Jovan Jovanović Zmaj, srbijanski pjesnik i književnik, rođen je na današnji dan 1833. Začetnik je satiričnog i društveno angažiranoga pjesništva u srpskoj književnosti. Pored Đure Jakšića, Zmaj je drugi veliki liričar srpskog romantizma.
Ovaj srpski pjesnik s pažnjom je pratio borbu susjednog hrvatskog naroda preko Dunava sa mađaronskom politikom i pokušajima odnarođivanja krajem 19 stoljeća. Oduševljen kulturnim dostignućem Hrvata i njihovom snažnom borbom za nacionalnu samobitnost napisao je pjesmu “Šta se čuje?” kao hvalospjev tom čovjeku – Hrvatu:
Hrvat se ne bori da što otme kome,
Čuva sveti plamen na ognjištu svome.
I dok tako čini u najteži dan’
I Bog je i pravda na njegovoj stran’
Prva strofa ovih stihova (“Hrvat se ne bori da što otme kome…”) bila je izrecitirana pri prvoj posjeti hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana gradu Vukovaru, koji je tada bio tek reintegriran u hrvatski ustavno-pravni sustav.
Jovan Jovanović Zmaj umro je 1904. i nije dočekao živ vidjeti imperijalističku politiku svog naroda prema susjednim Hrvatima, potpuno suprotnu njegovim težnjama i namjerama. Ta politika bila je na djelu cijelo 20. stoljeće i koštala je oba naroda desetine tisuća života, a na djelu je danas čak i preko službene politike Srbije premijera Vučića i predsjednika Nikolića.
Stoga, proročki završetak Zmajeve pjesme glasi:
„A oni (Hrvati)će posle… kako im god drago.“
On kao da poziva Hrvate, ali i Zmajeve Srbe preko Dunava, na budnost i poštovanje prava svakog naroda da bude svoj na svome.
