Vjerojatno vam je poznato što sve utječe na cijenu goriva na pumpi – cijena sirove nafte na svjetskom tržištu, tečaj kune u odnosu na druge valute – prije svega dolar, državna davanja… no nije na odmet podsjetiti zašto su neke stvari kakve jesu.
U SAD ćete litru goriva platiti, zavisno od dijela SAD-a, od 4,5 do 5,5 kuna za litru (od 2,6 dolara za galon na više, s tim da je američki galon 3,78 naših litara). Odakle tolika razlika? Jer Amerikanci kradu naftu s bliskog istoka? Ne baš.
Odakle tolika razlika?
U SAD zapravo plaćaju naftu po proizvođačkim cijenama – ono što uvezu s Bliskog istoka plaćaju manje-više koliko i mi, a koliko je to točno zavisi od tržišta (naše je mediteransko, jedno od jeftinijih!), vrste nafte (naša “sirova nafta” je u biti laka nafta uglavnom iz Arabije, ona iz škriljevca kakvu proizvode u SAD je nešto skuplja), i drugih stvari, a ovih se dana kreće između 68 i 73 dolara, što je ipak značajan porast u odnosu na proteklo razdoblje. Iako danas cijene nafte bilježe blagi pad, kod nas se obračunavaju po cijenama prošlog tjedna. Kako su cijene nafte od prošlog tjedna pale, za očekivati je da će se i cijene goriva idućeg utorka vratiti ispod 10 kuna – ili onog iza njega.
Tu je, jasno, i tečaj dolara – on je u trenutku pisanja ovog teksta na oko 6,20 kuna, i bilježi priličan pad. Pred nešto više od godinu dana bio je i preko 7 kuna – i da je ostalo tako, gorivo bismo plaćali i skuplje!
Rafinerijske cijene nafte su zapravo slične u SAD i Hrvatskoj, razlika je u onom što slijedi, a to je ono što Vlada uzima na ime trošarina i PDV-a te naknada koje se plaćaju iz goriva za cesete, ekologiju i slično. Od deset kuna, okruglo 6 dajete državi za trošarinu i PDV!
Jedna kuna INA-i, dvije vladi
Dakle, kad na cijenu sirove nafte od oko dvije i pol kune po litri – ili nešto više – dodate troškove rafinerije, prijevoza, maloprodaje…) doći ćete do cijene goriva od ispod 4 kune. Slično je i kod dizela, gdje oko 5 kuna odlazi na trošarinu i PDV po litri. Usto, propisano je da na trošarinu još plaćate i neki iznos za Hrvatske ceste i Hrvatske autoceste. Ili, u postocima, u maloprodajnoj cijeni goriva nabavna, rafinerijska cijena ima udjel od 30 do 35 posto, posebni porez oko 40 posto, a PDV 20 posto (ne dajte da vas 25 posto zavara, to je koliko se dodaje na trgovačku cijenu, a udio u maloprodajnoj cijeni je 20 posto). Na svaku kunu koju date za gorivo, rafiniranje i transport istog, dvije date državi.
Kad se sve to uzme u obzir jasno je da bi gorivo u Hrvatskoj bilo prilično skupo i da Arapi dijele naftu besplatno. No tu su i drugi čimbenici, varijabilni: Zašto je cijena goriva jedno vrijeme, prije krize, bila nevjerojatnih 140 dolara za barel, potom pala na jedva 40, a danas se opet ide prema 80 dolara?
Monopol OPEC-a
Dijelom radi ponude i potražnje, dijelom radi špekulanata. Kad su zalihe goriva u SAD visoke, cijena pada, i obratno. Zimi, kad raste potrošnja pa time i potražnja, cijene rastu. Špekulanti koji preprodaju naftu, kad svjetske ekonomije rastu, računaju s porastom cijene, pa kako jača globalna ekonomija tako jačaju i cijene nafte. Najviše od svega, tu je OPEC – monopolistička organizacija koju Trump smatra kriminalnom, i u pravu je: dogovor o kontroli cijena na štetu kupaca među proizvođačima i trgovcima bilo čime je u zakonodavstvima svih civiliziranih zemalja je ilegalan i strogo kažnjiv, pa i kod nas smo nedavno svjedočili procesu pružateljima zaštitarskih usluga zbog dogovora o minimalnoj cijeni sata rada zaštitara.
No na međunarodnom planu nema zakona koji bi spriječili OPEC da dogovara smanjenje proizvodnje i time umjetno diže cijene nafte, ponekad i u nebo, i samo činjenica da neke zemlje članice često imaju financijskih problema pa krše dogovorene kvote nas spašava od toga da ne plaćamo naftu 300 dolara po barelu, ili koliko god OPEC kao globalni monopolist zatraži.
OPEC je dijelom i čedo znanstvenika iz Rimskog kluba, koji su sedamdesetih ustvrdili da će nafte nestati najkasnije do negdje 2010., i da zato trebamo smanjiti njenu potrošnju i kontrolirati proizvodnju. Cijene su porasle u nebo, no potrošnja je povećana zbog razvoja Afrike i Kine i porasta broja stanovnika na planeti.
Cijena globalnog zatopljenja
Danas tome treba dodati i narativ znanstvenika o globalnom zatopljenju, koji se bazira na tome da će potrošnja nafte rasti do kraja ovog stoljeća, tj. da je neće nestati u dogledno vrijeme, i da će povećana potrošnja nafte do kraja stoljeća prouzročiti povećanje stakleničkih plinova u atmosferi što će dovesti do porasta razine svjetskih mora i porasta globalne prosječne temperature (što je, doduše, proces koji se prirodno događa već 22.000 godina – a u tom periodu su svjetska mora porasla za oko 130 metara, a samo od Krista na ovamo za oko 10 metara). Ekolozi zato traže više poreze na gorivo i Co2.
Uz sve to, na cijene utječu i ratovi u područjima gdje se nafta proizvodi, na Bliskom istoku, kao i američka politika – najava novih sankcija Iranu podigla je cijenu nafte.
I na kraju, kao zadnji čimbenik treba spomenuti i cijene u okruženju – one su svugdje u EU dosta slične, jer EU ima sličnu fiskalnu politku, a jasno da nije moguće da u jednoj zemlji budu osjetno manje nego u susjednoj, jer bi svi odlazili tankati preko granice. Dodajmo da ni u BIH i Srbiji, koje nisu u EU, cijene goriva nisu bitno niže.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
