“U protekloj je godini u poljoprivredi učinjeno par dobrih koraka, ali se dugo najavljivana i od cijelog političkog spektra prihvaćena ideja obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava kao temelja primarne proizvodnje hrane nevjerojatno polako probija kroz birokratsko-interesne labirinte. Poljoprivrednicima vlada nije pritekla u pomoć stvaranjem agrobanke. HPB stoji i čeka, u političkim programima uoči izbora vrbovalo se seljake i najavljivalo agrobanku, kao tijelo bez kojeg je nemoguće kreditirati proizvodnju”, upozorava dr. sc. Đuro Njavro u razgovoru s Darkom Jerkovićem za Glas Slavonije od 5. 6. i 7. siječnja 2018.
Dr. sc. Đuro Njavro ugledni hrvatski ekonomist, pedagog i bivši političar, autor niza znanstvenih i stručnih radova, suosnivač Zagrebačke škole ekonomije i managementa, na kojoj radi kao predavač i dekan, u razgovoru ističe da moramo dobiti još jedan Domovinski rat.
Na isteku prošle 2017. godine hrvatski premijer Andrej Plenković za iduću 2018. najavio je neizostavno provođenje konkretnih reformi u ključnim područjima od kojih se ekonomsko, posebno vezano uz gospodarstvo, ali i mirovinski i zdravstveni sustav koji su golemi potrošači državnog novca, čini najizazovnijim korakom naprijed koji ulijeva nadu da će se u Hrvatskoj, kad se radi o reformama, konačno krenuti u korjenite promjene, za razliku od niza godina unatrag kad su se reforme uglavnom svodile na “kozmetičke” zahvate.
HDZ u nečem mora krenuti prvi
Kakvo je Vaše mišljenje, kao iskusnog ekonomskog i financijskog stručnjaka, o premijerovim najavama početka provođenja ozbiljnih reformi na više razina?
– Premijeru i HDZ-u treba odati priznanje, jer su dosad održali stabilnost Hrvatske. Tu se posebno ističe niz odličnih pokazatelja u državnim financijama. Sada ta ista vlada najavljuje reforme. Važno je biti načisto s naravi problema koje treba riješiti. Na raznim područjima suočavamo se s istim problemom: s načinom razmišljanja i rada naslijeđenim iz prošlog sustava, a i s nekim problemima još starijeg datuma i rezultat su nerazvijenosti Hrvatske. Mnoge reforme propadaju jer ne uzimaju u obzir probleme primjene dobrih zamisli. Jaka struktura koja moć crpi u bivšem sustavu protivi se promjenama. To je prirodno i legitimno s njihove strane, moćni su i imaju alate za borbu koju će na kraju izgubiti, ali problem je što jako usporavaju Hrvatsku. Oni ne mogu spriječiti uvođenje standarda razvijenoga zapada, ne mogu spriječiti primjenu europskih politika u Hrvatskoj. Ali, usporavaju naše gospodarstvo i uspješno odbijaju investitore.
Premijer mora naći hrabrosti da ljude potakne na preuzimanje rizika. I na razbijanje antipoduzetničkog mentaliteta koji je nametnut svakodnevno i u dijelu medija. Kad ih potakne, treba ih moći i zaštititi. Promjene u Hrvatskoj može donijeti samo odlučno i dobro vodstvo i jaka stranka koja će iza njega stati.
Znači, tvrdite kako su reforme na kratki rok hitne i neizbježne, a i moguće?
-Jedino tako možemo opstati i razvijati se u svijetu golemih i brzih tehnoloških i organizacijskih promjena! Uravnilovka je naš veliki neprijatelj -samo uspješna, na interesima zasnovana politika stvara prostor za rast, a time i za dugoročno pokriće zajedničkih potreba, pomoć potrebitima, ulaganje u sigurnost. Sve ovisi o snazi HDZ-a i vlade.
Da bismo učvrstili državu kao branik zajedničkih interesa moramo dobiti još jedan Domovinski rat, moramo se okupiti oko ključnih vrijednosti i nacionalnog interesa. Mislio sam da će naše elite uspostaviti o tome široki konsenzus. Sada više u to ne vjerujem. Snaga vodstva države i snaga stranke koja će iza njega stati, to je jedini način. Neki kažu kako ova vlada ne može biti snažna jer je s mukom sastavljena, ali u toj vladi u rješavanju gospodarskih problema vidim temeljnu snagu u HDZ-u koji se još mnogo bavi samim sobom.
Mora se hitno uključiti, odlučiti se za reforme gospodarstva i poduprijeti najbolje stručnjake koje Hrvatska ima. Čim Plenković bude jasniji u svojim porukama u smjeru reformi, odmah će se vidjeti koliko HDZ za njih ima snage. Tu imam vjeru u stranku koja stalno tvrdi kako na srcu ima Hrvatsku. HDZ u nečem mora krenuti prvi, početi stvarne reforme i preuzeti povijesnu odgovornost. Nema pravo na čekanje, kašnjenje i traženje samoga sebe, jer mladi ne čekaju, odlaze ne samo raditi nego i zauvijek živjeti u inozemstvu. U uređenija gospodarstva. Ne zato što bi u Hrvatskoj skapali od gladi, nego odlaze zbog primamljivih uvjeta i mnogi iz prosvjeda. Da, iz prosvjeda protiv stvarnosti u kojoj političke elite čekaju, ne čine dovoljno, a medijska javnost prepuna je ocrnjivanja i proizvodnje gubitništva i malodušnosti. Ocrnjivanja.
Zato je krajnje vrijeme da Plenković povuče HDZ u borbu. Politički partneri će ga ili slijediti, ili će ih povijest prokazati.
Godina pozitivnih rezultata
Gledajući prošlu godinu, može li se reći daje u 2017. ipak bilo i nekih konkretnijih reformskih poteza, napose u ekonomskom, financijskom i poreznom sektoru, a s tim u vezi rastao je i BDP. Kako to komentirate?
– Vlada je morala gasiti vatru ne samo po Dalmaciji nego, još gore, i u Agrokoru, stabilizirala je proračun, olakšala pritisak kreditnog servisiranja na autocestama. Tu su i povoljne okolnosti – još uvijek niske kamate, povoljni turistički trendovi, nešto poboljšan izvoz u znaku punih EU kapaciteta. Ti se čimbenici mijenjaju – nekad vrlo brzo – i zato je važno iskoristiti ovu povoljnu konjunkturu da se riješe neki strukturni problemi koji su nam sasvim nepotrebno kamen oko vrata. Jedan je primjer takvog problema naša prehrambena ovisnost u uvozu, što je snažna ugrađena strukturna kočnica našeg općeg rasta, ali i velika opasnost za kvalitetu života i infrastrukture na ruralnim područjima, demografski razvitak, socijalnu kontrolu prostora itd. U protekloj je godini u poljoprivredi učinjeno par dobrih koraka, ali se dugo najavljivana i od cijelog političkog spektra prihvaćena ideja obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava kao temelja primarne proizvodnje hrane nevjerojatno polako probija kroz birokratsko-interesne labirinte.
Poljoprivrednicima vlada nije pritekla u pomoć stvaranjem agrobanke. HPB stoji i čeka, u političkim programima uoči izbora vrbovalo se seljake i najavljivalo agrobanku, kao tijelo bez kojeg je nemoguće kreditirati proizvodnju. Zar će strane banke rado kreditirati hrvatske OPG-ove i njihovu proizvodnju, iako im je draže prodavati Hrvatskoj gotovu hranu?
Financiranje poljoprivrede
Vratimo se malo unatrag – sve dosadašnje vlade bučno se najavljivale reforme, koje su međutim izostajale, ili ih je bilo “na kapaljku ”, uključujući posebno one od strateškog, strukturnog i makroekonomskog značaja. Je li politika bila ta koja je kočila reforme zbog “mira u kući”, primjerice socijalnog, ili su tome pridonijeli i drugi faktori?
– Ne koče socijalni razlozi reforme. Ne koči hrvatski narod reforme. Uz snažno političko vodstvo koje je za reforme potrebno, treba nam i minimum etike da obećano u kampanjama zaista provedemo. Pogledajmo primjer SAD-a i predsjednika Trumpa, koji ne odustaje pred teškoćama i provodi svoj zacrtani program na kojem je dobio glasove.
Što su sve političari obećavali poljoprivrednicima u Hrvatskoj! Ne mogu se npr. OPG-ovi dovesti u poziciju dominantnog oblika proizvodnje na selu ako im se ne osigura adekvatno financiranje na komercijalnoj bazi koje uključuje blizinu tržištu, poznavanje proizvodne problematike, olakšavanje raznih oblika zadružne suradnje, praćenja međunarodnih tržišnih tijekova itd.
No, uza sva politička i izborna obećanja, prijedlog da se posljednja veća banka u državnom vlasništvu, Hrvatska poštanska banka, osim svog općeg poslovanja posebno specijalizira za agrar, da u nju uvedemo pojam bankara u čizmama, već se dugo kiseli po raznim ladicama. A upravo je ta banka sa svojom velikom mrežom po cijeloj zemlji idealna da kreditno tržište približi proizvođačima i da nudi rješenja za sve njihove financijske potrebe.
Pronalaze se sve moguće izlike da se nastavi po starom modelu ovisnosti o državnim potporama i otkloni model koji je u stranom svijetu dao iznimno dobre rezultate. Pa uvozimo više od milijardu i pol dolara hrane! Kad vidim da se HPB na stručan i odgovoran način pretvara u Agrarnu banku znat ću da se počinjemo ozbiljno oslobađati birokratskih okova. Točnije, prepustimo kreditiranje bankarskom tržištu naklonjenom hrvatskom seljaku, a ne državnom činovniku koji uglavnom nikako nije bankar!
Sačuvati mlade u Hrvatskoj
Kad smo kod najavljenih reformi, uključujući ponajviše one koje se tiču ekonomije, gospodarstva, poduzetništva, pa i zdravstvenog i mirovinskog sustava, po Vama, što se tu konkretno treba i mora, ali i može učiniti u 2018. godini? Može li Republike Hrvatska, kakva je sada, “podnijeti”, da se tako izrazim, duboke, korjenite reforme?
– Mnogo toga se mora, a svako putovanje počinje prvim koracima. Zamišljam bolje upravljanje državnim dugom. Bolju organizaciju i menadžment u javnom sektoru. Valja ohrabriti javne službenike i menadžment javnih poduzeća da donose hrabre odluke. Treba ohrabriti poduzetnike -umjesto nastavka aktualnog koncepta stvaranja od države poduzetnika, pomaknuti sve prema konceptu država podupire poduzetnika.
Smanjiti postupno porezno opterećenje gospodarstva i obitelji. Sačuvati stambene štedionice i dati poticaje na uštede do 10.000 kuna godišnje. Stambena štednja najveći je izvor dugoročne štednje (na pet i više godina).
Štednja je temelj napretka države i obitelji. Zamišljam vraćanje programa državnih potpora za stambene kredite za mlade obitelji, tako da krediti s niskim kamatama postanu dostupni svakoj mladoj obitelji u Hrvatskoj. To ćemo postići suradnjom s privatnim bankama, a na korist mladih obitelji, graditeljstva i zajednice. Zatim mladima zamišljam kredite s vrlo niskom kamatom za plaćanje troškova studiranja i studentskog života. Zamišljam dobro korištenje novca europskih fondova. Pa prednost inozemnim ulaganjima koja su izvozno usmjerena i donose nove tehnologije, a povećavaju zaposlenost. Zamišljam mjere koje potiču i olakšavaju zapošljavanje, iseljenike koji surađuju s domovinom, ulažu, kupuju nekretnine, školuju djecu, planiraju umirovljenje u Hrvatskoj. Zamišljam kako visokoobrazovani Hrvati iz dijaspore donose znanja, iskustva, globalnu konkurentnost i kapital. Zamišljam reforme koje će dovesti do toga da MLADI NE ODLAZE iz prosvjeda iz Hrvatske. Iz prosvjeda protiv stvarnosti u kojoj vodstvo koje treba preuzeti odgovornost još čeka…
Pitanje sigurnosti i Hrvatske i Europe
Zaključno – jedan od najavljenih prioriteta je i ulazak u eurozonu, Schengen i OECD. Kakvo je Vaše mišljenje, možemo li to ostvariti ako ne iduće 2018., onda za dvije-tri godine? O čemu to sve ovisi?
– Uzmimo primjer ulaska u eurozonu. Tu se Plenković, vjerojatno uz poticaje iz Europe, odlučio najprije provoditi reforme, a onda s takvim izgrađenim i uređenim sustavom uvesti euro. S kim sam god razgovarao na zapadu, tvrde kako je taj redoslijed znak ozbiljnosti i podupiru Hrvatsku u takvom pristupu. Dalje, kad je riječ o schengenskom informacijskom sustavu, mi smo već sudeći prema raspoloživim informacijskim tehničkim sredstvima praktično unutra.
Pitanje formalnog ulaska i povjerenja u Hrvatsku u uvjetima veoma duge vanjske granice nije samo hrvatski problem, to je pitanje i interes cijele Europske unije, to je sigurnost Europe, a ne samo Hrvatske, ili samo Slovenije, ili koga drugoga.
Europska unija nam tu treba pomoći izgradnju tehnologije nadzora, obučavanje i organiziranje ljudi i financiranje dobre zaštite svoje vanjske granice. To je velik trošak, ne možemo sami, a nije samo naš problem ni ako bude kakvih ucjena prema Zagrebu s bilo koje strane.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
