Maria Crocifissa Di Rosa bila je žena koja je imala upravo čudesnu sposobnost usklađivanja apostolske i karitativne djelatnosti s dubokim duhovnim životom.
Sveta Marija (Maria) Crocifissa Di Rosa, talijanska redovnica, utemeljiteljica družbe Službenica milosrđa, rođena je 6. studenoga 1813. u Bresci (Lombardija) kao Paola Francesca Maria Di Rosa, kći imućnog industrijalca Clementea Di Rose i grofice Camille Albani. Bila je jedno od devetero djece u pobožnoj i skladnoj obitelji. S 11 godina Paola je ostala bez majke. Kao djevojčicu odgajale su je Sestre od Pohođenja i ona je već tada odlučila svoj život posvetiti Kristu Gospodinu. Njezin otac bio je u početku protiv te odluke i razmišljao o Paolinoj udaji, ali kad se uvjerio u duhovnu zrelost, finoću i plemenitost svoje kćerke, složio se s njezinim planovima. Kad je imala 18 godina, Paola je postala ravnateljicom u očevoj predionici, u Acquafreddi nedaleko Brescie. Tu službu obavljala je s istinskim osjećajem odgovornosti prema svojim radnicama. Tada se prvi put susrela s teškim problemima radničkog staleža i to je za utemeljiteljicu redovničke socijalno-karitativne družbe bilo izuzetno značajno. Kad je 1836. u Lombardiji izbila epidemija kolere, Paola je u lazaretu hrabro dvorila zaražene bolesnike. Zatim se morala vratiti kući dvoriti brata, koji je i sam postao žrtvom pošasti, od koje je i umro. Ubrzo nakon epidemije kolere Paola je u Bresci osnovala dvije škole za gluhonijeme. Dvorila je siromašne žene u jednoj ubožnici, posvetila se brizi za nevoljne i napuštene djevojke i za njih otvorila dom. Kruna njezine djelatnosti je osnivanje redovničke družbe Službenica milosrđa (Ancelle della Carità ), 18. svibnja 1840. u Bresci. U ostvarenju tog nauma zdušno joj je pomagao njezin duhovni vođa, biskup Faustino Pinzoni, a financijski njezin otac Clemente. Biskup Brescie pružio joj je 1843. službenu potporu, a papa Pio IX. potvrdio je 1847. novu družbu.
Paola je položila redovničke zavjete i uzela ime Maria Crocifissa (Marija Raspeta). Bila je izabrana i za poglavaricu prvih 18 ančela, koje su zajedno s njom stupile u novu družbu. Službenice milosrđa počele su se ubrzo širiti i u druge talijanske gradove, a potom i u druge zemlje. Mnogi bolesnici u bolnicama, djeca u školama i vrtićima, djevojke u ubožnicama i odgojnim zavodima te brojni nevoljnici osjetili su majčinsku brigu sestara ančela, Službenica milosrđa. Maria Crocifissa Di Rosa bila je žena koja je imala upravo čudesnu sposobnost usklađivanja apostolske i karitativne djelatnosti s dubokim duhovnim životom. Duhovni život sestara Službenica milosrđa često je prožet mistikom, osobito za vrijeme svakidašnjeg klanjanja Presvetom Sakramentu, čemu su ančele uvijek ostale vjerne. Maria Crocifissa preminula je prerano, 15. prosinca 1855, u Bresci. Papa Pio XII. proglasio ju je 1940. blaženom, a 1954. svetom. Njezine Službenice milosrđa djeluju i danas uspješno diljem svijeta (Europa, Južna Amerika, Afrika), njih više od 1100 u više od 100 kuća. Neizbrisiv trag omiljene „ančele“ ostavile su svojim djelovanjem i u hrvatskim krajevima (Split, Dubrovnik, Kono-Dubrovnik, Mlini u Župi dubrovačkoj, Zagreb, Vrbovec, Mali Lošinj, Vođinci, Susak, Kaštel Sućurac, Kaštel Novi, Kamen-Split, Žrnovnica kod Splita, Nerežišće na Braču, Mostar).
