Dana 19. travnja 2016. Povjerenici za pristup informacijama poslao sam donju predstavku zbog niza nepravilnosti s javnom raspravom o Okviru nacionalnoga kurikula. Riječ je o ključni ispravi cijele reforme školstva i krovnoj ispravi koja na općoj razini određuje sastavnice uputničnoga sustava „za sve razine i vrste dovisokoškolskoga odgoja i obrazovanja“.
Površnim i necjelovitim pristupom javnom savjetovanju stvar se ne ubrzava nego usporava. Ometa se Ustavom zajamčeno pravo pristupa informacijama i krši odredba da informacije koje tijela javne vlasti objavljuju moraju biti pravodobne, potpune i točne.
Odgovornost za sve to snose Ekspertna radna skupina, koja je sastavila ispravu i planirala tu javnu raspravu, i Ministarstvo obrazovanja koje je sve to prihvatilo i dalo na javnu raspravu.
Poštovana gospođo Musa,
Pisao sam Vam 24. ožujka 2016. zbog prekratkoga roka (samo pet radnih dana stručne rasprave o Prijedlogu Okvira nacionalnoga kurikula) i zamolio Vaše posredovanje. Aktom od 25. ožujka 2016. predložili ste Borisu Jokiću, voditelju Ekspertne radne skupine, i Ministarstvu znanosti i obrazovanja da se ta stručna rasprava produlji. Nisu Vas poslušali. Ako ste možda primili razloge njihova odbijanja, molim Vas da ih podijelite sa mnom, ili potvrdite da su se oglušili.
(U tekstu koji slijedi izraz kurikulum, iz navođenih isprava, preinačen je u „kurikul“, jer kurikulum ne pripada hrvatskom standardnom jeziku. Isto tako, pridjevi kurikularni i kurikulumski, koji ne pripadaju hrvatskom standardnom jeziku, prepravljeni su u „kurikulni“.)
Dana 18. travnja 2016. na portalu E-savjetovanja Ministarstvo znanosti i obrazovanja otvorilo je „javno savjetovanje o Okviru nacionalnoga kurikula“.
Nije riječ o omaški u pisanju jer je iz samoga teksta vidljivo da je riječ o gotovoj, donesenoj ispravi. Na naslovnici, u tekstu u HTML-inačici i u Wordu, naime, stoji samo: „Okvir nacionalnoga kurikula“. Nema ni „nacrt“, ni „prijedlog“, ni „radna inačica“, ili „materijal za raspravu“ ili slično. Molim Vas da upozorite nositelja izrade propisa da je to neprimjereno i neprihvatljivo, budući da je Zakon o pravu na pristup informacijama (NN 25/13 i 85/15) u članku 11. stavku 2. odredio kako se na internetsko savjetovanje ne daje gotovi akt, nego njegov „nacrt“.
Također, usuprot istomu zakonskomu stavku, u javnu raspravu nije dana potpuna informacija, s nacrtom odluke kojom bi, tko točno, i po kojoj zakonskoj osnovi donio Okvir nacionalnoga kurikula. Zbog nenavođenja zakonskoga temelja, na što sam već upozoravao, nije razvidno ni je li riječ o propisu ili drugoj ispravi, iako je Ustavni sud već utvrdio da je uputnik (kurikul) – vrsta propisa, pa je ovakvo postupanje s krovnom isprave cjelokupne reforme školstva neprofesionalno.
Konačno, valjanost javne rasprave dovodi se u pitanje jer zainteresiranoj javnosti nije podastrta ocjena dosadašnjega stanja, u čemu je postojeći hrvatski odgojno-obrazovni sustav dobar, a u čemu loš, i zašto se sad ide mijenjati, osim zbog pomodarstva, promjene imena, izbacivanja konkretnoga plana i satnice i umnažanja broja i stupnjeva takozvanih uputnika. Riječima članka 11. stavaka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama nedostaje „obrazloženje razloga i ciljeva koji se žele postići donošenjem propisa, akta ili drugoga dokumenta“. To, pak, nije ostavljeno na volju nositelju izrade propisa nego je prisilnopravno, obvezatno.
Molim Vas da upozorite Ministarstvo znanosti i obrazovanja da se javna rasprava ne će moći smatrati zakonitom, demokratskom i poštenom ako se ti bitni propusti žurno ne isprave i javna rasprava ne ponovi, to jest ne produlji na punih trideset dana od dana ispunjenja svih zakonskih pretpostavki za njezino otvaranje. Obvezuje nas shvaćanje da demokratičnost postupka u okviru kojega se odvija društveni dijalog o zajedničkom dobru može odrediti ustavnopravnu prihvatljivost akta koji je ishod toga postupka.
Budući da ovdje nisu navedeni razlozi donošenja toga i takvoga akta, niti je predočen prijedlog njegove provedbe, nije jasno kako bi ovaj dokument, koji nema zakonsku osnovu, ni naznaku donositelja, ni prijedlog stupanja na snagu, ikoga i kako mogao obvezivati. Molim Vas da upozorite nositelja izrade propisa da je sve to neprimjereno i neprihvatljivo i da javnu raspravu čini bespredmetnom, odnosno jalovom jer će se u najboljem slučaju javna rasprava morati ponoviti o prijedlogu akta kojim bi se taj dokument uvrstio u hrvatski pravni poredak i postao mjerodavan za obrazovni sustav.
Rado očekujem Vaše zauzimanje za poštovanje Zakona,
S poštovanjem,
U Zagrebu 19. travnja 2016.
Petar Marija Radelj
