Jutro je Nikola Grmoja u Saboru za govornicom izložio razloge zašto je pokrenuta rasprava o smjeni ministrice Dalić i zbog čega joj treba izglasati nepovjerenje. Govor donosimo u cijelosti.
“Poštovani predsjedniče Vlade, poštovana potpredsjednice Vlade, poštovani potpredsjednici Vlade i ministri, kolegice i kolege zastupnici,
Današnja točka dnevnog reda posvećena je pitanju odgovornosti potpredsjednice i ministrice gospodarstva, poduzetništva i obrta u Vladi Republike Hrvatske gospođe Martine Dalić. Međutim, prije dva dana navršena je jedna puna godina od dana početka postupka izvanredne uprave u koncernu Agrokor pa čini potrebnim podsjetiti što se sve događalo kako bi ulogu ministrice Dalić stavili u pravi kontekst. Dakle, krenimo redom.
Agrokor je dugi niz godina, gotovo od samog nastanka, u hrvatskoj javnosti bio percipiran kao koncern o čijem uspjehu i opstanku izravno ovisi prosperitet hrvatskog gospodarstva i, čak, Hrvatske u cjelini. Sintagmu kako je Agrokor prevelik da propadne ili da država ne može dozvoliti da Agrokor nestane čuli smo bezbroj puta.
Izabrao je nešto drugačiji model razvoja od onog uobičajenog u hrvatskoj pretvorbi i privatizaciji. Kod izgradnje koncerna Agrokor pažljivo je birao najkvalitetnije hrvatske kompanije, a kupovao ih je u pravilu izvan ili nakon postupka pretvorbe i privatizacije. Naravno, takav izbor nije bio uvjetovan njegovim dobrim ukusom već blizinom onima koji su odlučivali o pretvorbi i privatizaciji, a još i više onima koji su takve akvizicije financirali. Ni pokoja afera, kao ona s nestankom velikih količina pšenice iz državnih robnih zaliha nije narušila sliku u javnosti da Agrokor radi dobar i važan posao.
U takvom ozračju Todorić uživao je ugled nedodirljivog „gazde“, a njegov se utjecaj protezao izvan ekonomije i očigledno prelijevao i na politiku. Uostalom, kako je saborsko Istražno povjerenstvo za Agrokor, prije nego su ga vladajući nasilno ugasili pokazalo, Todorić i Agrokor bili su od samog nastanka intimno povezani s centrima političke moći u Hrvatskoj, a naši su političari, vlade i ministri naposljetku plesali kako je Ivica Todorić svirao.
Malobrojni su bili oni javni djelatnici, političari, ekonomisti ili novinari, koji su se usudili javno govoriti bilo što negativno o Ivici Todoriću ili Agrokoru te o njemu pisati ili mu proturječiti.
Nadležna tijela zatvarala su jedno, ponekad i oba oka i puštala Agrokoru da obilato koristi sve tri glavne poluge svojeg rasta i razvoja:
1. Povezanost s politikom i političarima i njihovu zaštitu;
2. S politikom povezano obilno financiranje iz HBOR-a i komercijalnih banaka;
3. Isisavanje supstance iz tvrtki dobavljača kroz de facto monopolni položaj na tržištu.
Usput, jedna od rijetkih mjera koju je država donijela prije nekoliko godina da bi spriječila monopolno ponašanje Agrokora, bilo je propisivanje najdužih rokova plaćanja za isporučenu robu što se u praksi, kada je Agrokor u pitanju, jednostavno nije provodilo.
Svi se sjećamo i zanosa s kojim se govorilo o velikom uspjehu Agrokora i kupnji, iz drugog Kolika je bila Agrokorova glad za likvidnošću pokazuje i to da u jednom trenutku Agrokor prelazi limite izloženosti svih hrvatskih poslovnih banaka, dolazi do pretjerane izloženosti cijelog hrvatskog bankarskog sustava prema koncernu Agrokor i HNB nalaže obustavu daljnjeg kreditiranja Agrokora od strane poslovnih banaka prema.
Agrokor u tom času izvlači iz naftalina mjenicu kao jedan od najstarijih financijskih instrumenata, nekada izuzetno popularan u bivšoj Jugoslaviji, te u Hrvatskoj naglo razvija tržište faktoringa. Preko faktoring društava, a putem famoznih „regresnih mjenica“ uz svesrdnu pomoć politike koja putem HBOR-a nastavlja kreditirati kad god bi zaškripalo, Ivica Todorić i Agrokor pronalaze privremeno rješenje za ozbiljno narušenu likvidnosti koncerna.
Naravno, opisana situacija nije mogla trajati dovijeka. Ipak, kako je izjavio aktualni guverner HNB-a, „svi su sve znali“. Da ne bi bilo zabune, kad kažem svi, ne mislim naravno na našeg ministra financija. On o načinu poslovanja Agrokora, kako smo obaviješteni, još ni danas ne zna ništa. Kad kažem svi, ne mislimo ni na ministricu Dalić, jer je nju tek agencija Moodys obavijestila.
No pustimo njega i vratimo se Agrokoru.
Tijekom 2016. a posebice početkom 2017., pojačale su sumnje u održivost Agrokorova poslovanja. Posebice su tome pridonijela izvješća međunarodnih rejting agencija što posljedično dovodi i do obaranja Agrokorova rejtinga i dodatnog rasta daljnjeg zaduživanja u inozemstvu.
Tipično za casino ekonomiju, kada postaje sve jasnije kako se Agrokor nalazi u ozbiljnim problemima, Todorić se okreće ruskim bankama Sberbank i VTB. Te su banke u Agrokor ulile kredite u ukupnom iznosu većem od jedne milijarde Eura.
Tako je Sberbank u svibnju 2016., prema objavljenim podacima, pomogao Agrokoru refinancirati obveze u vrijednosti od 350 milijuna EURA da bi naposljetku ta banka u ožujku 2017. odobrila novi kredit i dodatnih 100 milijuna eura radi održanja likvidnosti Agrokora upravo u danima koji su prethodili pokretanju postupka izvanredne uprave.
Nažalost, da stvar bude gora, zbog svoje ovisnosti o bolesnom paradržavnom sustava nazvanom Agrokor, hrvatska poslovna zajednica, ni uz sav pritajeni strah kako će cijela ta priča završiti, nastavlja i dalje igrati po pravilima koje Agrokorov željezni monopol nameće, povlačeći sve dublje i dublje značajan dio hrvatskog gospodarstva.
A što je u to vrijeme radila ova današnja Vlada!? Vlada je, kao i sve one prije nje, nastavila ignorirati „slona u staklarni“ po principu „ako ignoriramo, proći će samo od sebe“. U intervjuu jučerašnjem izdanju tjednika Globus, gospođa Dalić izjavljuje da je prvi puta za probleme u Agrokoru saznala kad je bilo prekasno. Citiram:
„Prve informacije da se nešto neobično događa u Agrokoru došle su do mene kada i do svih drugih. Agencija Moody’s je tijekom siječnja i početka veljače (2017. godine) smanjila rejting i dala nekoliko upozorenja. To nije uobičajeno, posebno što je rejting Agrokora smanjen u vrijeme kada je recesija napokon završila i ekonomija rasla. Bio je to jasan znak da nešto nije u redu. A sam gospodin Todorić o razmjerima krize u kompaniji je progovorio u veljači i zatražio sastanak.“
Što reći na ovaj citat?
Doktorica ekonomije, iskusna političarka i državna dužnosnica, bivša zaposlenica Međunarodnog monetarnog fonda, zamjenica pregovarača kod ulaska u EU, iskusna bankarica i predsjednica uprave jedne od hrvatskih banaka, ništa nije znala do siječnja 2017. godine. Neću reći da to nije moguće, neću reći ni da ta izjava gospođe Dalić nije istinita. Samo to onda otvara druge probleme i nameće nova pitanja:
Može li gospođa Dalić, uz sve svoje stručne, znanstvene i profesionalne kvalifikacije, biti ministrica gospodarstva ako je Agrokor, najveći poslovni sustav u zemlji, nije zanimao? Ako ju je ipak zanimao, a sve ovo što sam prethodno u grubim crtama iznio nije došlo do nje, pitanje je kakav je sustav izvještavanja u Vladi Republike Hrvatske i u Ministarstvu gospodarstva, poduzetništva i obrta? Ili se ipak radi o pokušaju da se kaže da Ivica Todorić i Agrokor ovoj Vlada nisu bili bliski?
Činjenica je da je Most na svojevrstan način gotovo prisilio Vladu da se pozabavi Agrokorom na način koji do tada nije bio uobičajen. Angažmanom Mosta dokinute su financijske injekcije koje je država s vremena na vrijeme upumpavala u Agrokor. Netko je konačno morao reći dosta bacanju novca poreznih obveznika. Želimo li biti iskreni i otvoreni, priznat ćemo da je bacanje novca poreznih obveznika u Agrokor zaustavio Most.
Vlada je spoznaju o prijetećoj propasti Agrokora prihvatila tek kada je Ivica Todorić došao u Vladu i priznao da mu trebaju ozbiljni novci. Više ne za kapitalne investicije i nezaustavljivo širenje već za puko preživljavanje. Od tog trenutka Vlada više nije mogla nastaviti sa starom politikom prema Ivici Todoriću i Agrokoru, još manje je mogla ignorirati problem.
Rješavanje tog problema Agrokora predsjednik Vlade prepustio je Martini Dalić. Rješenje za koje se zalagala ministrica Dalić podrazumijevalo je donošenje posebnog zakona, svojevrsnog hibridnog insolvencijskog propisa pod nazivom Zakon o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku. Taj je zakon u javnosti postao poznat pod njegovim skraćenim i upečatljivim nazivom Lex Agrokor.
Glede tog zakona u proteklih su se godinu dana pojavile brojne sumnje. Javnost mjesecima postavlja sasvim jednostavno pitanje o tome tko je autor Lex Agrokora. Mediji su mjesecima objavljivali indicije koje su autorstvo pripisivale Anti Ramljaku, kasnije izvanrednom povjereniku, raznim odvjetničkim društvima, neimenovanim konzultantima i sl. Podsjetimo, gospođa Dalić, a i Vlada dosljedno su odbijali dati odgovor na to pitanje.
A onda je, na nedavnoj sjednici Odbora za gospodarstvo, gospođa Dalić, kao iz pištolja, ispalila da je ona i isključivo ona autorica Lex Agrokora. Pokušat ću citirati riječi ministrice Dalić koja je u bitnome rekla da su „sve odredbe zakona napisane po njezinim riječima, po njezinom nalogu ili su prekontrolirane od nje“. Mislim da svi mi moramo odati priznanje gospođi Dalić za hrabrost s kojom je preuzela autorstvo zakona i zasluge za njegove učinke. Nadam se da će isto tako hrabro prihvati i odgovornost za propuste u tom zakonu.
Podsjetit ću vas, poštovane kolegice i kolege, da hvalospjevi o tim zaslugama posljednjih dana hrvatsku javnost zapljusnuli u enormnim količinama. Silne količine vremena i medijskog prostora utrošene su da nam kažu kako je problem riješen – odlučnošću ove Vlade i znanjem, radom i hrabrošću gospođe Dalić u proteklih godinu dana. Vjerovnici Agrokora su se dogovorili, samo još malo dosadne administracije i idemo dalje. Sve to, kako se bezbroj puta naglašava, bez ikakvog troška za hrvatske građane i državni proračun.
Nakon te silne galame, nakon neprospavanih noći brojnih PR stručnjaka i direktno lansiranih medijskih poruka, ostaje pitanje zašto neki i dalje, nakon što je sve dobro ili sretno završilo, inzistiraju na smjeni potpredsjednice Vlade i ministrice gospodarstva, poduzetništva i obrta, gospođe Dalić.
Ovdje ipak samo jedna rečenica o temi koja ne trpi bilo kakvo odlaganje: Planom koji je predložio Vladin povjerenik dionice postojećih dioničara bit će izbrisane a upravo te dionice paket od 19, 500 dionica Belja vlada poklanja vojnim invalidima i članovima njihovih obitelji. Nedopustivo je da se Republika Hrvatska rješava tih bezvrijednih dionica na način da ih dodjeljuje hrvatskim vojnim invalidima domovinskog rata i obiteljima poginulih branitelja kao što je to učinjeno krajem ožujka ove godine od strane Centra za restrukturiranje i prodaju.
Zato s ove govornice zahtijevam od predsjednika Vlade RH i od ministara branitelja i državne imovine da se takva praksa prebacivanja gubitaka države na invalide i obitelji poginulih odmah prekine i da se sve kojima su dodijeljene takve dionice nakon donošenja Lex Agrokor primjereno obešteti. No, vratimo se razlozima za opoziv potpredsjednice Dalić.
Tijekom izrade Lex Agrokora potpredsjednica Dalić glatko je odbijala konstruktivne prijedloge koje je Most tada nudio. Primjerice, kada smo predlagali da Agrokorom upravljaju tri povjerenika, dakle kolektivna izvanredna uprava, ministrica Dalić za to nije htjela niti čuti. I danas se pitamo zašto je odbila taj prijedlog!? Iz današnje perspektive, kada znamo što je Ante Ramljak tamo radio, odgovor zašto su takvi kontrolni mehanizmi u radu izvanredne uprave odbijeni nameće se sam od sebe.
Dalje, prije nekoliko mjeseci kolege iz SDP-a ukazali su kako je Lex Agrokor napravljen manjkavo. Premda je kao uzor za izradu Lex Agrokora poslužio talijanski zakon, tzv. Zakon o Parmalatu, autorica Martina Dalić propustila je iz tog talijanskog primjera prenijeti odredbe o sprječavanju sukoba interesa koje bi prevenirale Ramljakove marifetluke. Mogli bismo reći da je riječ o neznanju ili slučajnom propustu, ali i meni osobno i javnosti nemoguće je u to povjerovati. Takvi propusti kompromitiraju svrhu i namjeravani cilj Lex Agrokora.
Kako je vrijeme pokazalo, sličnih propusta u Lex Agrokoru bilo je još. Tako su, primjerice, odredbe koje se odnose na novo financiranje, nama u Mostu, kao tadašnjem partneru u Vladi, prikazivane potpuno drukčije od onoga kako su primijenjene u praksi. Dok se dorađivao Lex Agrokor nije bilo nikakvog govora o tzv. roll upu.
Hrvatski sabor donio je Lex Agrokor početkom travnja 2017., a postupak izvanredne uprave započeo je 10. travnja 2017. godine. Jedna od prvih odluka koju je izvanredni povjerenik donio bila je odluka o izboru savjetnika izvanredne uprave. Prema dostupnim informacijama, tadašnji izvanredni povjerenik Ante Ramljak objavio je međunarodni pozivni natječaj na kojega se javilo više uglednih tvrtki s referencama za obavljanje ovako složenog savjetničkog posla.
Neke od tih tvrtki imale su vrlo ozbiljne reference u međunarodnim okvirima, ali su već dulje vrijeme bile prisutne i angažirane i na različitim poslovima u Hrvatskoj. Neke od njih čak su imale i registrirane podružnice u Hrvatskoj te su bile ekipirane domaćim stručnjacima koji dobro poznaju hrvatske prilike i hrvatski pravni i gospodarski sustav
Međutim, Ante Ramljak odlučio je umjesto tih tvrtki angažirati Alixpartners, savjetničku tvrtku koja u trenutku angažiranja nije bila registrirana u Hrvatskoj. Iz navedenog proizlazi da se radi o savjetničkoj tvrtki koja nema stručnjake koji poznaju ekonomski i pravni okvir u kojem je Agrokor nastao i u kojem i danas posluje. Imajući u vidu da je, prema Lex Agrokoru, suglasnost potpredsjednice Dalić uvjet za angažman savjetnika izvanredne uprave, odluku o angažiranju Alixpartnersa izvanredni povjerenik Ramljak mogao je donijeti isključivo uz prethodno odobrenje potpredsjednice Dalić. U trenutku sklapanja ugovora s tvrtkom Alixpartners potpredsjednica Dalić morala je biti svjesna da savjetnička tvrtka koja nema podružnicu u Republici Hrvatskoj i koja dotad nije kod nas obavljala slične poslove, ne može odrađivati posao samostalno i bez pomoći hrvatskih podizvođača.
Tko je i kako birao savjetnike?
Usporedbe radi, jučer je Vlada donijela odluku o angažiranju savjetnika za INU. Sa sjednice Vlade mogli smo čuti relativno opsežno obrazloženje o tome koliko je savjetničkih konzorcija sudjelovalo na natječaju i naročito da je osnovni uvjet za sudjelovanje bilo ispunjavanje uvjeta tzv. tehničke sposobnosti.
Dakle, natjecatelji su morali dokazati da imaju reference, kadrove, znanje i iskustvo. Kako je procjenjivana ta ista tehnička sposobnost kada se birao savjetnik izvanredne uprave? Je li uopće procjenjivana?
Naravno, od svih mogućih podizvođača na hrvatskom tržištu Alixpartners je pukom slučajnošću odabrao baš Texo management, tvrtku u kojoj je zaposlenik bio Ante Ramljak. Prema dostupnim informacijama, ugovor između Alixpartners i Texo managementa sklopljen je 25. travnja 2017. Pritom se Ramljak i Texo management nisu obazirali ni na elementarnu pristojnost pa je Ante Ramljak kao zaposlenik Texo managementa odjavljen nekoliko dana nakon što je ugovor o podizvođenju savjetničkih usluga sklopljen.
Ovi su događaji u hrvatskoj javnosti prošli razmjerno nezapaženo. U to vrijeme javnost je bila okupirana krizom Vlade, potom lokalnim izborima, a Hrvatski sabor nije radio više od mjesec dana. Vlada i ministrica Dalić tada nisu reagirali, danas tvrde da se to njih ne tiče, a vjerojatno će reći i da to tada nisu ni znali.
Dakle, Vlada, predsjednik Vlade kao i ministrica Dalić imali su kolektivnu „sinkopu“ koja je potrajala sve do veljače 2018. U međuvremenu, nisu čitali ni novine.
Tako je primjerice u studenome 2017. izvanredni povjerenik Ramljak dostavio redovito mjesečno izvješće s popisom savjetnika. Ante Ramljak prigodno je cenzurirao to izvješće tako da se prikriju imena i tvrtke podizvođača. Nesretna je okolnost za njega da je jedan od medijskih portala tih dana objavio puni popis savjetnika, necenzuriran, s popisom podizvođača na kojemu se jasno isticao Texo managementx. No, kao što sam rekao, očito u Vladi ne prate medije pa ovu vijest nisu vidjeli.
No, ono što nije bilo problem u travnju 2017. pa ni u studenom iste godine, postalo je problem u veljači 2018. kada su se saznali razmjeri Ramljakova sukoba interesa. Da ponovimo. Texo management temeljem ugovora trebao je primiti ukupnu godišnju naknadu u približnom iznosu od 12 milijuna kuna, što tjedno iznosi približno 230 tisuća kuna, a dnevno preko 30 tisuća kuna. No kako su nas uvjeravali u jeku afere sa savjetničkim naknadama, riječ je o renomiranoj savjetničkoj tvrtki. Toliko renomiranoj da financijska izvješća pokazuju da ta renomirana tvrtka na tržištu u jednoj godini redovito ne može zaraditi niti milijun kuna, ali zato njezin jednogodišnji posao u Agrokoru vrijedi 12 milijuna kuna. Pametnome dosta.
Ovdje danas moramo biti precizni i jasni. Predsjednik Vlade prepustio je odgovornost ministrici Dalić za rješavanje krize u Agrokoru. Od samog početka, pa i prije nego je donesen Lex Agrokor, Martina Dalić dovela je Antu Ramljaka u Vladu kao osobu koja je trebala pomoći Vladi u rješavanju tog velikog problema. Ante Ramljak bio je osoba od njezinog osobnog povjerenja. Ona je bila njegov politički sponzor, a on je svoj položaj izvanrednog povjerenika iskoristio za pogodovanje tvrtki u kojoj je prethodno bio zaposlen.
Da je Ramljak zabrazdio utvrdio je i predsjednik Vlade kada je poslao poruku da izvanredni povjerenik više ne uživa njegovo povjerenje zbog čega je Ramljak naposljetku podnio ostavku. A gdje je u toj cijeloj priči Martina Dalić!? Njezina je odgovornost što nije inzistirala na sprječavanju ili barem otklanjanju sukoba interesa. Dopustivši angažiranje Texo management ona je dopustila kompromitaciju cijelog postupka izvanredne uprave u Agrokoru.
Upravo zbog toga, sada je vrijeme da svi mi zastupnici pokažemo javnosti kako ovakve skupe pogreške ne mogu proći nekažnjeno. Vrijeme je da pokažemo da svatko od nas ima svoj dio odgovornosti koju treba preuzeti. Ova današnja rasprava kao i glasovanje o povjerenju ministrici Dalić pokazat će i kako se odnosimo prema sukobu interesa. Je li sukob interesa nešto što želimo širiti, pomagati i poticati ili smo kao društvo sazreli da se s takvim štetnim pojavama obračunamo.
Nije uzaludno tražiti smjenu Dalić
U tom kontekstu mi koji smo podnijeli zahtjev za opoziv ministrice Dalić predlažemo da ga prihvatite i time pošaljete poruku nulte tolerancije prema sukobu interesa, klijentelizmu, političkoj korupciji i svim drugim štetnim pojavama koje razaraju naše društvo i unazađuju ga. Odgovornost za to je na svima nama.
Kod toga, želio bih dodati i nešto što je možda u ovom visokom domu krajnje nekonvencionalno i neuobičajeno. Reći ću to sasvim otvoreno: Svjesni smo da je trenutni odnos snaga u Hrvatskom saboru takav kakav jest.
Svjesni smo da gospođa Dalić uživa zaštitu saborske većine, ali ne mislimo da je ovo što činimo uzaludno. Suprotno tome, mislimo da je ovo samo jedna u nizu rasprava koje smo do sada imali i koje ćemo u budućnosti imati na temu Agrokora.
Pričekajmo samo da se postupak izvanredne uprave dovrši, svi se nadamo na pozitivan način za sve zainteresirane”.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
