachau je prve zatvorenike primio 22. ožujka 1933., samo nekoliko tjedana poslije Hitlerova dolaska na vlast. Prva ubojstva brzo su slijedila.
Logor je isprva bio namijenjen političkim protivnicima, komunistima, socijaldemokratima i sindikalcima. Kasnije se punio i protestantskim i katoličkim svećenicima, Jehovinim svjedocima, Židovima, Romima i Sintima, homoseksualcima. Nakon početka rata u Dachau su zatvarani i borci pokreta otpora i ratni zarobljenici.
Georg Elser, koji je pokušao atentat na Hitlera u minhenskoj pivnici, i njemački pisac Alfred Andersch bili su u tom logoru.
Poligon za obuku nacista
Zatvorenici su radili u neljudskim uvjetima, u tvornicama oružja ili su gradili ceste. Svaki dan su prolazili kroz vrata iznad kojih je stajao zloglasni natpis “Arbeit macht frei”. Natpis je ukraden prošle godine i u nedjelju će biti postavljena replika.
Ustanovljen je i sustav vanjskih podlogora za određene radne skupine. Ukupno ih je bilo 169 i time je Dachauu bio najveći sustav logora u nacističkoj Njemačkoj. Služio je i kao model za mnoge kasnije logore koji su činili dio nacističke industrijske smrtonosne mašine.
“Esesovci koji su nekoliko godina poslije pobili milijune ljude smrtonosnim plinovima, u Dachauu su naučili kako tretirati ljude ‘niže vrijednosti’ i kako ih hladnokrvno ubijati”, kažu povjesničari Wolfgang Benz i Barbara Distel. “Pretvaranje nacističke ideologije u krvavu stvarnost počela je u ondje”, dodaju.
Sredinom travnja 1945. Dachauu se približilo savezničko topništvo. Uprava logora naredila je uništenje dokumenata i brisanje tragova zločina. Tri dana prije oslobođenja oko sedam tisuća logoraša natjerano je u prisilan marš prema Alpama. Mnogo ih je umrlo na putu.
Iako gladni, žedni, izmučeni i bolesni, preživjeli logoraši smogli su snage za radost kad su vidjeli Amerikance.
“Sve se počelo kretati. Bolesni su ustali iz kreveta, iskakali su kroz prozore, preskakali ogradu, pohrlili osloboditeljima u susret”, napisao je bivši logoraš Edgar Kupfer-Koberwitz. “Iz daljine ste mogli čuti krike i pokliče. Bili su to povici sreće. Izljubili smo se međusobno i čestitali si. Mnogi su imali suzne oči. Stiskali smo si ruke i govorili: ‘slobodni smo, slobodni smo'”.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
