Na današnji dan 30. lipnja 1828. papa Lav XII. ukinuo je nakon tisuću godina postojanja Ninsku biskupiju. Ninska biskupija je povijesna hrvatska biskupija osnovana polovinom IX. stoljeća.
1933. obnovljena je kao naslovno biskupsko središte Katoličke Crkve u Hrvatskoj.
Naslovna biskupija ili nadbiskupija je u Katoličkoj Crkvi i nekim drugim kršćanskim crkvama ugašena povijesna biskupija ili nadbiskupija čiji se naslov dodjeljuje uz titulu naslovni biskup, odnosno naslovni nadbiskup, biskupima i nadbiskupima koji nemaju teritorijalne biskupije po svijetu, nego vrše posebne službe u Crkvi, kao na primjer u rimskoj kuriji ili kao apostolski nunciji ili kao pomoćni biskupi.
Povijest drevne hrvatske ninske biskupije
Grad Nin i ninska biskupija bio je, po povijesnim zapisima, sjedište prvog hrvatskog biskupa Teodozija iz 879.
No, već 928. biskupija u Ninu je ukinuta na Drugom crkvenom saboru u Splitu. Razlog tome je bio čuveni ninski biskup Grgur koji je bio poznati zagovornik staroslavenskog jezika (hrvatske redakcije) u liturgiji i glagoljaškog pisma. Biskup Grgur je vrhunac svog djelovanja imao u naponu snage Kraljevine Hrvatske za vladanja kralja Tomislava. Obojica zajedno, i kralj Tomislav i biskup Grgur, borili su se za staroslavensku liturgiju i uporabu glagoljice kao pisma. Kralj Tomislav se pri tome pozivao na povijesno pravo salonitanske crkve, sa željom da se izbjegne raskol.
Do pape su stizala razna izvješća i pisma, pa je Nin ostao prvi put bez biskupije 928., a biskupu Grguru Ninskom dodijeljena je Skradinska biskupija. Na istom saboru je crkvena vlast nad cijelom Hrvatskom predana splitskom nadbiskupu.
Zabranjeno je zaređenje svećenika koji su služili mise na staroslavenskom (svima koji nisu znali latinski), a liturgijski je jezik službeno postao latinski. Kako je bilo jako malo svećenika koji su znali latinski, bogoslužja su se nastavila starolsavenskom uz uporabu pisma glagoljice.
Ninska biskupija je ponovo ustanovljena oko 1050. godine i djelovala je do 30. lipnja 1828. Posljednji ninski biskup Josip Đuro (Grgura) Scotti godine imenovan je zadarskim nadbiskupom.
Ninski nadbiskup danas u službi katolicima Bjelorusije.
Godine 2004. papa Ivan Pavao Drugi je u „ljubljenoj zemlji Hrvatskoj“ imenovao mons. Martina Vidovića za ninskog nadbiskupa obnovljenog naslovnog biskupijskog središta grada Nina. Taj događaj je podsjetio na vrijeme kada je papa Ivan IV 641. poslao legata opata Martina u razrušenu Salonu da pokupi kosti mučenika i svetaca i prenese u Rim. Zahvaljujući tom događaju, Hrvati su čuli Kristovo evanđelje i pokrstili se na blagim jadranskim žalima i time postali kršćanski narod do današnjeg dana. Bilo je to i prisjećanje na prvog ninskog biskupa Teodozija kojeg je papa pozvao da osobno dođe u Rim na biskupsko rukopolaganje.
Ninski nadbiskup Martin kao biskup ninske biskupije i apostolski nuncij služi u Bjelorusiji, zemlji sa oko milijun katolika od 10 milijuna stanovnika. Tamo je poslan od pape Ivana Pavla Drugog koji ga je kao Pastir opće Crkve pozvao da širi i čuva evanđelje u toj zemlji kao sljedbenik slavne tradicije ninskih biskupa.
