Sveti Augustin i njegovi monasi imali su mnogo uspjeha u svojem misionarskom radu, a 1. lipnja 597. u predvečerje Duhova, sveti Augustin je u Canterburyju krstio i kralja Etelberta. Tako je Etelbert postao prvi engleski kršćanski kralj, ali i revni promicatelj kršćanstva. Bilo mu je drago da njegovi podanici postaju kršćani, ali pritom nikoga nije na to prisiljavao, pa je pokazao znatnu širinu duha.
Sveti Etelbert (Ethelbert, Æthelberht, Albert), kralj Kenta, sin kralja Eormenrica i praunuk Hengista, legendarnog osnivača kraljevske kuće Kent, rodio se oko 552, a već je 560. naslijedio oca na kraljevskom prijestolju.
Uspio je 593. proširiti vlast na cijelu Englesku pa je postao poglavar saveza svih anglosaksonskih kraljevina. Još je kao poganin 588. u Parizu oženio kršćanku Bertu (Berthu), kćerku franačkog kralja Chariberta. Etelbert se tada morao Berti i njezinom kapelanu obavezati da neće ometati slobodno obavljanje kršćanskih obreda i dužnosti.
Pod Bertinim utjecajem Etelbert je srdačno primio kršćanske misionare koje je u Englesku poslao papa Grgur Veliki. Oni su se pod vodstvom budućeg sveca, monaha benediktinca Augustina iskrcali 597. na otoku Thanet (istočni Kent), kamo im je kralj Etelbert pošao u susret. Kad se upoznao s njihovim namjerama i željama, dopustio im je da se nastane u Canterburyju i slobodnu naviještaju Radosnu vijest. Dao im je na raspolaganje crkvu svetog Marina, kojom se služila kraljica Berta.
Sveti Augustin i njegovi monasi imali su mnogo uspjeha u svojem misionarskom radu, a 1. lipnja 597, u predvečerje Duhova, sveti Augustin je u Canterburyju krstio i kralja Etelberta. Tako je Etelbert postao prvi engleski kršćanski kralj, ali i revni promicatelj kršćanstva. Bilo mu je drago da njegovi podanici postaju kršćani, ali pritom nikoga nije na to prisiljavao pa je pokazao znatnu širinu duha.
Već u godini svoga krštenja imao je više od 10 tisuća kršćanskih podanika, a biskupu Augustinu ustupio je svoju palaču. Pomogao mu je i u obnavljanju crkve Presvetog Spasitelja (Christ Church) u Canterburyju, koja je potjecala još iz rimskog vremena, a postala je katedralom, engleskim metropolitanskim središtem. Zahvaljujući kralju Etelbertu podignuta je i crkva svetih Petra i Pavla, koja je nakon Augustinove smrti (604) posvećena njemu (St Augustine’s Abbey). U Etelbertovo vrijeme osnovana je i nova biskupija u Rochesteru, kojoj je prvi biskup 604. postao sveti Justus. Zaslužan je i za obraćenje svojeg nećaka Saberta (Sæberhta), kralja Essexa, koji je sagradio katedralu svetog Pavla u Londonu. Etelbert je početkom VII. stoljeća izdao i prvi kodeks kaznenog prava, u kojem je pored ostalog predviđena i novčana kazna za vrijeđanje svećenika. Vladao je 56 godina, od toga 20 godina kao kršćanin.
Preminuo je na današnji dan, 24. veljače 616. u Canterburyju. Pokopan je uz kraljicu Bertu i svetog Augustina u kapeli svetog Martina, u opatijskoj crkvi svetih Petra i Pavla, a kasnije je njegovo tijelo položeno pod glavni oltar. Uz svetog Augustina i svetu Bertu, sveti Etelbert je izuzetno značajna osoba za početak razvoja Crkve u Engleskoj. Naročito ga štuju u engleskim biskupijama Westminster, Southwark i Northampton.
