Na današnji dan, 10. veljače 1675. umro je Ivan Belostenec, svećenik i redovnik pavlin, hrvatski jezikoslovac.
Pavlinski red, poznatiji u sjevernoj Hrvatskoj kao „bijeli fratri“ dao je nemjerljiv doprinos razvoju hrvatske nacionalne svijesti, kulture, obrazovanja i vjere sve do političkog ukaza o njegovom ukidanju od strane austro-ugarskih vlasti što je bila nemjerljiva šteta za hrvatski narod.
Najveće djelo Ivana Belostenca njegov je opsežni dvojezični latinsko-hrvatski rječnik “Gazophylacium seu latino-illyricorum onomatum aerarium” (“Gazofilacij ili riznica latinsko-hrvatskih riječi”).
To je bio prvi rječnik koji je obuhvaćao sva tri hrvatska narječja. Nakon smrti Belostenca dovršili su ga i objavili pavlini Jerolim Orlović i Andrija Mužar.
Hrvatska – nemjerljiv doprinos pavlina
Pavlini (Red Sv. Pavla Prvog Pustinjaka) su pustinjački red koji je nastao u XIII. st. u Mađarskoj i Hrvatskoj, okupljanjem raspršenih pustinjaka u redovničku zajednicu. Tako taj red možemo smatrati jedinim autentičnim hrvatskim redovničkim redom nastalim na području južne Mađarske i sjeverne Hrvatske.
Red se ubrzo iz Mađarske i Hrvatske proširio čitavom srednjom Europom.
Car Josip II. ukinuo je red 1786. g. na teritoriju Austro-Ugarske smatrajući djelovanje pavlina „opasnim“ za njegovo „prosvjetiteljsko djelovanje“, dok je u pozadini bilo zatiranje nacionalne svijesti koje su gorljivo širili pavlini, o čemu je pisao i veliki August Šenoa. Tada su ugašeni i svi samostani u Hrvatskoj. Red je preživio u dva samostana izvan Austro-Ugarske, u današnjoj Poljskoj, a odatle je i počela obnova Reda.
Žarišta njihovog djelovanja bili su brojni samostani od kojih su najveći bili u Lepoglavi i Remetama. Danas su pavlini najaktivniji borci za život nerođene djece, što je jedno od njihovih temeljnih poslanja 1972. g. pavlini se vraćaju u Hrvatsku na inicijativu pokojnog kardinala Kuharića, u svoj stari samostan Kamensko, kod Karlovca.
Danas su u Hrvatskoj četiri samostana (Kamensko, Cavtat, Sveti Petar u Šumi, Svetice kod Ozlja), ujedinjeni u Hrvatsku pavlinsku provinciju.
Prilično je nepoznato da je zatvor u Lepoglavi bio nekada pavlinski samostan, središte vjerske, nacionalne, obrazovne i kulturne misli u sjevernoj Hrvatskoj. U Zagrebu su živjeli u velikom samostanu Remete u kojem su danas oci karmelićani.
Njihov opći doprinos hrvatskom narodu do ukidanja pavlinskog reda je nemjerljiv, od kulture, obrazovanja, jezikoslovlja, kiparstva, književnosti, školstva, poljoprivrede.
Zadatak Ministarstva kulture – upoznati i proširiti svijest o slavnoj hrvatskoj baštini
Lijepo i korisno bi bilo hrvatski narod upoznati sa tim velikim i slavnim dijelovima hrvatske kulturne i druge baštine i tako podići razinu svijesti običnog čovjeka, što zapravo i jest jedan od važnijih djelovanja Ministarstva kulture.
To se posljednjih 70 godina skriva i pokušava cijelo područje kulture prebaciti na vrlo uski krug postmodernističkih ili suburbanih ljevičarskih djelovanja koji čine vrlo mali dio ne samo kulturne, već i umjetničke scene. Zbog toga i trenutna galama na „hrvatskom tržištu tzv. kulture“ i polaganje prava vrlo malog broja pojedinaca na cijelu hrvatsku kulturu uopće.
Podizanje te svijesti ima veliki utjecaj na svakodnevni individualani i kolektivni život ljudi, dajući čovjeku zdravu podlogu od identitetu i bogatoj prošlosti temeljenoj na čvrstim temeljima.
Samo tako čovjek današnjice može svijetlo gledati u budućnost, znajući odakle je došao, gdje jest i prema kuda se kreće – sa smislom i jasnom predodžbom.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
