Nakon našeg teksta o sinjskom fratru i znanstveniku Josipu Olujiću kojeg su partizani ubili 1944., za čije se posmrtne ostatke sumnjalo da su nađeni u jami Križnjači i koji su ekshumirani još 2017., pokrenuo se proces DNA identifikacije. Naime, nakon objave teksta javili su nam se članovi obitelji ubijenog fra Olujića koje do tada nitko nije kontaktirao radi utvrđivanja identiteta. Ipak, napokon je pokrenuta identifikacija kako bi se otkrilo jesu li u toj jami posmrtni ostaci mučki ubijenog fratra-prirodoslovca Josipa Olujića.
U srpnju ove godine objavili smo tekst o liku i djelu fra. Josipa Olujića kojeg su partizani mučki ubili 1944. godine.
2013. u jami Križnjači nađeni su posmrtni ostaci jedne osobe za koje se sumnjalo da je pripadaju upravo fra. Olujiću. Ekshumacija je izvršena 2017. godine i od tada je sve do našeg upita slučaj stajao u mjestu.
Naime, Ministarstvo hrvatskih branitelja na naš je upit tada odgovorilo da su ‘posmrtni ostaci prevezeni na Odjel za sudsku medicinu KBC-a Split, gdje je izvršena njihova obrada klasičnim sudsko-medicinskim metodama i izuzeti su uzorci za provedbu DNA analize.
>Nepoznati velikan: Znate li za fra Olujića, svećenika i znanstvenika kojeg su ubili partizani? Otkrivamo što je bilo s njegovim tijelom
No, iako su uzorci uspješno izuzeti, do sada nisu pronađeni dovoljno bliski krvni srodnici za provedbu usporedbe s DNA profilom dobivenim iz posmrtnih ostataka’.
Ministarstvo nije našlo srodnike?!
Ova je rečenica izazvala revolt članova obitelji fra. Olujića koje od 2017. kada je nađeno tijelo za koje se sumnjalo da pripada fra. Olujiću do 2022. nitko nije niti kontaktirao za DNA analizu.
Članovi obitelji, koji su nas zamolili da ne navodimo njihove identitete, nakon našeg teksta zatražili su DNA analizu kako bi se utvrdilo leži li u jami Križnjači tijelo njihovog rođaka fra. Olujića.
Rodbina fra Olujića nakon našeg testa obavila DNA analizu
‘Ministarstvu hrvatskih branitelja obratile su se osobe koje su pretpostavile da su mogući srodnici žrtve te je tijekom srpnja i kolovoza 2022. na KBC-u Split provedena DNA analiza i usporedba uzoraka iz posmrtnih ostataka s uzorcima osoba koje su prema okolnostima slučaja mogle biti rodbinski povezane sa žrtvom”, odgovorilo nam je Ministarstvo hrvatskih branitelja na upit poslan početkom studenog.
Potvrdili su nam ono o čemu nas je obitelj naknadno informirala: U jami Križnjači nisu posmrtni ostaci fra. Josipa Olujića.
”Rezultati provedene DNA analize nisu potvrdili da postoji rodbinska veza žrtve s davateljem uzorka, odnosno ovim postupkom identitet žrtve nije potvrđen, o čemu su davatelji uzoraka obaviješteni, no nismo u mogućnosti otkrivati njihov identitet.
Ministarstvo je i dalje u aktivnom kontaktu s Franjevačkom provincijom Presvetog Otkupitelja iz Splita radi utvrđivanja mogućeg identiteta žrtve i pronalaska odgovarajućih srodnika”, poručili su.
Čije je tijelo u jami Križnjači?
Tako, iako je napokon napravljena analiza pet godina nakon ekshumacije, devet godina nakon pronalaska tijela i 78 godina nakon ubojstva, i dalje nije poznato gdje se nalaze posmrtni ostaci fra Olujića.
Isto tako, nije poznato niti čije je tijelo nađeno u jami Križnjači. Možda je riječ o nekom njegovom subratu s obzirom na to da Martirologij Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja u Splitu između 1942. i 1948. broji čak 44 fratra. Svi su oni mučki ubijeni ili su umrli zbog posljedica zatvaranja i mučenja u komunističkim zatvorima.
Tko je fra Olujić?
Jedan od mnogih svećenika stradalih pod partizanskom čizmom bio je i fra Josip Olujić. Taj sinjski fratar ispred svog imena ima i doktorsku titulu. Prirodoslovac, fizičar, matematičar i erudit čija su paleontološka istraživanja tek relativno nedavno sistematizirana, uređena i objavljena.
Osim što je bio svećenik, bio je i znanstvenik. Kao što podaci govore, studirao je eksperimentalnu fiziku, teorijsku fiziku i matematiku u Fribourgu u Švicarskoj. Magisterij prirodne filozofije položio je 1916. godine, a 1918. obranio je doktorsku disertaciju pod nazivom “Doprinosi mjerenju radijeva zračenja u atmosferi”.
Disertacija mu je kao rad objavljena u ”Jahrbuch der Radioaktivität und Elektronik” 1918. godine. “Vrativši se u Hrvatsku obratio se tadašnjemu JAZU-u radi nabave elektrometra, koji je nabavio 1922. Namjeravao je nabaviti više uređaja radi organiziranja promatračkih postaja koje bi mjerile ionizirajuće zračenje u Hrvatskoj. Iste 1922. objavio je rad Prilog proučavanju o prolaženju i razdjeljivanju elektriciteta kroz provodnice u Nastavnom vjesniku. Sve ga to čini prvim kvalificiranim idejnim pretečom znanosti o zračenju na tlu Hrvatske zasnovane na mjerenjima”, piše na Wikipediji.
Lutajući fratar
Zbog spomenutog nedostatka opreme, ali i angažmana u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Sinju, fra Olujić, koji je rođen u Opancima 1888. godine, ostao je u svome kraju.
No njegova znatiželja često ga je vodila u lutanja sinjskom okolicom. Često i na čuđenje lokalnih težaka. Olujić je u skitnjama prirodom otkrio fosile pužića.
Hrvatski prirodoslovni muzej u Zagrebu i Provincijalat franjevačke provincije Svetog Otkupitelja (Sinj) 1999. predstavili su stručnoj javnosti Olujićev stručni i znanstveni rad u području paleontologije koja mu je zapravo bila hobi, otisnuvši njegov neobjavljeni rukopis pisan njemačkim jezikom pod naslovom ”O razvojnim nizovima nekoliko melanopsida i prozostenida iz sarmatskih naslaga okolice Sinja (Dalmacija, Hrvatska)”.
Ovo djelo priredila je Zlata Jurišić-Polšak iz navedenog muzeja, čime je Olujićeva paleontološka ostavština sređena, sistematizirana i konačno objavljena.
Paleontološka ostavština fra Olujića
”Njegov kompleksan pristup paleontologiji, posebno s biološkog stajališta, rekonstrukcija paleoekoloških uvjeta, mogućnost provjere na terenu, uz golemu količinu ‘dokaznog’ materijala, čine njegov rad ne samo aktualnim, nego i atraktivnim danas.
Mladi profesor fizike i matematike Franjevačke klasične gimnazije u Sinju, dr. Josip Olujić imao je kao prirodoslovac razvijen dar zapažanja, pa je vjerojatno prilikom šetnji sinjskom okolicom zamijetio kako se u okolnim stijenama bjelkasti oblici školjaka kongerija ili njihovi presjeci, kako se ponekad gazi po pužićima ispalim iz stijena…. Počeo ih je prikupljati i zapažati njihovu raznolikost. Tako je ljubav prema fosilnim pužićima vjerojatno počela, a nastavila se izuzetno stručnim sustavnim s prikupljanjem fosila i njihovom paleontološkom obradom.
…Iako strukom nije bio paleontolog, dr. Olujić se ravnopravno pridružio svojim prethodnicima, a u nekim ih je vidovima i nadmašio. Naime, on je promjene na kućicama fosila povezao, kao vrstan poznavalac fizičkih procesa (doktorirao je fiziku u Fribourgu u Švicarskoj), sa zbivanjima i promjenama okoliša, te je matematičkom točnošću pokušao objasniti međusobnu ovisnost bioloških, kemijskih i fizičkih procesa u prirodi”, pisala je o Olujiću Zlata Jurišić-Polšak.
”Seljacima je često bilo čudno što to on zapravo radi”
Njegova lutanja sinjskim krajem u navedenoj je knjizi opisao i fra Mijo Ćaleta.
S torbicom na ramenu i potrebnim alatom, u siromašnoj franjevačkoj halji, često ga se viđalo kako iz sinjskog samostana odlazi u okolicu skupljati paleontološki materijal…
Seljacima je često bilo čudno što to on zapravo radi, te su se mnogi pitali je li s njim sve u redu, ne znajući i ne sluteći važnost njegova rada. No on je uporno nastavljao s radom, u kojem su mu pomagali učenici Franjevačke gimnazije i drugi seoski dječaci, koje je oduševljavao za taj posao…
>Nakon ulaska u Zagreb – partizanski zločini nad časnim sestrama milosrdnicama
Rodio se 20. siječnja 1888. u selu Opanci kod Lovreća u Imotskoj krajini. Iz ovog škrtog kraja put ga je zbog nadarenosti odveo na studij u švicarski Fribourg gdje je doktorirao na temu Doprinosi mjerenja radijeve emanacije u atmosferi.
Nakon toga, vraća se u domovinu i radi kao nastavnik u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Sinju… “‘Olujićev stručni i znanstveni interes bio je široko zasnovan. Služba ga je vezala uz malo mjesto, gdje nije imao potrebna pomagala da se bavi svojom strukom, eksperimentalnom fizikom, pa se kao amater dao na proučavanje pužića, gdje je postigao značajne rezultate. Sigurno bi dao još i mnogo više, da zločinačka ruka nije, bez ikakvog razloga, nasilno prekinula njegov život”.
Ubojstvo
Što se to dogodilo 1944.? Fra Vjeko Vrčić o tome je ostavio sljedeće svjedočanstvo koje je 2017. prenio Glas Koncila.
”Partizani su odveli naša tri fratra, među njima i fra Jozu Olujića, učenjaka prirodoslovca svjetskoga glasa. Oda je po planinama za spužima i pisa znanstvene radove o transformacijama spuža. I tako uhapse njega, a ja čujem da su ga natirali da goni neka kola i da se jako smočio. Promislim: slab je čovik, razbolit će se, uvatit upalu. Zagrnem se plaštom i prid sinjski zatvor. Pita me prvi partizanski čuvar: ‘Di ćeš ti? Ne moreš uć!’ Izvadin ja štrucu kruva i pusti on mene.
>Ante Beljo: Najviše svećenika u Drugom svjetskom ratu ubijeno je 1945. na Maclju
Dođen u hodnik, drugi stražar. I on se dere, ne da proć. Ja drugu štrucu – a on mi samo odškrine vrata. Tamo vidin fra Jozu, dodan mu šta mi je ostalo – po litre rakije da se izmasira i ugrije, ni rič nismo mogli izminit. Nikad tu trojicu fratara više vidili nismo niti smo čuli šta je bilo s njima, u koju su jamu završili…” (B. Hanžek, A. Lutkić i I. Soljačić)
* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
Tekst se nastavlja ispod oglasa
