Sa Željkom Lenartom, predsjednikom Hrvatskog seljačkog saveza Sisačko-moslavačke županije, koji ima vlastito obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo (OPG)-proizvodnju povrća u Kutini, razgovarali smo o njegovim početcima, problemima s kojim se susretao u razvoju OPG-a, stanju u poljoprivredi i mogućnostima za njezin daljni razvoj.
Poljoprivredno gospodarstvo Željka Lenarta danas ima 22 hektara, od čega su dva hektara povrtlarska, a 20 je ratarske proizvodnje. Počeo je još kao student agronomije, zanimao se za grah i na tome je diplomirao, usput eksperimentirao i krenuo se baviti povrtlarstvom te se zanimao za poljoprivrednu proizvodnju.
“Danas je teško živjeti od samo jednog posla i plaće, tako sam ja krenuo s dopunskim poslom u poljoprivredi, nakon čega smo se pet godina bavili isključivo tim. Bili smo mali i bilo nam je teško, usavršavali smo se. Naša filozofija je bez kredita i posuđenih novaca”, rekao je Lenart.
Kada sam došao sam na mjesto pročelnika županije i dalje smo držali proizvodnju na nivou, bio sam i državni tajnik u ministarstvu turizma, a sada isključivo radim na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu, ispričao je Lenart.
Lenart smatra da u hrvatskoj poljoprivredi prvenstveni problem loša politika prema selu.
“Netko vam svaki dan govori da vi ovoj državi ne trebate. S 22 hektara mi smo manje gospodarstvo i na granici ulaska u sustav pdv-a, ne usudite se ući u taj sustav jer su davanja oko 3500 kn mjesečno, a izvan poreznog sustava su oko 600 kuna. Ovako ste premali, ne možete rasti”, istaknuo je.
“Problem je što dalje, rasti ili se prestati baviti time”, pita se Lenart.
Povrtlarska proizvodnja ima problem trgovačkih centara koji prodaju sve i svašta, jeftinije povrće bez okusa, uzgojeno u lošim uvjetima, kazao je Lenart te dodaje da se s tim se još nekako nose, iako su kupci navikli to kupovat u centrima, oni prodaju na tržnicama ili na gospodarstvu.
“Da bi imali širinu proizvodnje, moramo uzgajati 20 različitih povrtlarskih kultura, s druge strane ne možemo raditi za trgovačke lance jer traže velike količine, ucjenjuju nas s povratom robe, pa nismo išli u tom smjeru, radimo jedino s jednim malim ali korektnim lancem Lunija”, pojasnio je Lenart.
Lenarta, kao čovjeka s političkim i poljoprivrednim iskustvom, pitali smo kakva rješenja vidi za hrvatsku poljoprivredu. Po njemu rješenje je politika koja se bazira na tome da potiče razvoj obiteljskih i poljoprivrednih gospodarstva.
“Nisu sve politike poput naše, da podižu velike i uništavaju male, nego se trude da i mala gospodarstva funkcioniraju. U Štajerskoj je trend porasta mješovitih gospodarstava, da netko radi i uz to se bavi poljoprivredom”, kazao je Lenart.
“Nama cijelo vrijeme nam pričaju da nam se nešto ne isplati”, tvrdi Lenart.
U ratarskoj proizvodnji nije problem prodaja jer kupca ima, nego otkupljivači koji se bave time da oni određuju koliko bi seljaku bilo dovoljno da preživi, istaknuo je.
Ljudima u gradovima usadili su da seljak ima veliki traktor vrijednosti 100 tisuća eura i da dobiva velike novce od države, a to nije tako, smatra Lenart i dodaje da ta psihologija nalikuje na onu iz prošlog sistema.
“Danas lakše sresti izvanzemaljca nego ministra poljoprivrede”, rekao je Lenart.
Lenart smatra da je potrebna seljačka banka koja bi pomogla seljaku pri kreditiranju po pogodnoj kamati, a uz to trebalo bi omogućiti udruživanje seljaka.
“Europska komisija krenula je prema tome da potiče manje poljoprivrednike do 30 hektara, kako bi ljudi ostajali na selu, naša sela su prazna”, istaknuo je.
Ako nemate kapital i zemljište nemojte srljati u kredite i kojekave programe, vidite kako su prošli mljekari, uložili su masu novca, a danas imate masu napuštenih farmi, upozorio je Lenart mlade poljoprivrednike.
“Tko nema zaleđe i tradiciju, bolje da se ne upušta u dugove”, savjetuje Lenart te dodaje da je potrebno i znanje.
Naše obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo će opstati jer nismo nikome dužni, inače bi to bilo vrlo teško”, zaključio je Lenart.
Ministarstva su degradirala poljoprivrednu savjetodavnu službu, tako da se svi koji nešto znaju pobjegli su nešto drugo radit, a oni koji su ostali su bez motiva za savjetovanje, zatvoreni u kancelariji, umjesto da su na terenu, rekao je Lenart.
Zaživjela je poljoprivredna komora, no uništili su je kako se seljak ne bi okupio jer to je opasno za svaki režim, tvrdi Lenart.
Problem vlasti sa seljakom je što seljak ima svoju kuću, svoj bunar, vodu, svoju hranu i on je neovisan, kazao je Lenart te dodaje da onaj tko živi u stanu u gradu, sve mora kupiti i zato je ovisan.
“Seljak je neovisan i može se danima buniti, zato svi režimi zaziru od seljaka”, tvrdi Lenart.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
