„Sveti Josip Cafasso biser je talijanskog klera” (Pio XI.)
Bio je ispovjednik i duhovni vođa jedne od najvećih osoba kršćanske povijesti – svetog Ivana don Bosca, utemeljitelja najraširenijeg svjetskog salezijanaca.
Njegova posebnost bila je u shvaćanju i življenju svakodnevnih dužnosti kao puta svetosti. Don Bosco o tome svjedoči: „Cafassova posebnost bila je u konstantnom i vjernom prakticiranju svakodnevnih kreposti.“ Uvijek pažljiv na potrebe malenih, posjećivao je i materijalno pomagao najsiromašnije, tješeći ih snagom otajstava koje im je kao svećenik dijelio. Duhovno je pratio zatvorenike i osuđenike na smrt te je s pravom proglašen svećenikom zatvorenika.
Učitelj duhovnosti, razborit i povučen, bio je duhovni vođa svećenicima, laicima, političarima, utemeljiteljima. Pio XI. ga naziva biserom talijanskog klera. Don Cafasso je pomagao don Bosca i Salezijansku družbu od njezina utemeljenja. Umro je nakon kratke bolesti 23. lipnja 1860. u svojoj četrdeset i devetoj godini. Pio XII. ga naziva „uzorom svećeničkog života, ocem siromašnih, tješiteljem bolesnih, podrškom zatvorenicima, spasenjem osuđenicima na vješala“. Isti Papa ga u enciklici „Menti Nostrae“ 1950. predlaže kao uzor svećenicima. Blaženim je proglašen 1925., a svetim 1947. godine.
Sačuvana je njegova lijepa molitva: ‘‘Gospodine Bože, već sada iz Tvoje ruke primam svaku vrstu smrti sa svim njezinim tjeskobama, bolima i žalostima, posve odan i predan u Tvoju svetu volju.’‘ Svetim ga je proglasio papa Pio XII. 1947. godine.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
