“Nijedna riječ onoga što sam napisao o Jugoslaviji, nije za osudu, niti jedna. To je književnost.”, tvrdi u razgovoru za njemački tjednik Die Zeit austrijski književnik i ovogodišnji dobitnik Nobelove nagrade za književnost Peter Handke koji je inače bio najzvučnije ime na popisu svjedoka obrane Slobodana Miloševića.
Može li primiti nagradu onaj koji je za vrijeme velikosrpske agresije i ratova na prostoru bivše Jugoslavije stao na stranu srbijanskog predsjednika Slobodana Miloševića? U razgovoru se književnik prvi put izjašnjava oko nagrade i rasprave o njoj zapitavši: “Igrate li se sada Tribunala?”
O jugoslavenstvu
Tijekom razgovora Bošnjake je nazvao “muslimanskim Srbima” te opravdava tzv. Republiku Srpsku Krajinu iz koje su Srbi gotovo sve Hrvate i druge ne-Srbe protjerali, lišili ih građanskih prava, izložili zlostavljanju, a nerijetko ih i ubijali.
“Kako je Njemačka mogla priznati Hrvatsku, Sloveniju i Bosnu i Hercegovinu kad na ovom području više od trećine stanovništva čine pravoslavni i muslimanski Srbi. Tako je nastao bratoubilački rat a nema gorih ratova od bratoubilačkih ratova”, ustvrdio je Handke.
“Koliko je Srba živjelo u Hrvatskoj, u ‘Krajini’. I odjednom su trebali biti inferioran narod u vlastitoj zemlji”, tvrdi dalje Handke braneći srpsku paradržavu unutar Hrvatske, stvorenu okupacijom 1991. u funkciji stvaranja Velike Srbije.
> (VIDEO) 28. lipnja 1989. Gazimestan – rat protiv Hrvatske počeo je davno ranije još u Jugoslaviji!
“Ja sam Jugoslaven po majci i po ujaku koji živi u Mariboru. Moj djed je tada glasovao za priključenje Koruške Jugoslaviji. Jugoslavija mi je nešto predstavljala. I zato je netočno da sam se zalagao za Srbiju. Meni je bilo stalo do Jugoslavije“, kazao je između ostalog Handke ocijenivši da je Jugoslavija nastala kao “protuteža Hitlerovom Reichu”.
O Slobodanu Miloševiću
“Miloševića sam vidio jednom u zatvoru u Scheveningenu, bio je zatvorenik. Želio sam ga čuti. Miloševićev odvjetnik me pitao želim li s njime razgovarati. Slušao sam što mi ima za reći. Nikada se nisam podčinio Miloševiću ni izvana ni iznutra”, tvrdi Handke.
Kaže da je na pogreb Slobodana Miloševića otišao zato jer se on “jedini zalagao za Jugoslaviju”.
“Njegov je grob također grob Jugoslavije. Jesmo li zaboravili da je ta država osnovana protiv Hitlerovog Reicha?”, pita se dalje Handke.
Uručenje nagrade 10. prosinca
Švedska akademija brani svoju odluku o dodjeljivanju Nobelove nagrade za književnost austrijskom piscu, tvrdeći da je Peter Handke davao provokativne izjave ali da nije podržavao krvoproliće.
Upitan je li se obradovao toj nagradi Handke odgovara: “To je bio veliki mir u meni. Ali osjetim ga ponovo ponekad, stalno se vraća”.
Uručenje nagrada bit će 10. prosinca, na dan smrti Alfreda Nobela.
Kakvu poruku šalje švedska akademija dodjelom Nobela čovjeku koji je do kraja podupirao politiku Slobodana Miloševića?
Podsjetimo, austrijski književnik godinama izaziva kontroverzije zbog svog javnog djelovanja, kojim je podupirao politiku Slobodana Miloševića od početka pa sve do njegove smrti.
Peter Handke jedan je od dvoje dobitnika Nobelove nagrade za književnost. Dijeli je s Poljakinjom Olgom Tokarčuk. Za narode teško stradale u proteklom ratu i velikosrpskoj agresiji taj Nobel zvuči poput ironije, ističe Ivana Petrović u komentaru za dnevnik.hr.
Kada je 1996. nobelovac Handke objavio knjigu „Zimsko putovanje rijekama Dunav, Sava, Morava i Drina ili pravda za Srbiju”, izazvao je žestoke kontroverzije koje traju do danas.
Iako kritiziran da trivijalizira srpske ratne zločine, Miloševića se nije odrekao. Uz Micotakisa i Primakova bio je najzvučnije ime na popisu Miloševićevih svjedoka obrane. Haškom sudu se nije odazvao, ali je Miloševića posjetio u Haagu i njihov višesatni razgovor uobličio u esej.
S kanadskim piscem Robertom Dixonom te, zanimljivo, budućim britanskim nobelovcem Haroldom Pinterom potpisuje apel kojim poziva na obranu Slobodana Miloševića. Pintera spominje i u svom govoru na Miloševićevu sprovodu u Požarevcu, na koji je stigao nenajavljen.
Koristeći Sokratovu ironiju rečenicom „znam da ništa ne znam“ Handke je kazao da na tom sprovodu nije sam, da je uz njega Harold Pinter.
Ako uzmemo u obzir da su Nobelove nagrade za mir i književnost uvijek nagrade i s političkom porukom, s pravom se pitamo kakvu poruku nagradom šalje švedska akademija.
On je neprijeporno darovit književnik, ali je li moguće taj dar odvojiti od javnog djelovanja i osobnih stavova koje promiče. Ne bi li Nobel trebao biti nagrada za sveobuhvatnu izvrsnost uključujući i onu ljudsku, koju slavi cijeli svijet. Osobito kad se, kao Handkeu, dodjeljuje zbog lingvističke kreativnosti u brizi za čovjeka, zaključuje Ivana Petrović.
Pamflet ‘Pravda za Srbiju’
Nagradu Georg Büchner koju je dobio 1973. godine, Handke je vratio 1999. revoltiran zbog napada NATO-a na Srbiju, koje je bilo izvedeno da bi se Miloševića prisililo povući srbijansku vojsku s Kosova.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
