Pusić, Jakovina, Jović, Lončar… osnovali Forum za vanjsku politiku: Prisjetimo se tko su oni

jović pusić jakovina lončar
Foto: Fah; fotomontaža: Narod.hr

Iako je lani Vesna Pusić, bivša ministrica vanjskih poslova u Vladi Zorana Milanovića, najavila svoje povlačenje iz aktivne politike, aktivirala se na drugi način i to preko Foruma za vanjsku politiku registriranog u petak, 4. lipnja 2021., a osnovan je na osnivačkoj skupštini 26. ožujka 2021. Organizirat će rasprave i predavanja o vanjskoj politici.

> Zašto su Jović i Benčić (Možemo) 2017. sudjelovali na panelu Beogradskog centra za sigurnosnu politiku?

> Još jedna blamaža Vesne Pusić: Pobrkala biljku s preminulom sutkinjom američkog Vrhovnog suda

> Vesna Pusić ipak ne odlazi u političku mirovinu: Kani savjetovati one koji će se politički angažirati i želi osnovati think tank?

Okupljat će zainteresirane stručnjake, znanstvenike, novinare te mlade istraživače iz Hrvatske i svijeta s interesom za međunarodne odnose.

Osnivači Foruma su: Zorana Baković, Dino Galinović, Tvrtko Jakovina, Dejan Jović, Božo Kovačević, Budimir Lončar, Dragan Nikolić, Vesna Pusić, Senada Šelo Šabić i Dean Šarčević.

Za predsjednika Upravnog odbora izabran je Dejan Jović, a za predsjednicu Skupštine izabrana je Vesna Pusić.

Politički put Vesne Pusić i najava novoosnovanog Foruma

Podsjetimo, Vesna Pusić bila je članica HNS-a od njegovog osnivanja 1990. do lipnja 2017. Bila je s bratom Zoranom, te Ivom i Slavkom Goldsteinom osnivač Erasmus Gilde, projektom „za promicanje kulture demokracije“.

> Vesna Pusić – pročitajte skandalozni nepoznati intervju sarajevskim ‘Danima’

> Sjećate li se što je Vesna Pusić izjavila o pokolju na Bleiburgu?

> Jesu li brat i sestra, Zoran i Vesna Pusić, u sukobu interesa?

Od projekata ove organizacije pamti se okrugli stol “Srbi i Hrvati”, održan u jeku rata, od 20. do 22. studenog 1993. u muzeju Mimara koji je okupio 41 sudionika iz Srbije i Hrvatske.

Bila je među potpisnicima pisma 1993. kojim se tražila ostavka tadašnjeg hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana.

Godine 2000. postala je saborska zastupnica. Iste je godine izabrana za predsjednicu HNS-a nakon što je Radimir Čačić postao ministar u vladi Ivice Račana.

Tijekom rasprave u Saboru 2001. izjavila je kako je Hrvatska bila agresor u BiH zbog čega joj je predsjednik Sabora udijelio usmenu opomenu.

Nakon izbora 2003. i pobjede koalicije Ive Sanadera postala je potpredsjednica Sabora. Bila je predsjednica Nacionalnog odbora za praćenje pregovora o pristupanju RH EU i predsjednica Kluba zastupnika HNS-a. Predsjednica HNS-a bila je dva mandata, do 2008., kada se na čelo stranke vratio Radimir Čačić.

Godine 2009. kandidirala se na predsjedničkim izborima. Osvojila je 7, 25 posto glasova.

Nakon pobjede Kukuriku koalicije 2011. postala je ministrica vanjskih i europskih poslova u vladi SDP-ovca Zorana Milanovića.

Nominirala se za glavnu tajnicu UN-a, ali je od kandidature odustala jer je smatrala kako njezine šanse za izbor na tu funkciju nisu realne.

U lipnju 2017. prestaje biti članicom HNS-a i nastavlja obnašati zastupničku dužnost u Saboru kao članica stranke Građansko liberalni savez (GLAS).

Sredinom svibnja 2020. najavila je promjenu u političkoj karijeri. “Neću biti na listama. Ovo je kraj ove vrste karijere aktivne politike, kraj komentiranja i pisanja o politici nije”, ustvrdila je. Uskoro je izjavila: “Ja svoj dalji rad ne smatram političkom mirovinom. Politika će me i dalje zanimati i biti predmet mog istraživanja, pisanja i angažmana. Samo, ne više kroz kandidiranje na parlamentarnim izborima. Počela sam surađivati na nekoliko međunarodnih projekata i to ću nastaviti. Pisat ću i to objavljivati, savjetovati grupe i pojedince u njihovu političkom angažmanu, sudjelovati u domaćim i međunarodnim raspravama o politici, EU, regiji… Mi u Hrvatskoj još nemamo pravi politički “think tank”, pa i tako nešto bi me jako zanimalo.”

Tko je Dejan Jović?

Prof. dr. sc. Dejan Jović danas radi na Fakultetu političkih znanosti, te predaje predmete poput Uvod u međunarodne studije, Analiza vanjskih politika i na poslijediplomskom studiju predmet Hrvatska vanjska politika. Stipendije i potpore primao je od Britanske Akademije, Zaklade Carnegie, Umjetničkog i humanističkog vijeća te Otvorenog društva Georgea Sorosa. Bio je kandidat SDSS-a na Europarlamentarnim izborima.

Također je urednik časopisa Politička misao, te je član Hrvatskog politološkog društva. Časopis Politička misao svojevremeno je objavio rad o konzervativno-političkim pokretima u Hrvatskoj koji je sadržavao lažne informacije o udruzi “U ime obitelji”.

> Fakultet političkih znanosti kao akademsko pokriće za Možemo i lijevo-liberalne udruge oko GONG-a

> ‘Neovisni’ Gong i Društvo politologa dali podršku ‘neovisnom’ Draženu Laliću

>Kandidat SDSS-a na EU-izborima Dejan Jović, složio se da je stvaranje Hrvatske bio ‘retardiran projekt’

Konzultant je Ekonomsko-obavještajne jedinice (Economist Intelligence Unit). Njegovo znanje koristilo je nekoliko britanskih konzultantskih tvrtki, a povremeno i ministarstvo vanjskih poslova i Commonwealtha vlade Ujedinjenog Kraljevstva, navodi se u njegovom životopisu.

Bivši predsjednik Republike Hrvatske, Ivo Josipović, uručio mu je otkaz 2014. godine kada je u svom časopisu Politička misao objavio osobni komentar povodom škotskog referenduma o neovisnosti u kojem je zaključio kako je hrvatski referendum 1991. godine bio “vrlo neliberalan” i da nije bio održan u slobodnim i poštenim okolnostima.

Tko je Tvrtko Jakovina?

Dr. sc. Tvrtko Jakovina redoviti je profesor na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Autor je niza članaka o vanjskoj politici Titove Jugoslavije, hrvatskoj i jugoslavenskoj povijesti 20. stoljeća.

Poznat je po obrani Jugoslavije i Josipa Broza Tita. “Hrvatska je imala lidera koji je bio svjetski poznat”, branio je u jednoj raspravi na televiziji Tita.

Povjesničar Tvrtko Jakovina, koji se također našao ili je bio među masonima, kazao je jednom prilikom za Globus: “Otvoreno društvo Hrvatska Georgea Sorosa imalo je velik utjecaj na moj osobni profesionalni život, baš kao i život mnogih mojih kolega” te otkrio da je “zahvaljujući Sorosevoj donaciji, imao plaćenu školarinu na Katholieke Universiteit Leuven u Belgiji”.

> I za njih trojicu se tvrdi da su masoni: Među njima Milanovićev bivši savjetnik, povjesničar i čovjek koji je režirao doček Vatrenih?

> Peternel ironično na Jakovinine riječi: ‘Moramo vratiti Titov trg i pojačati partizansku društvenu klimu…

Jakovina je inače poznat po tome što je ustvrdio da je “Jugoslavija bila naša prva Europa“, a na Centru za studij demokracije i ljudskih prava koji je osnovao kontroverzni Dragan Markovina našao se kao predavač “Antifašizam u međunarodnoj politici” te “Svijet budućnosti s ili bez antifašizma”.

Foto: Snimka zaslona

Tko je Budimir Lončar – čovjek koji je osudio Hrvatsku?

Jedan od najvažnijih komunističkih političara u vrijeme polustoljetne komunističke diktature i čelnik diplomacije agresorske Jugoslavije Hrvat Budimir Lončar 1991. u jeku napada i pokolja JNA na Hrvatsku, nalaže Vladislavu Jovanoviću, Miloševićevu čovjeku u UN, da pošalje pismo Vijeću sigurnosti, a potom i sam daje izjavu pred Vijećem sigurnosti UN: zatražio je uvođenje embarga na oružje.

Time je osudio Hrvatsku na smrt, a u inverziji ratnih događaja nakon smrti prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, koja traje i danas, postaje poželjan i zaslužan političar, savjetnik dvojice predsjednika Hrvatske!

> Budimir Lončar tvrdi da je desetljećima prijatelj sa Sorosem, a pisac njegove biografije – Tvrtko Jakovina – Sorosev je stipendist

> (VIDEO) General Glasnović u praznoj sabornici o Budimiru Lončaru i Daliji Orešković

> Bandić će zadnjem ministru vanjskih poslova SFRJ Budimiru Lončaru dodijeliti Medalju Grada Zagreba

Život komunističkog lidera i jednog od najvažnijih ljudi totalitarne Titove Jugoslavije od 1945. do njenog krvavog raspada u agresiji Srbije i JNA, partizanske nasljednice, na Hrvatsku i danas je pun nepoznanica na koje hrvatska javnost nikada nije dobila odgovore. Kao i za većinu komunističkih djelatnika koji su preko noći 1990. nakon raspada ovih zloćudnih diktatura diljem svijeta, postali ‘demokrati i borci za ljudska prava’.

Budimir Lončar rođen je u Preku na otoku Ugljanu 1. travnja 1924. godine.

Došao je u središte interesa javnosti nakon kontroverzne odluke pokojnog zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića da se njemu, bivšem jugoslavenskom ministru vanjskih poslova dodijeli Medalja Grada Zagreba.

Lončar ju je odbio pod obrazloženjem da „ne želi sudjelovati u javnom igrokazu koji sramoti domovinu“ i kampanji protiv njega koja je, kako je rekao, „prerasla u linč“.

Budimir Lončar, nije nikada govorio o svojoj ulozi i djelovanju u jugoslavenskoj tajnoj policiji, Odjeljenju za zaštitu naroda (OZNA), a nakon toga i u tajnoj službi Sekretarijata za vanjske poslove SFRJ, prenosi Večernji list.

Uloga Lončara kao načelnika okružne Ozne nije do kraja ni istražena ni razjašnjena.

Na upit kako komentira preslike dokumenata koje je potpisao kao načelnik Ozne, Budimir Lončar u kratkom telefonskom razgovoru za Večernji list odgovorio je:

Sve su to falsifikati! Treba vidjeti dokumente, treba biti priseban i tako dalje. Poštujte moju situaciju, imaju dokumenti, živi svjedoci, oni koji su sa mnom radili. Sve su to falsifikati! Pustite me na miru, sad sam na sastanku, ne mogu prekidati“.

Međutim, iz nekoliko dokumenata vidljivo je da je Lončar bio načelnik Ozne za zadarsko područje.

Komunisti su likvidirane „narodne neprijatelje“, koji su bacani u more potajice zvali „Podvodni bataljun“, o čemu je u Hrvatskom saboru govorio saborski zastupnik general Željko Glasnović.

Po završetku Drugog svjetskog rata kao jedan od najpovjerljivijih i najpouzdanijih komunističkih kadrova u Zadru i okolici Lončar je imenovan načelnikom Okružnog odjeljenja zaštite naroda (OZNA), tajne komunističke policije, zadužene za istragu „narodnih neprijatelja“.

Nekoliko dokumenata iz lipnja i srpnja 1945. dokazuju da je Lončar bio načelnik Ozne za zadarsko područje. U jednom od dokumenata od 5. 6. 1945., upućenom Okružnom NOO Zadar, navodi se da je OZNA preuzela od javnog tužitelja istragu protiv braće Tolja iz Zadra, koji su se bavili trgovinom, piše Večernji list.

Lončar je u tajnim službama radio sve do 1949. Njega se dovodi u vezu otmice emigranta Drage Jileka u Rimu, profesora hrvatskoga jezika, koji je doveden 1949. u Beograd gdje je mučen i ubijen. Dovodi ga se i u kontekst žestokog obračuna s informbiroovcima itd.

„Ako su ti dokumenti falsifikati, onda su oni falsificirali svoju stvarnost“, komentirao je doc. dr. sc. Zlatko Begonja s Odjela za povijest Sveučilišta u Zadru, koji je 2007. doktorirao na temu „Političke prilike i sudski procesi u Zadru od 1944. do 1948.“

> Političke otmice i likvidacije u Jugoslaviji: Je li istina da je Budimir Lončar napredovao u OZNA-i i nakon jedne od njih?

> Dr. sc. Begonja o dodjeli Medalje grada Zagreba Budimiru Lončaru: ‘On je 1945. bio načelnik zadarske OZNE’

Dr. Begonja je obrazložio da je “neophodno odmah napomenuti kako je Budimir Lončar tijekom polovine 1945. (u tom dijelu prošlosti nazivan Budi ili Leko), bio jedno vrijeme načelnik Okružnog odjeljenja OZN-e Zadar, o čemu postoje vjerodostojni dokumenti s njegovim potpisima. Istodobno je u spomenutom razdoblju obnašao i određene političke dužnosti, i to kao član Okružnog komiteta KPH, te član Okružnog komiteta SKOJ-a za Zadar.”

 

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr