Svjedoci smo toga kako je nasilje nad ženama u Hrvatskoj u porastu, što su svakako zabrinjavajući podaci koji govore o tome da smo kao društvo zakazali. Paradoksalno je, međutim, da su najglasniji u povicima kako sustav ne funkcionira, oni koji su iz proračuna plaćeni za borbu protiv tog problema. Sada tvrde da će biti bolje ako se njihov nerad nagradi s više novca, piše Borislav Ristić za Večernji list.
Dok se tako vodi rasprava o ratifikaciji IK, nitko ne govori o tome koliko će nas ona koštati. U javnosti se čak licitira s proračunskim iznosom od milijardu kuna. Kada bi se mjesečno isplaćivalo 5000 kn, iznos od milijardu kuna bio bi dostatan za 16.500 osoba. U tom slučaju svaka žrtva nasilja u Hrvatskoj bi dobila po 60.000 kn godišnje. Ali, ne. Na ovakvu mogućnost je Vlada najavila rezervu.
Umjesto sustava koji bi nagrađivao hrabrost i dodatno motivirao žrtve nasilja da prijavljuju nasilnike, sav taj novac ići će onima koji su zakazali. Umjesto pomoći zlostavljanima u lakšem preživanju traume, oni će novac bacati udrugama. To je, pak, članak na koji se u IK ne može staviti rezerva. Blokirati se može novac koji trebaju dobiti direktno žrtve nasilja, ali ne može onaj koji ide udrugama. To je mudrost Konvencije.
Očito je da se ovakvim načinom financiranja stvara jedno moćno parapolitičko tijelo nevladinih udruga, koje će na ovaj način dobiti dovoljno sredstava za svoje ideološke bitke. Logika takve računice je ova: što više drvlja i kamenja na vlastitu zemlju, to više novca od GREVIA. Ne treba sumnjati kako je to disciplina u kojoj su ove udruge pune iskustva.
O tome da ratifikacija sama po sebi neće voditi smanjenju nasilja u obitelji svjedoče primjeri Srbije i BiH. Dok mi srljamo kao guske u maglu, zemlje poput Irske, Švicarske i Velike Britanije su oprezne, jer smatraju kako znaju raspolagati svojim novcem i same mogu zaštititi vlastite građane od nasilja.
Ideja jednakopravnosti žena i muškaraca općeprihvaćeno je načelo u vremenu u kome živimo. Potkopava li sam naziv konvencije ovaj princip, jer ako su nasilju skloni samo muškarci, ispada kako je nasilje rodno uvjetovano. Zar žrtva nije žrtva bez obzira na spol? Što se događa ako je nasilnik žena? Radi li se prema toj logici o rodno neosviještenom muškarcu, muškarcu bez brkova?
Odvajanje roda od spola navodi nas na sklizak teren. Hoće li roditelji u budućnosti kad dobiju dijete čekati dok ono ne progovori kako bi znali kojeg je roda? To je zbrkana logika modernog feminizma, koji polazi od stava da je žena slobodna kada služi svom poslodavcu, ali je rob kada pomaže svome mužu.
Vlast tvrdi da u IK nema rodne ideologije. Zatim nam kažu kako će se izjavom ograditi od ideologije roda. Zašto se ograđivati od nečega čega nema? Ako se ipak pokaže da ju sadrži, nikakva interpretativna izjava nema pravnu težinu protiv te ideologije. Zato postavite pitanje vladajućima: Štiti li konvencija osobe muškog spola koje se osjećaju kao žene ili osobe ženskog spola koje se osjećaju kao muškarci? Odgovor na to pitanje će reći sve o ideološkoj čistoći konvencije.
Svi oni koji su bili protiv referenduma o braku sada podržavaju ratifikaciju IK. Svi oni koji inače ne mogu smisliti HDZ, sada su oduševljeni Plenkovićem. Sada postaje jasnija ona Milanovićeva izjava kako on ne zna što Plenković radi na čelu HDZ-a, jer on svjetonazorski pripada liberalnoj struji SDP-a. Isti taj Milanović koji je bio sklon vrijeđanju glasača iz suprotnog tabora, sada je nadmašen još većom razinom intelektualne oholosti, gdje se vlastite glasače proziva kako ne znaju čitati, piše Borislav Ristić za Večernji list.
Dodatno ih se vrijeđa kako nisu dobri kršćani jer ne prihvaćaju njegovo apokrifno istanBULJsko evanđelje. Valjda su loši kršćani briseloslužja? Ne kaže uzalud mudri Chesterston kako “pukim statiranjem u crkvi ne postajemo kršćani, kao što ni stajanjem u garaži nećemo postati auto”.
Što se tek događa sa stajanjem na vlasti? Dok tako gledamo ideološku macanizaciju koja se provodi nad našim društvom, vođin medijski savjetnik otvoreno poziva na unutarstranački obračun riječima: “ako se Plenković ne riješi njih, riješit će se oni njega”.
Tako u politički život vraća poznatu maksimu iz Josipovićeve kampanje: “mi ili oni”. Mudro je imati savjetnika suprotnog svjetonazora, ali što o našem svjetonazoru govori kad te savjete primijenimo doslovno, nesvjesni kardinalne greške koju činimo, pa to onda peglamo tragikomičnim imendanskim čestitkama? E, to se zove biti vjere-dostojan! I dok veliki vođa čitavu državu pretvara u karnevalski show “tvoje lice zvuči poznato”, baza mu ponavlja Isusove riječi upućene Pilatu: “Ne bi ti imao nikakve vlasti nada mnom da ti nije dano odozgo”.
Kolumnu u cijelosti možete pročitati ovdje.
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
