Početak ove godine na plinskom tržištu Europe obilježila su tri događaja koja bi mogla značiti prekretnicu u opskrbi tim energentom jugoistočne Euope, ali i cijelog europskog kontinenta.
Za Hrvatsku je, naravno, najvažniji događaj u tom kontekstu početak rada LNG terminala na Krku, čime su i istočna i središnja Europa, koje ovise uglavnom o ruskim dobavljačima, dobile alternativni pravac dobave plina. Hrvatska godišnja potrošnja plina iznosi oko tri milijarde kubnih metara, do prije nekoliko godina većinu je tih potreba zadovoljavala vlastitom proizvodnjom, a sad većinu tog plina dobiva od ruskog Gazproma.
Kapacitet LNG terminala u Omišlju je pak 2,6 milijardi kubnih metara plina godišnje, a svi kapaciteti su već zakupljeni za sljedeće tri plinske godine. Jedan od zakupaca su i Mađari. Prvi tanker s ukapljenim plinom u Omišalj je stigao 1. siječnja iz SAD-a. Komercijalni rad hrvatskog LNG terminala započeo je bez velike pompe, s obzirom na tragične događaje zbog potresa na Banovini.
Turski tok – Balkanski tok
No u Srbiji je na Novu godinu zato bilo svečanije. Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić je u Gospođincima kod Žablja pustio u rad magistralni plinovod Balkanski tok kojim se ruski plin doprema u Srbiju preko Turske i Bugarske. Vučić je kazao da će preko plinovoda kroz Srbiju plin ići u Mađarsku i BiH, a da je moguće da ide i prema drugim zemljama.
Balkanski tok dio je plinovoda Turski tok, projekt ruskog Gazproma i turskog Botasa, koji bi trebao osigurati stabilnu opsrkbu plinom južne i jugoistočne Europe. Plinovod je dug 930 kilometara s kapacitetom od 31,5 milijardi kubnih metara godišnje.
Transjadranski plinovod
Treći plinski događaj zbio se u noći posljednjeg dana 2020. u Bugarskoj kada je u smjeru te zemlje preko Turske počela isporuka plina iz Azerbajdžana. Radi se o plinovodu TAP (Transjadranski plinovod), a bugarski premijer Bojko Borisov na Novu godinu obišao je jednu kompresorsku stanicu tog plinovoda na grčkoj granici.
TAP ima kapacitet od deset milijardi kubnih metara godišnje, od toga će osam milijardi ići u Italiju koja je glavni kupac azerbajdžanskog zemnog plina u Europskoj uniji.
Analitičar DW-a: Hrvatska kao izvoznik prema Mađarskoj ili Ukrajini
Ekonomski analitičar Deutsche Wellea Anderej Gurkov u svojoj analizi triju spomenutih plinskih događaja s početka ove godine među ostalim navodi da je zbog povećane konkurencije izvjesno da će cijena ruskog plina pasti. Pojašnjava da je za Gazprom Italija, nakon Njemačke, drugo najvažnije tržište u EU.
Gurkov za Hrvatsku navodi da ona sad zapravo na tržištu nastupa i kao izvoznik ukapljenog plina prema Mađarskoj ili Ukrajini. Najveći kupci ruskog plina u jugoistočnoj Europi su u 2019., po Gazpromovim navodima, bile Hrvatska (2,82 milijarde kubnih metara), Grčka (2,41 milijarda kubnih metara) i Bugarska (2,39 milijardi kubnih metara), a četvrta je bila Srbija s 2,13 milijardi kubnih metara. Analitičar DW-a navodi i da bi teoretski Hrvatska zbog LNG terminala mogla preko noći gotovo potpuno raskinuti suradnju s Gazpromom, ali taj scenarij nije realan.
>Srpska diplomacija radi posao za svoju zemlju, što radi hrvatska?
Gurkov prognozira da Gazprom ubuduće u Hrvatskoj očekuje stvarna tržišna utakmica, a to bi moglo utjecati na pad cijena plina, i to ne samo na hrvatskom tržištu. Znatan dio plina iz LNG terminala na Krku, možda i najveći dio, neće ostati u Hrvatskoj, već će ići u izvoz. Očekuje se da će najveći dio izvezenog plina kupiti Mađarska, ali i Ukrajina bi mogla biti potencijalni kupac.
Priča o LNG-u konačno realizirana
LNG terminal u Hrvatskoj nije više priča, to je bio 30 godina, sad je realiziran i odmah su drugi konkurenti počeli govoriti ili najavljivati realizaciju dobave svojih pravaca. To je dobro za Europu, južnu Europu i Balkan – govori umirovljeni redoviti profesor Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta u Zagrebu Igor Dekanić za Večernji list.
Hrvatska proizvodnja plina, napominje Dekanić, je pri kraju i stoga je baš dobro da dolaze novi opskrbni pravci. Drukčije je bilo prije 10 godina kad je naša proizvodnja pokrivala dvije trećine potreba, sad pokriva samo trećinu, za dvije godine pokrivat će 20 posto, a za pet do 10 godina je s time gotovo. Prema tome, dobro je da su došli novi opskrbni pravci, sad se konačno pokazalo i dokazalo da je LNG bio dobar projekt
Za Južni koridor kojim se doprema azerbajdžanski plin i koji ide prema Italiji, naš sugovornik kaže da hrvatski Plinacro predlaže jadransko-jonski krak koji bi trebao ići od Crne Gore prema Hrvatskoj i dalje. No ističe da je i to projekt koji će se tek realizirati za pet-šest godina, dakle baš kad će Hrvatskoj trebati plin odnosno kad će gotovo ostati bez vlastite proizvodnje tog energenta.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
