Politički analitičar, Žarko Puhovski, gostovao je u N1 studiju uživo te komentirao kandidate na predstojećim europarlamentarnim izborima.
Na pitanje kako komentira podršku koju je Zvonimir Hodak iskazao Mislavu Kolakušiću, ustvrdio je:
“Neobično je, ali stvar je na desnici, oni koji su imali najveću šansu, Hasanbegović i Esih, zaslužili su titulu delije – desničarske lijenčine. Ostali se izjednačavaju i moguće je da hrvatska bude jedna od nekoliko država u Europskoj uniji koja neće izabrati predstavnike radikalne desnice, što bi, ja mislim, Plenkoviću bilo vrlo važno.”
O kandidatu HDZ-a Karlu Ressleru kaže: “Ta lista treba pokazati da je ona Plenkovićeva lista i da on preko nje svoju moć produžuje na stranku i na biračko tijelo i da će dobiti 5, 6 mjesta u parlamentu i time učvrstiti poziciju u stranci. Svi izbore doživljavaju kao trening utakmicu za parlamentarne i predsjedničke izbore.”
Za prijedlog Bože Petrova da Europska unija obešteti Hrvatsku, jer se iselilo dosta ljudi, Puhovski za N1 tvrdi: “Ako idemo po toj logici, Hrvatska će uskoro morati obeštećivati Bosnu i Hercegovinu, Srbiju i Crnu Goru, odakle dolaze ljudi koji će u Hrvatsku doći raditi. To je nešto što je potpuno paradoksalno. Nije samo da Hrvatska daje, nego i dobiva nešto od Europske unije, kroz novac od projekata, a unaprijed smo znali što znači ulazak u Uniju.”
“Karte su tako raspoređene da će HDZ i SDP dobiti više od dvije trećine svih mjesta, ostalo će pokupiti Amsterdamska koalicija, Živi zid i Most.”, ocijenio je Puhovski.
Tko je Žarko Puhovski?
Sveprisutni politički analitičar, gost tribina koje organizira GONG, Documenta ili primjerice uvodničar na tribinama Centra za demokraciju i pravo Mika Tripalo, koja je kao i sve prethodno navedene udruge korisnik Institucionalne podrške Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva o čijem smo djelovanju opširno pisali.
Žarko Puhovski rođen je 1946. u Zagrebu, gdje je završio i školovanje. U gimnaziji je bio isključen iz Saveza socijalističke omladina zbog jednog referata o seksu i kontracepciji. Miko Tripalo ga je poslije vratio u tu organizaciju, navodi Večernji list.
>Žarko Puhovski nazvao HOS-ovce agresorima, oni ga upitali jesu li onda četnici i JNA osloboditelji
Za vrijeme Hrvatskoga proljeća, početkom sedamdesetih, Puhovski je spadao u frakciju ondašnjih studenata koja se protivila reformskoj struji i branila jugoslavenski unitarizam. Nakon sloma Hrvatskog proljeća, bio jedan od krunskih svjedoka na monstruoznim političkim procesima negdašnjim studentskim kolegama: Draženu Budiši, Ivanu Zvonimiru Čičku, Goranu Dodigu, Anti Paradžiku i drugima.
Nakon studija fizike (u Zagrebu) i filozofije (u Frankfurtu) diplomirao je politologiju na Fakultetu političkih nauka Sveučilišta u Zagrebu. Od 1973. bio je asistent u Institutu za filozofiju Sveučilišta u Zagrebu, a od 1975. predaje filozofiju politike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Dok je Puhovski napredovao na svojim studijima i položajima, njegovi kolege robijali su u komunističkim tamnicama.
U politiku se vraća 1988. kao osnivač i predsjednik Udruženja za jugoslavensku demokratsku inicijativu (UJDI), organizacije marksista koji su htjeli očuvati SFR Jugoslaviju od raspada unutarnjom reformom. U svojoj knjizi Socijalistička konstrukcija zbilje, relativizira pravo republika SFR Jugoslavije na otcjepljenje i neovisnost.
Založio se, među ostalim, za to da „općine u kojima većina nije za otcjepljenje, ostaju u Jugoslaviji ako su uz njezinu (novu) granicu, a ako nisu uživaju posebna međunarodnopravno podržana jamstva vlastite posebnosti u prijelaznom razdoblju“.
Tijekom raspada Jugoslavije, zagovarao je tezu o dogovorenoj podjeli Bosne i Hercegovine između Hrvatske i Srbije koja u sebi uključuje etničko čišćenje Bošnjaka iz pripojenih područja s prešutnim pristankom međunarodne zajednice.
Nakon što je 2000. srpski nacionalist Vojislav Koštunica pobijedio na srbijanskim predsjedničkim izborima, mediji su objavili da je Puhovski „ponosan na bliskost s Koštunicom“. Od početka rada HHO-a Puhovski je aktivni djelatnik te organizacije. Na njenom čelu bio je od 2000. do 2007. a sljedeće godine istupa iz te udruge zbog razlaza s dugogodišnjim suradnikom Ivom Bancem, navodi Večernji list.
Svjedok lažnog genocida
Uoči svjedočenja na Haaškom sudu, gostovao je na radiju i u jednosatnom razgovoru optužio Hrvatsku za etničko čišćenje tvrdeći da je jedan od ciljeva vojno-redarstvene operacije Oluja bilo etničko čišćenje hrvatskih Srba dogovoreno između Tuđmana i Miloševića.
Istaknuo je u tom razgovoru kako ga ICTY za svjedoka traži zbog toga što je on bio autor “dijela teksta, uvoda u objavljene dokumente koje je HHO u obliku knjige tiskao prije nekoliko godina kao svoje stajalište prema cijeloj situaciji u doba Oluje,” i dodao “Ono što je bitno jest da smo mi u tim dokumentima objavili 700-tinjak imena žrtava, a nikad nijedno ime nije bilo javno osporeno, izdržali su provjeru. Što ti podaci znače u konkretnom postupku, stvar je za zaključak suda”, rekao je Puhovski.
Puhovski, Pupovac i Zakošek – znate li koje su njihove veze još iz Jugoslavije?
Tako je Puhovski bio svjedok tužiteljstva Haaškoga tribunala u sudskome procesu protiv generala Ante Gotovine, generala Mladena Markača i generala Ivana Čermaka u kojem je htio tu svoju tezu o Oluji dokazati.
U četvrtak 12. veljače 2009. godine Puhovski je, smirenim glasom, ovako svjedočio: “Oluja je bila nužna i opravdana upravo sa stanovišta ljudskih prava jer je takozvana Republika Srpska Krajina počivala na sustavnom nijekanju ljudskih prava ljudi koji su ondje živjeli i ugrožavala druge napadima na druga područja. U operaciji Oluja i nakon nje došlo je do vrlo ozbiljnih kršenja ljudskih prava. Nekoliko stotina civila je ubijeno, a velik broj bio je prisiljen napustiti svoje domove, pa su efekti te akcije bili jednaki etničkom čišćenju”, navodi Slaven Letica u Vijencu opisujući Lik i djelo Žarka Puhovskog, pod naslovom Svjedok lažnog genocida.
Tužiteljstvu je bilo presudno da takozvani vodeći hrvatski borac za ljudska prava, pod prisegom, izgovori riječi koje bivši američki veleposlanik u Hrvatskoj Peter Galbraith nije želio izreći u dvama haškim procesima u kojima je bio svjedok: protiv Slobodana Miloševića (u lipnju 2003.) i protiv trojice hrvatskih generala (u lipnju 2006).
Posljednjega dana svjedočenja u Haagu Puhovski je potvrdio tezu obrane kako su vlasti takozvane Krajine imale izrađene planove za evakuaciju cjelokupnoga srpskog življa, pa je “posve je jasno da je Puhovski zapao u logičku slijepu ulicu: ako je odlazak Srba bio planiran, on se ne može smatrati etničkim čišćenjem”, ističe Slaven Letica.
“Zaključak do kojega bi moralo doći sudsko vijeće logički je neosporiv: Žarko Puhovski 2009. na sudu je govorio ‘istinu’ one vrste koju je govorio na Županijskom sudu u Zagrebu 1972. A ta je „istina” zapravo: priprosta, a zlokobna – logička i činjenična laž!”, zaključuje Letica opis lika i djela Žarka Puhovskog.
Dokument HHO-a koji je na suđenju hrvatskim generalima u Haagu zastupao Žarko Puhovski tvrdi je da je u “Oluji” ubijeno 667 srpskih civila. Optužio je Puhovski za to generale Gotovinu, Markača i Čermaka, rekavši da su sudjelovali “… u udruženom zločinačkom pothvatu etničkog čišćenja Srba nakon Oluje”.
Puhovski je 2017. HOS prozvao agresorima: “HOS-ovci nisu bili branitelji nego agresori. Oni su se borili po svom programu za Hrvatsku do Zemuna. Po međunarodnom pravu to je agresija na tuđi teritorij. Oni su bili i unutarnji agresori jer su se pozivali na Pavelića koji je klao manjine. Oni po programu nisu bili branitelji. Stvar je bila jednostavna. Ministarstvo uprave je trebalo delegalizirati taj pozdrav. Ovo micanje ploče je zapravo ilegalno. Nema druge nego reći – to je ustaški, koljački pozdrav koji nije prihvatljiv. Ljudi su se borili za krive vrijednosti na pravoj stani. Treba reći da su se borili za Hrvatsku, ali ideologiju staviti u zagradu”, izjavio je Žarko Puhovski za N1.
Puhovski proglasio HOS agresorima, njega Haški sud nevjerodostojnim svjedokom o Domovinskom ratu
“Puhovski je na sudu doslovno ismijan”, kaže prof. dr. sc. Andrija Hebrang, “jer je sud utvrdio da ‘…izvješće HHO-a donosi tvrdnje čiji izvori nisu navedeni, kao i dvostruke opise istih događaja. Zato sudsko vijeće neće prihvatiti taj dokument, označen kao P2402, ukoliko informacije iz njega nisu potkrijepljene i nekim drugim informacijama’. Kasnije je sud prihvatio, na temelju drugih dokumenata, mogućnost da su u “Oluji” ubijena 42 srpska civila.
“Svaka smrt je najveća tuga za ljudski rod”, ističe prof. dr. sc. Hebrang, “ali je manipuliranje brojevima ubijenih pravi zločin. Puhovskog i njegove podatke podržavali su razni manipulatori istine, kao što su Zoran Pusić i Vesna Teršelić te razne udruge kao “Documenta”, “Gong”, “BaBe” itd. Puhovski je nakon totalnog debakla u Haagu nagrađen sve češćim pojavljivanjem na HRT-u, pa možemo opravdano pitati je li to blaćenje Hrvatske bez argumenata bila baš samo njegova akcija ili udruženi pothvat?”, pita se prof. dr. sc. Hebrang.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
