U Domovinskom ratu 21 vatrogasac dao je svoj život, a više od 100 ih je ranjeno, bilo u svojim matičnim vatrogasnim postrojbama ili na drugim oblicima obrane zemlje. Uništeno je ili oštećeno 266 vatrogasnih domova ili spremišta, 353 vatrogasna vozila, 217 motornih štrcaljki, 78.846 m vatrogasnih cijevi i velike količine druge vatrogasne opreme.
Dana 16. rujna 1993. godine gaseći požar na predjelu Jamnjak u Šibeniku, od posljedica granatiranja srpske vojske poginuli su vatrogasci Javne vatrogasne postrojbe grada Šibenika. Živote su izgubili Milenko Polimac, Nikola Klarić, Goran Kuvač i Joso Paić.
Hoće li tko za ove zločine izreći ispriku ili kajanje, te nadoknaditi štetu koja se može nadoknaditi?
U Hrvatskoj je neposredno pred početak domovinskog rata postojalo 39 profesionalnih vatrogasnih jedinica s 1.645 profesionalnih vatrogasaca u gradskim naseljima, te 81 profesionalna vatrogasna jedinica u tvornicama s 2.428 profesionalnih vatrogasaca. Postojalo je i 1.974 dobrovoljnih vatrogasnih društava s 84.301 aktivnim članom u naseljima i 431 dobrovoljno vatrogasno društvo s 19.915 aktivnih članova u tvornicama. Ukupno je postojalo 2.525 raznih vatrogasnih jedinica, a njihovih članova je bilo čak 289.209, računajući ovdje i pripadnike vatrogasne mladeži i pomažuće članove. Sve te jedinice bile su organizirane u 105 općinskih vatrogasnih saveza i devet vatrogasnih saveza na nivou regija, piše Vatogastvo u Domovinskom ratu
Neposredno prije rata u svim jedinicama izvršene su provjere vatrogasne opreme, ljudstva i pokretljivosti vatrogasnih jedinica, vatrogasni savezi općina uspostavili su najužu suradnju s nadležnim organima općina (štabovima Civilne zaštite, Crvenoga križa itd.), uspostavljena je neposredna radio-veza s tim čimbenicima, te veza između pojedinih vatrogasnih jedinica, organizirano je čuvanje vatrogasnih objekata i opreme, izvlačenje opreme iz objekata u slučaju njihove ugroženosti.
Poznat je samoprijegor i požrtvovnost vatrogasaca u Vukovaru koji su pod neprekidnom kišom granata bili na terenu. I prije okupacije grada izgubili su sva svoja vozila, a nestalo je i vode. Jedan od najvećih požara na području Osijeka bio je 13. rujna 1991. kad su pogođeni naftni spremnici, a prosječno je u gradu dnevno bilo 3-4 požara, no bilo je dana kad ih je zbog napada bilo i više od 20. I u Vinkovcima su požari gašeni za vrijeme ratnih aktivnosti i pod neprekidnom paljbom, a nije bila rijetkost da u isto vrijeme gori nekoliko važnih objekata. U dva mjeseca vatrogasci su imali oko 200 požara. Župna crkva iz 18. stoljeća spašena je iako je toranj bio pogođen sa šest projektila jer su vatrogasci još prije rata na tornju postavili razdjelnicu, cijevi i mlaznice, pa je samo trebalo priključiti dovod vode. Na području Slavonskog Broda, Županje i ostalih mjesta u Posavini, najžešći napadi dogodili su se 1992. godine, pa i kasnijih godina.
U Sisku je najteže bilo kad je u dva navrata, 7. i 18. listopada, granatirana rafinerija, pa je uslijed toga izbio veliki požar. 7. listopada pogođen je cjevovod na izlasku iz benzinskih spremnika, što je dovelo do nekontroliranog istjecanja benzina koji se zapalio. Vatrogasci Siska, susjednih dobrovoljnih društava i Vatrogasne brigade iz Zagreba satima su se borili s vatrenom stihijom. 18. listopada gorjelo je na šest mjesta u rafineriji, a vatrogasci su se cijelu noć borili s požarom znajući da ako ne uspiju da će izgorjeti i veliki dio grada. Teško je bilo i u Petrinji, gdje su u više navrata tenkovi i oklopna vozila tzv. JNA spriječili gašenje požara.
U Gospiću je malobrojna vatrogasna jedinica pojačana s pripadnicima Civilne zaštite bila pod neprekidnim napadima, no uspjela je ugasiti 46 požara. U Otočcu je djelovalo dobrovoljno vatrogasno društvo i to u sklopu Civilne zaštite. 25. kolovoza 1991. grad se nalazio pod neprekidnom paljbom, pa kad je dojavljeno da gori crkveni toranj, vatrogasci su u terenskom vozilu pristigli do mjesta požara gdje su požar gasili sami svećenik i dvije časne sestre. Vrijedno je spomenuti i sprečavanje katastrofe u tvornici kemijskih proizvoda Cosmochemia 4. rujna. Uz ogromne napore vatrogasaca i djelatnika tvornice požar je stavljen pod kontrolu. Karlovac je doživio golema razaranja – u nekim danima bilo je odjednom i po devet požara. Vatrogasci Karlovca, Duge Rese i Ozlja međusobno su jedni drugima priskakali u pomoć kad god je zatrebalo. Slično je bilo u Novskoj, Novoj Gradišci, Bjelovaru, Varaždinu…
U Zadru su pripadnici Vatrogasne brigade gasili petnaestak požara dnevno, ne računajući šumske požare. Razaranje Zadra počelo je 22. rujna 1991. godine minobacačkim i topničkim napadom iz vojarni tzv. JNA. Razaranje je trajalo dva tjedna, a sve je kulminiralo 5. i 6. listopada kad je agresor uporabio sva sredstva za uništavanje i to iz zraka, s mora i s kopna. Teško je oštećena industrijska zona. U ta dva dana vatrogascu su gasili 53 industrijska, društvena i privatna objekta, te 14 šumskih požara. U Šibeniku je napad počeo već 17. rujna 1991. i to sa svih strana. U razdoblju od 17. do 23. rujna bilo je 69 požara u gradu i okolici, a gorjelo je i oko 3000 hektara šumskih površina. Vatrogasci su imali 33 intervencije, a prilikom šest vatrogasnih intervencija otvorena je neposredna paljba na vatrogasce. Slično je bilo i u svim ostalim gradovima i mjestima u Dalmaciji koja su se našla na meti JNA. Posebno je stradao Dubrovnik gdje je oštećeno oko 30% građevina u povijesnoj jezgri, a oko 10% potpuno je uništeno požarima prouzročenim zapaljivim projektilima. Razrušen je i vatrogasni dom, uništena i oštećena vozila i oprema, a poginula su tri vatrogasca i pet ih je ranjeno.
U Domovinskom ratu 21 vatrogasac dao je svoj život, a više od 100 ih je ranjeno, bilo u svojim matičnim vatrogasnim postrojbama ili na drugim oblicima obrane zemlje. Uništeno je ili oštećeno 266 vatrogasnih domova ili spremišta, 353 vatrogasna vozila, 217 motornih štrcaljki, 78.846 m vatrogasnih cijevi i velike količine druge vatrogasne opreme.
Izvor: “Vatrogasci Hrvatske u Domovinskom ratu (1991.-1992.)”, Vatrogasni savez Hrvatske, Zagreb, 1992.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
