Sanja Sarnavka, nekadašnja čelnica udruge B.A.B.E. dala je veliki intervju za portal Dop magazin u kojem nije izostavila iznijeti svoj komentar na rad udruge U ime obitelji pri čemu je članove udruge neutemeljeno nazvala licemjerima, agresivnima i zlonamjernima.
> Tko je Sanja Sarnavka, čelnica udruge B.a.B.e.
Sarnavki je bilo postavljeno sljedeće pitanje: Refleksija svega ono kontra čega stojite s druge strane je Željka Markić. Treba li postojati dijalog i je li moguća konstruktivna otvorena komunikacija između ljudi toliko dijametralno suprotnih svjetonazora? Koje su modeli koegzistencije?
> Sve za pobačaj: Bauk i Sarnavka brane HDZ!
Sarnavka je odgovorila: “U začetku sam mislila da vrijedi razgovarati. Ja sam radikalna jedino u inzistiranju na dubinskim analizama i sagledavanju tema, pitanja, problema sa što više motrišta. Ne podnosim rigidnost u razmišljanju i djelovanju, s koje god strane stizala. Sigurna sam da ne živimo u crno-bijelom svijetu. Ali, danas više nemam živaca za razgovore s tom grupacijom kojoj je barem javno Željka Markić na čelu. A zapravo sumnjam da jest jer žene se samo gurne naprijed u neizvjesnim bitkama, dok konce još uvijek drže muškarci u sjeni. Osim što smatram da su njihove vrijednosti apsolutno neprimjerene stoljeću u kojem živimo, osim što sam sigurna da su licemjerni koji se lažno predstavljaju kao humanisti, gadljiva mi je njihova agresivnost prerušena u čovjekoljublje, zlonamjernost pod maskom dobrohotnosti. Njih nitko ne priječi da žive na način koji smatraju jedino ispravnim, mogu raditi u svojim malim svemirima što god žele. Ali, njima to nije dovoljno. Oni zahtijevaju da svi žive kao oni, barem javno. U ime svojeg svjetonazora, negirat će prava gay osoba i mijenjati Ustav, tvrdit će da štite nerođene, pritom kažnjavajući i progoneći žene, dok im rođena djeca nisu baš važna. Gledjući njih, kličem: “Živjelo jednoumlje koje tvrdi da štiti vrijednosti pluralnog demokratskog društva!“ U ime obitelji, Vigilare, Ordo iuris, po svemu sudeći, pipci su globalno aktivne hobotinice Tradicija, obitelj, vlasništvo koja nas želi vratiti u daleku prošlost. Borba protiv sekularizma, smanjivanje reproduktivnih prava žena zabranom pobačaja u središtu su njihova djelovanja. Doduše, i imovina im je presudno važna, ali se skrb o njoj ograničava na pomno odabrane. Dovoljno je vidjeti koliko je milijuna „teška“ samo Željka Markić. Ne, s njima nema razgovora. Ali treba pronaći sredstva da bi se prosvjećivalo ljude koji nasjedaju na njihove ružičasto obojane laži. U Hrvatskoj prečesto pali Vuičina pjesma „Laži, laži, laži me, ti to radiš najbolje“.
> Sarnavka protiv U ime obitelji: Cenzura po Babama
Sljedeće postavljeno pitanje bilo je kada reagiraju B.A.B.E.? Postoji li situacija u kojoj branite ugrožena prava ili seksizam u slučaju predsjednice Kolinde GK ili ranije spomenute gđe Markić?
“Nisam više u Babama pa ne znam što će i kada sada braniti, ali vjerujem da se ništa bitno neće promijeniti. Mislim da treba braniti svaku osobu kojoj se krše ljudska prava ako joj se krše, napasti svaki seksizam, svako nasilje kad uistinu nasilje jest. Često sam bila poprijeko gledana jer sam to kao aktivistkinja činila – recimo, u slučaju Gordane Getoš Magdić koja se opravdano žalila na kršenje ljudskih prava u zatvoru. Postavljalo se pitanje nekih ljudi s kojima sam ideološki na istoj strani (znači, antifašistkinja, ljevičarka, feministkinja) kako se mogu zalagati za ženu koja je osuđena zbog počinjenja ratnog zločina. Pomagala sam Marku Franciškoviću kad je prisilno zatvoren u Psihijatrijskoj bolnici iako mi je većina njegovih stavova prilično strana. I opet je bilo puno negativnih komentara „mojih“. B.a.B.e. su reagirale na Josipovićevu izjavu o Grabar Kitarović u predizbornoj kampanji a ja sam komentirala podrugljive poruke koje Torcidaši stalno upućuju suprugu Jakovu. Dakle, sigurna sam da se ne mogu ljudska prava braniti prema simpatijama ili ne braniti zbog suprotstavljenosti stavova. Ne reagiram samo kad mislim da je osoba zaštićena i ne treba joj nikakva zbiljska pomoć. Ili kad uopće nije ugrožena nego se želi prikazati žrtvom iako žrtva nije. Ne mogu zamisliti situaciju u kojoj treba braniti Željku Markić iako ona stalno viče kako su joj ugrožena ljudska prava a zapravo ih ona ugrožava drugima. Unatoč svemu, sigurno bih osudila fizičko nasilje nad njom ukoliko bi se dogodilo. Ne mislim da je predsjednica dorasla funkciji koju obnaša, ali mi idu na živce komentari o njezinom oblačenju ili sprdnja sa suprugom, no to nisu ozbiljna kršenja ljudskih prava koja zahtijevaju javnu reakciju. U posljednje vrijeme doživjela sam nekoliko vrlo grubih verbalnih napada zbog bivše supruge Borisa Lalovca (smradu jedan, krmačo, šteta što te karinom nije ubio i sl.), što nema veze s mozgom. Nikada tu ženu nisam ni vidjela niti čula, nije mi se ni na koji način nikad obratila. Ja sam samo odbila dati izjavu kvazi novinaru Velimiru Bujancu jer smatram da nemam što razgovarati o nasilju s osobom koju smatram nasilnikom zbog onog što je napravio Mirjani Rakić. Ali, nema pomoći. I dalje će biti sličnih napada jer ljude istina ni ne zanima. Za one koji me smatraju neprijateljicom, ja sam kriva, stavili su mi naljepnicu na čelo i tako će biti dok ne umrem. Uvijek postupam prema vlastitoj savjesti, bez obzira na moguće negativne reakcije s bilo koje strane.”, odgovorila je Sarnavka.
> Sarnavka pozdravila odluku Ustavnog suda
Sanja Sarnavka se dotaknula i Hoda za život odgovarajući na pitanje o ljudskim pravima u Hrvatskoj koja su prema autoru intervjua ali i sugovornice sveukupno loša.
“(…) Uz šarene balone nudi se Hodom za život priča o borbi za prava nerođenih kojom se zapravo nasrće na prava žena a prešućuje činjenica da svako peto dijete u Hrvatskoj živi ispod razine siromaštva.”, rekla je Sarnavka.
Podsjetimo, Sanja Sarnavka za vrijeme referenduma za ustavnu zaštitu braka kao zajednice muškarca i žene, rekla je kako bi temelj svake obitelji trebala biti ljubav te da nema smisla hvaliti zajednicu muškarca i žene kao jedinu prirodnu kada u takvim obiteljima često ima nasilja i zlostavljanja.
