Samostan Bezgrešnog začeća BDM, najstariji samostan Franjevačke provincije Presvetog otkupitelja, obnovljen je i blagoslovljen 2006. Samostan i crkvu najprije su opljačkali, a potom minirali i potpuno uništili pobunjeni Srbi, na današnji dan 1993.
Karin kao znameniti hrvatski grad spominje bizantski car Kostantin Porfirogenet VII. ističući da je sagrađen na ruševinama rimskog Coriniuma. Hrvatski kralj Dmitar Zvonimir dao ga je kao miraz kćerki Klaudiji prigodom njezine udaje za plemića Vonihu Lapčanina. Turci za zauzeli Karin 1527., a branio ga je knez Ivan Hranišić. Dio pučanstva prebjegao je na zapad u mletački posjed, jedan se dio poturčio, a drugi je prodan u ropstvo.
Karin je oslobođen od Turaka 1647. godine, 1684. u njega dolaze pravoslavni Vlasi iz Modrina Sela, a 1686. još jedna skupina iz Bosne.
Kao čin odmazde za oslobodilačku akciju HV-a „Maslenica“, srbijanski agresor je minirao samostan. Uz gospodarske objekte i fratarsku grobnicu, agresor je opljačkao i gotovo u cijelosti srušio samostan, a pri čišćenju ruševina u djelomice očuvanom istočnom krilu pronađeno je sedam neeksplodiranih velikih mina za razaranje zrakoplovnih pista.
Tijekom Domovinskoga rata provincija je pretrpjela veliku materijalnu štetu, rušenjem 105 njezinih katoličkih objekata na okupiranom području. No, poslije rušenja dolazi vrijeme građenja, rekao je mons. Prenđa nazivajući taj dan nove posvete crkve slavljem pobjede ljubavi. „A gdje ljubav pobjeđuje, nitko nije ponižen. Kada ljubav nastupa, vraća se život“.
Nepoznato ubojstvo Hrvata u Karinu hodočasnika od udružene „milicije“ i lokalnih Srba
Na blagdan Gospe od Anđela 1971., u vrijeme buđenja „hrvatskog proljeća“, izbila je velika tučnjava u kojoj su se na jednoj strani našli Hrvati, katolički vjernici, a na drugoj mjesni Srbi iz Karina i jugoslavenska milicija. Ishod tuče bilo je mnoštvo ozlijeđenih i jedan poginuli. Poginuli je bio mjesni Hrvat koji je preminuo od zadobivenih ozljeda. Ova je tučnjava eskalirala u veliku političku aferu. U javnost je izašla istina o postojanju velike međunacionalne napetosti koju je ondašnja Jugoslavija htjela prikriti, ali i skandalozna činjenica da je “narodna” komunistička milicija digla ruke na samo jedan narod i to na veliki vjerski blagdan.
Baš kao u Domovinskom ratu kada je „narodna milicija“ i „narodna vojska“ okrenula oružje prema samo jednom narodu, koji ima je dao krov nad glavom i hranio od svojih novaca.
Za ovo ubojstvo, kao i rušenje samostana i 105 objekata ove franjevačke provincije nitko nikada nije odgovarao. Kada su Hrvati u Hrvatskoj žrtve, to su često samo brojevi koji ulaze u statistiku bez imena i prezimena. Poput Karina, Dalja, Aljmaša, Hude jame i bezbrojnih stratišta i srušenih samostana i crkava diljem naše i okolnih zemalja.
Nadamo se da je konačno došao kraj tome i da svi zločini, ispravno valorizirani, dođu na vidjelo javnosti radi istine i bolje budućnosti Hrvatske.
