Hrvatski slikar Vladimir Becić rođen je 1886. godine u Slavonskom Brodu.
Iako je studirao pravo u Zagrebu, njegova prava strast bila je slikarstvo te polazi privatnu slikarsku školu kod Crnčića i Čikoša Sesije.
Godine 1906. upisuje slikarsku Akademiju u Münchenu (zajedno s Račićem i Kraljevićem), a zatim prelazi u Pariz na Académie de la Grande Chaumière.
Popularnost stječe za vrijeme Prvog svjetskog rata kao ratni slikar i izvjestitelj. Nakon rata odlazi u Blažuj kraj Sarajeva, gdje otvara atelijer i živi do 1923. godine kada prelazi u Zagreb na Akademiju likovnih umjetnosti. Na Akademiji je predavao više od dvadeset godina. S Ljubom Babićem i Jerolimom Mišom osnovao je umjetničku Grupu trojice, a od 1934. godine redoviti je član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (danas HAZU).
Njegovi rani radovi – Akt pred ogledalom, Djevojka kod stola, Mrtva priroda i dr., s djelima Račića i Kraljevića čine kompleks hrvatske slikarske moderne. Poslije Prvog svjetskog rata prelazi na neoklasicizam – Planinski pejsaž s potokom, Mirjana, Portret I. Meštrovića …, a zatim prelazi na bujni realizam. U tom razdoblju nastaju njegovi najbrojniji radovi – Zlarin, Portret kćeri sa šeširom, Ribar, Vera, Mira, Bosanski pejsaž i mnogi drugi.
Vladimir Becić umro je 24. svibnja 1954. godine u Zagrebu.
