Krešimir Miletić: Rodna ideologija duboko dehumanizira čovjeka, rušeći same temelje njegovog bitka

Krešimir Miletić je u svom profesionalnom radu, kao socijalni radnik imao priliku raditi s počiniteljima nasilja u obitelji, u okviru provedbe zaštitne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana, ispričao je u razgovoru za narod.hr.

“To je jedna odlično pogođena mjera, koja dokazano donosi pozitivne rezultate, ali je nažalost u stvarnosti ograničena u provedbi iz jednog gotovo neshvatljivog razloga – nedovoljnih sredstava koja se osiguravaju u proračunu Republike Hrvatske. Iako postoje educirani provoditelji i zakonska mogućnost provedbe mjere čak i kod fizičkih osoba (s licencom i uz zadovoljavanje uvjeta propisanih Pravilnikom), provedba ove mjere u praksi zapinje uslijed nepovoljne cijene tretmana koju je odredilo Ministarstvo pravosuđa, a koja obeshrabruje i onemogućava provoditelje tretmana u pokrivanju stvarnih troškova provedbe ove mjere. Ovo je tek jedan od primjera kako unutar postojećeg sustava imamo odlične mjere, ali je problem nedovoljne provedbe zapravo u osiguravanju dostatnih financijskih sredstava.”, rekao je Miletić.

Narod.hr: Možete li opisati ovu mjeru i na koji način je usmjerena zaustavljanju nasilja u obitelji?

Sigurnosna mjera obveznoga psihosocijalnog tretmana propisana je člankom 70. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12) i člancima 11. i 12. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 137/09, 14/10, 60/10). Sud ju može izreći počinitelju koji je počinio kazneno djelo s obilježjem nasilja ako postoji opasnost da će počiniti isto ili slično djelo.
Mjera se može izreći uz novčanu kaznu ili kaznu zatvora.

Psihosocijalni tretman počinitelja nasilja pristupa nasilju kao izabranom i svjesnom ponašanju koje se može promijeniti, i takvo ponašanje se treba odvojiti od nasilnog ponašanja koje se ponekad javlja kao posljedica poremećaja ličnosti, duševne bolesti ili uporabe sredstava ovisnosti, što zahtijeva drugačiju vrstu tretmana. Provođenje ove sigurnosne mjere je, zaustavljanje i sprječavanje nasilnog ponašanja, potaknuti počinitelja da prepozna svoje nasilno ponašanje, prihvati odgovornost za takvo ponašanje te usvoji obrasce nenasilnog ponašanja. Činitelji uključeni u psihosocijalni tretman mogu promijeniti svoja ponašanja i uvjerenja, te naučiti pozitivne, ravnopravne i nenasilne oblike odnosa s drugim osobama.

Psihosocijalni tretman uključuje individualne i grupne postupke koje provodi za to posebno osposobljena stručna osoba (izvršitelj – voditelj tretmana). Pripremna faza tretmana (do 4 susreta) i sama provedba tretmana (najmanje 16 individualnih ili grupnih susreta prema strukturiranom programu) uključuje ukupno 20 susreta tijekom kojih se počinitelja poučava i iskustveno vodi kroz teme o nasilju, posljedicama njegova nasilnog ponašanja, načinima kako može promijeniti svoje ponašanje, te o ulozi njegovih vrijednosti i uvjerenja u njegovom nasilnom ponašanju.

Narod.hr: Kakva su vaša dosadašnja iskustva u provedbi ove mjere?

Odlična! Ako imate problem obiteljskog nasilja, logično da fokus cijelog spektra različitih mjera ne može biti isključivo usmjeren na ublažavanje posljedica počinjenog nasilja ili isključivo na kazne za počinitelje. Potrebno je raditi i s počiniteljima, kako bi se u što je moguće većoj mjeri postiglo to da se nasilno ponašanje ne samo zaustavi, već i nikada više ne ponovi. Praktički, ovdje imamo i jednu skupinu o kojoj se zapravo jako rijetko govori u okviru teme nasilja prema ženama ili obiteljskog nasilja. A to su sami počinitelji. Počinitelji uključeni u psihosocijalni tretman mogu promijeniti svoja ponašanja i uvjerenja, te naučiti pozitivne, ravnopravne i nenasilne oblike odnosa s drugim osobama. Moje iskustvo rada s njima je bilo takvo da su gotovo svi na kraju tretmana izjavili da su zapravo jako zahvalni da su imali priliku proći kroz tretman, jer su mnogi od njih imali priliku po prvi puta u životu čuti, naučiti i iskusiti sve ono što je dio programa. Ukoliko samo kaznite počinitelja, a ne napravite ništa na području pozadine i uzroka njegovog nasilnog ponašanja, ako ga ne poučite o nenasilnim ponašanjima, onda nije moguće očekivati značajnije pomake.

Narod.hr: U javnosti ste istupili kao protivnik ratifikacije Istanbulske konvencije. Možete li navesti što je konkretno sporno u Istanbulskoj konvenciji?

Sporan je pokušaj podvaljivanja i zapravo nasilnog uvođenja rodne ideologije u naše društvo, zakone i pravni poredak Republike Hrvatske. Hrvatska već ima dobre propise koji štite žene od nasilja. Dakle, stvar je u boljoj provedbi, a ne u potrebi uvođenja jedne vrlo opasne i razorne ideologije. O čemu se radi? Cijela ova konvencija je utemeljena na konceptu ‘roda’ i ‘rodnog identiteta’, koji praktički znači da nas kao muškarce i žene ne određuje naš spol, već ono ‘kako se mi osjećamo’. To se podmeće već u članku 4., gdje se obvezuje države potpisnice da će osigurati provedbu odredaba ove Konvencije, a osobito mjera za zaštitu prava žrtava, bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi, pa se posebno navodi i ‘rod’ i ‘rodni identitet’.

Narod.hr: Što će u praksi značiti obveza Hrvatske da provede odredbe konvencije bez diskriminacije po osnovi ‘rodnog identiteta’?

Pa upravo ono što imamo priliku vidjeti i u drugim državama gdje se ta ideologija već ukorijenila i razgranala. Uvijek je model isti. Iskoristi se neki stvarni problem (kao nasilje nad ženama), a onda se u splet pozitivnih normi ubaci i podmetne ova ideologija. To će u konačnici dovesti do toga da će, sukladno formulaciji rodnog identiteta kao nečega što ovisi o mojem izboru i ‘kako se osjećam’, neki muškarac moći izjaviti da je zapravo žena i koristiti ženski wc ili u području sporta zahtijevati da se natječe u okviru ženskih ekipa. Ako to ne omogućite, moći će se pozvati na odredbe o zabrani diskriminacije. U Engleskoj su već zatražili da se prestane koristiti termin ‘trudna žena’, jer taj termin više ne obuhvaća i žene koje su ‘izabrale’ biti muškarci.

Ako nekome nije baš potpuno jasno što se krije u sadržaju rodne ideologije, pomoći će mu najpoznatija teoretičarka “roda”, Judith Butler koja doslovno navodi kako “Rod nije ni kauzalan rezultat spola niti je fiksiran kao što je to spol. On je konstruirano stanje… radikalno neovisno o spolu… tvorevina koja slobodno pluta, a ima za posljedicu to da muškarac i muškost mogu značiti kako žensko, tako i muško tijelo, i da žena i ženskost mogu značiti kako muško, tako i žensko tijelo.”

Ova konvencija u članku 12. otvoreno obvezuje države potpisnice na poduzimanje potrebnih mjera za promicanje promjena u društvenim i kulturnim obrascima ponašanja žena i muškaraca s ciljem iskorjenjivanja predrasuda, običaja, tradicija i svih drugih postupanja u praksi koja se temelje na ideji manje vrijednosti žena ili na stereotipnim ulogama žena i muškaraca. Vjerujem da nikome neće biti sporan dio oko ‘manje vrijednosti žena’, ali vidite, nigdje nije definirano što su to konkretno stereotipne uloge muškaraca i žena, kako ih vide tvorci konvencije, što otvara opasan prostor za pokušaje ‘iskorjenjivanja’ običaja, tradicija i svih drugih postupanja u praksi koja će netko proizvoljno ocijeniti da su utemeljena na stereotipnim ulogama muškaraca i žena.

Posebnu pažnju treba posvetiti članku 14., koji govori o kulturi i obrazovanju. Konvencija obvezuje potpisnice da poduzmu potrebne korake kako bi nastavne materijale o pitanjima kao što su ravnopravnost žena i muškaraca, nestereotipne rodne uloge, uzajamno poštovanje, nenasilno rješavanje sukoba u osobnim odnosima, rodno utemeljeno nasilje nad ženama i pravo na osobni integritet, prilagođeno razvojnim sposobnostima učenika, uključile u redovni nastavni plan i program i na svim razinama obrazovanja. Također, obvezuje potpisnice na poduzimanje potrebnih koraka za promicanje istog načela kako u neformalnim obrazovnim okruženjima, tako i u sportskim te kulturnim okruženjima i okruženjima za slobodno vrijeme te u medijima.

Narod.hr: Kakve su posljedice ove ideologije za društvo u cjelini?

Ova ideologija duboko dehumanizira čovjeka, rušeći same temelje njegovog bitka. Radi se, kako ističe papa Franjo, o ideološkoj kolonizaciji koja prijeti obitelji. Vrijeme je to u kojem mi kao vjernici, osobno i kao obitelji, trebamo s odvažnošću reći ‘ne’ takvim neznanstvenim, neprirodnim i totalitarnim inicijativama. Jer svaka prijetnja obitelji jest prijetnja samome društvu, zato što budućnost čovječanstva prolazi kroz obitelj. I zato je budućnost čovječanstva neodvojiva od budućnosti same obitelji kao takve.