11. veljače 1856. rođen Antun Bauer – nadbiskup, filozof, polemičar, dušobrižnik, dobrotvor znanosti, društva i Crkve

Na današnji dan, 11. veljače 1856. godine, rodio se zagrebački nadbiskup Antun Bauer.

Rodio se kao treće od petnaestero djece gradišćanske obitelji Barbare rođ. Rubinić i Antuna Bauera. Obitelj se iz Gradišća doselila u Hrvatsku te je Antun rođen u selu Breznica. Školovanje je započeo u Jastrebarskom, nastavio u Varaždinu te u Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu. Studij teologije upisao je u Zagrebu 1875. godine, nastavio u Budimpešti gdje ostaje do svećeničkog ređenja, 27. srpnja 1879.  Studij nastavlja u Beču gdje je doktorirao filozofiju i teologiju. Nakon dovršetka studija vraća se u Zagreb dobivši službu kapelana u crkvi sv. Marka u Zagrebu, a potom u Ivancu i Samoboru. 

Nakon toga bio je vjeroučitelj u učiteljskoj školi i gimnaziji u Zagrebu, a 1887. godine počinje predavati filozofiju i osnovno bogoslovlje na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu na kojem ostaje do 1911. godine. Dekan fakulteta bio je 1905./6., a rektor zagrebačkog Sveučilišta 1906./7. Godine 1886. postaje urednik Katoličkog lista (ugledni i poznati tjednik) u kojem se razvija kao vrsni polemičar argumentirano, precizno i logički braneći stajališta Katoličke Crkve i vjeru. Godine 1892. tiska svoje djelo Naravno bogoslovje, a dvije godine poslije Opću metafiziku ili ontologiju te Wundtov metafizički sustav (1897.) u kojem kritički sagledava osnovnu problematiku te filozofije koja poriče metafiziku i ne daje odgovore na pitanja o Bogu i duši. Aktivno se bavio politikom kao narodni zastupnik u Hrvatskom saboru u više mandata od 1895. do 1910., a bio je i saborski delegat u Mađarskom parlamentu.

Zagrebački nadbiskup u zahtjevnim vremenima od 1914. do 1937.

U Rimu je 29. siječnja 1911. godine posvećen za biskupa i imenovan koadjutorom s pravom nasljedstva nadbiskupu Jurju Posiloviću. Nakon smrti nadbiskupa Posilovića preuzima nadbiskupsku službu 26. travnja 1914. godine. Tada prestaje bogato razdoblje njegova znanstvenog, publicističkog i političkog života i započinje razdoblje u kojem se do svoje smrti posvećuje vjerskom i moralnom uzdizanju svog naroda. Nadbiskupom postaje uoči Prvog svjetskog rata, u vrijeme velikih promjena i u Hrvatskoj i u Europi, u vrijeme kada se Hrvatska oslobađa Austro-Ugarske pod kojom je bila gotovo 1000 godina te ulazi u prvu Jugoslaviju, u vrijeme kada su kršćanstvo i vjera bili progonjeni, a komunizam, nacizam i fašizam bili oblici društvenoga uređenja – u takvim zahtjevnim povijesnim okolnostima u vjerskom, moralnom, društvenom, gospodarskom području Bauer neumorno radi na uzdizanju hrvatskoga naroda. 

Upravo iznenađuje koliko toga je nadbiskup Bauer učinio za svoju domovinu, a da pritom nikada nije zanemario svoj svećenički poziv i pastirsku službu. Njegovom inicijativom započela je 27. studenoga 1918. godine s radom kasnija Biskupska konferencija Jugoslavije, a on je bio njezin prvi predsjednik. Nakon dopuštenja crkvenih vlasti u Rimu proveo je transliteraciju staroslavenskog misala, koji je zatim tiskan u redakciji J. Vajsa latiničkim slovima (1927.). Predsjedao je prvom sinodom Zagrebačke nadbiskupije 1925. godine čijim je dokumentima reorganizirano tadašnje imovinsko i pastoralno zakonodavstvo te dovedeno u sklad s novim crkvenim zakonikom i smjernicama tzv. katoličke akcije. U pastoralno i socijalno djelovanje nadbiskupije, posebno u Zagrebu, vraćaju se dominikanci, a na njegov poziv dolaze: Službenice Malog Isusa (koje će služiti blaženom kardinalu Alojziju Stepincu kroz devet godina njegova zatočeništva), karmelićanke, salezijanci, franjevci konventualci, trećereci glagoljaši i dalmatinski franjevci. U zajedništvu s đakovačkim biskupom Antunom Akšamovićem na Šalati u Zagrebu gradi monumentalno interdijecezansko sjemenište s vlastitom klasičnom gimnazijom. Daruje zemljište na Jordanovcu u Zagrebu gdje je 1930. sagrađena kuća novicijata i dom duhovnih vježbi, a 1937. Filozofski institut koji 1989. postaje Filozofski fakultet.

Društveni i politički angažman

Nije zaostajao ni u društvenom angažmanu. 1896. godine izabran je za dopisnog, a 1899. za redovitog člana JAZU-a. Od 1915. postaje prvi pokrovitelj Akademije nakon biskupa Strossmayera što ostaje do 1937. godine. Osnovao je 1914. Nadbiskupsku tiskaru te odobrio i podupirao osnivanje Dijecezanskog muzeja. Novčano je 1917. pomagao osnivanje Razreda JAZU-a za likovnu umjetnost, a 50 000 kruna dao je za Strossmayerovu galeriju. Posebno je zaslužan za zagrebačko sveučilište koje je svojim osnutkom imalo tri fakulteta (bogoslovni, mudroslovni i pravni). Bauerovom zaslugom osniva se medicinski i gospodarsko-šumarski fakultet. Godine 1918. godine osnovao je zakladu od 210 000 kruna za stipendiranje studenata medicine, a 1919. je zagrebačkom Sveučilištu poklonio 5 rali i 1541 hvat zemljišta za izgradnju medicinskog fakulteta (vrijednosti oko 2 000 000 dinara). Da bi se mogao osnovati Gospodarsko-šumarskom fakultetu je za nisku naknadu ustupio imanje Maksimir (izvori navode da je cijena bila toliko niska da je u stvari značila dar od 10 000 000 dinara). Pobrinuo se za otvaranje i rad akademske menze i đačkih domova da bi djeca siromašnijih roditelja imala pristup školovanju. Pri obnovi tornjeva katedrale 1927. snosio je najveći dio troškova. Da bi zaštitio seljake od vjerovnika, zbog promijenjenih ekonomskih prilika uslijed prijelaza od naturalnog na novčano gospodarstvo, obilazio je nadbiskupiju kupujući dionice da bi osnovao Poljodjelsku banku za kreditiranje hrvatskih seljaka čije su se prve prostorije nalazile u njegovu stanu. Osnovao je i potpomagao Hrvatsku bogoslovnu akademiju  (znanstveno bogoslovno društvo za sustavno organiziranje bogoslovnog rada u Hrvatskoj). Njegovom je zaslugom Zavod sv. Jeronima postao nacionalna ustanova. Službeno je osnovao Caritas Zagrebačke nadbiskupije, 20. listopada 1933. 

U političkom životu javno je istupio u korist progonjenih Hrvata i Slovenaca pod talijanskom fašističkom vlašću. Zauzimao se za pravedno rješenje hrvatskoga nacionalnog pitanja. Pozvao je na potporu međunarodnoj konferenciji za razoružanje u Ženevi. Godine 1933. zabranio je  svećenicima sudjelovanje u manifestacijama sokolskih društava, a 1935. kandidiranje za zastupnike na listi bilo koje političke stranke.

82 godine života, 58 svećeništva i 26 biskupstva

Nadbiskup Bauer se uz sve navedeno pobrinuo i za kvalitetnog nasljednika na nadbiskupskoj stolici. Kako s Kraljevinom SHS ni Kraljevinom Jugoslavijom nije bio sklopljen konkordat vladar je trebao potvrditi imenovanje nadbiskupovog koadjutora. Nadbiskup Bauer je potvrdu imenovanja Alojzija Stepinca (koji je tada imao 34 godine) za koadjutora vješto isposlovao kod kralja Aleksandra Karađorđevića. Tako ga je nakon smrti 7. prosinca 1937. godine na nadbiskupskoj stolici naslijedio blaženi Alojzije Stepinac.