Blažena Karolina Kózka (Kózkówna), poljska mučenica, rođena je 2. kolovoza 1898. u selu Wał-Ruda nedaleko Radłówa (biskupija i okrug Tarnów, Malopoljsko vojvodstvo). Ujak je imao velik utjecaj na Karolinin duhovni život. Karolina je bila draga, ljupka, vedra i pobožna djevojčica, sudjelovala je u mnogim župnim aktivnostima, svakodnevno molila krunicu, a pod kruškom u dvorištu okupljala djecu iz susjedstva i čitala im odlomke iz Svetog pisma. Redovito je obilazila starce i bolesnike.
Početkom prvog svjetskog rata Rusi su okupirali dijelove Poljske i širile su se priče o njihovim pljačkama, provalama u kuće i silovanjima. U kuću obitelji Kózka upao je jednog dana ruski okupatorski vojnik i oružjem istjerao iz kuće Karolinu i njezinog oca. Rekao im je da ih prema naredbi mora odvesti kod svojeg zapovjednika. Kada su stigli na rub šume, ocu je naredio da se udalji, a kada je za njim potrčala Karolina, vojnik ju je zaustavio i prisilio da uđe u šumu. Ona je tada počela bježati sve dalje i dalje u dubinu šume i putem ostala bez jakne i cipela. Kad ju je Rus stigao, navalio je na nju, ali ona se hrabro branila i žestoko opirala. Tada ju je vojnik od bijesa izudarao sabljom. Kad je ranjena djevojka skočila u baruštinu, zlotvor ju je ostavio i udaljio se, a ona je ubrzo iskrvarila.
Dogodilo se to na današnji dan, 18. studenoga 1914, u šumi nedaleko njezinog rodnog sela Wał-Ruda. Mještani su tek nakon 16 dana, 4. prosinca 1914, pronašli njezino neraspadnuto tijelo. Pokopana je u župnoj crkvi Presvetog Trojstva u Zabawi, kojoj pripada njezino rodno selo. Danas se tamo nalazi i njezino svetište, mjesto gdje se okupljaju brojni hodočasnici. Odmah su je počeli štovati kao sveticu, poljsku Mariju Goretti.
Postala je za poljsku mladež simbolom čistoće.
Zaštitnica je poljske katoličke mladeži, poljskog Pokreta čistih srdaca (Ruch Czystych Serc), Rzeszowske biskupije, poljskih seljaka te mnogih poljskih naselja, župa, crkava i kapela.
Ovo je prilika da se u našim molitvama sjetimo prijateljskog katoličkog poljskog naroda, koji je u svojoj povijesti bio izložen mnogim iskušenjima, mukama i patnjama, naročito za i nakon II. svjetskog rata. Bezbožni ateizam utjelovljen u komunizmu i nacizmu odlučio je uništiti poljski identitet koji je neodvojiv od kršćanske vjere.
Danas Poljska i njen katolički narod stoje kao prva utvrda Europe u obrani od novog vala bezbožnosti, zatiranja narodnog i kršćanskog identiteta, te postaje jedna od prvih sila europskog kontinenta prkoseći bezbožnom ateizmu vjerom u Boga, velikim brojim zvanja, prepunim crkvama i tisućama hodočasnika koji iz cijelog svijeta pohode zemlju Maksimiliana Kolbea, Faustine Kowalske i Ivana Pavla II. – najvećih svetaca koji su obilježili 20. stoljeće cijele Crkve.
