Međunarodno nogometno natjecanje klubova predstavnika europskih država ”Kup velesajamskih gradova” nastalo je 1955. godine. Inicijator Kupa bio je tadašnji potpredsjednik UEFA-e Ernst Thommen koji je okupio predstavnike deset europskih velesajamskih gradova (Barcelona, Basel, Birmingham, Frankfurt, Kopenhagen, Laussane, Leipzig, London, Milano i Zagreb) te predložio organiziranje natjecanja. Posljednje izdanje odigrano je u sezoni 1970./71., a Kup je nakon toga ukinut zbog nastanka Kupa UEFA.
Najveći uspjeh Dinama svakako je osvajanja Kupa velesajamskih gradova u sezoni 1966./67. kada je ukupnim rezultatom 2-0 slavio u finalu nad Leeds Unitedom.
Snagu ovog natjecanja potvrđuje i popis dotadašnjih osvajača ovog natjecanja:
1955-1958. Barcelona
1958-1960. Barcelona
1961. Roma
1962. Valencia
1963. Valencia
1964. Real Zaragoza
1965. Ferencvaros
1966. Barcelona
Kasnije iza Dinama ovo jako natjecanje osvajaju Leeds United, Newcastle, Arsenal i ponovno Leeds United.
Malo poznato – prvo finale Dinama 1963. godine
Međutim, malo je onih koji znaju da je Dinamo i nekoliko godina prije, točnije u sezoni 1962./1963., ostvario veliki uspjeh, dođao u finale i tamo izgubio od Valencije. U prvo kolo Kupa velesajamskih gradova ušle su 32 momčadi među kojima su bili i neki veliki europski klubovi poput Barcelone, Bayerna, Porta, Celtica, Evertona, Rome i Valencije.
Dinamo je prvo izbacio slavni Porto pobjedom u gostima 2:1, a na Maksimiru je bilo 0:0. Bilo je to vrijeme nogometno vrlo jakog Portugala.
Nakon ovog velikog uspjeha Dinamo izbacuje Belgijance Union St. Gilloise, koji je do tada 11 puta bio prvak Belgije. Prvi susret hrvatske i belgijske momčadi završio je s 2-1 za Dinamo, da bi u drugoj utakmici Saint-Gilloise izjednačio rezultat. Tada se igrala treća utakmica na neutralnom terenu jer još nije vrijedilo pravilo gola postignutog u gostima. Već u prvih 20-ak minuta Dinamo je gubio 2:0, ali tada je slijedio senzacionalni preokret. Dva gola Kobešćaka i jedan Pašića bili su dovoljni za pobjedu.
U četvrtfinalu Dinamo izbacuje slavni Bayern pobjedom u Njemačkoj 4:1, dok je na Maksimiru bilo 0:0.
U polufinalu pobjeđuje izuzetno jaki Ferencvarosz, perjanicu tada jakog mađarskog nogometa sa slavnim Albertom i Vargom.
U finalu Dinamo gubi od Valencije 1:2 u Zagrebu i 0:2 u Španjolskoj.
Dinamo pobjednik 1967. godine!
Četiri godine kasnije Dinamov put prema trofeju išao je preko Spartaka iz Brna, škotskog Dunfermline, rumunjskog Dinama iz Piteștija, Juventusa iz Torina, u polufinalu Eintrachta iz Frankfurta te u finalu Leeds Uniteda.
Nakon što je 30. kolovoza 1967. u Zagrebu pred 30.000 navijača golovima Čerčeka i Rore Dinamo pobijedio Leeds, u uzvratu odigranom 6. rujna, Dinamo je pred 55.000 gledatelja u sastavu uspio u 90 minuta “veoma požrtvovne i taktički dobre igre, kako je isticano u dnevnom tisku, održati prednost iz Zagreba, a “engleski navijači pljeskom su pozdravili uspjeh sastava Dinama”.
U tadašnjem Leeds Unitedu igrale su neke od najvećih zvijezda otočkog nogometa uopće kao slavni Jackie Charlton. Zvali su ga ‘Stijena Engleske’. Bio je jedan od najboljih igrača SP 1966. kada je Engleska bila prvak svijeta. Proglašen je igračem godine u Engleskoj za sezonu 1966/67 godine.
Osim njega tu je bilo još pet otočkih reprezentativaca od kojih su se isticali slavni Škoti Billy Bremner i Peter Lorimer, koji je nastupio za prvi sastav Leedsa već sa 15 godina!
Leeds United:
Gary Sparke – Paul Reaney, Terry Cooper, Billy Bremner, Jackie Charlton, Norman Hunter, Mick Bates, Peter Lorimer, Rod Belfitt, Eddie Gray, Michael O’Grady
Trener: Don Revie
Dinamo Zagreb:
Zlatko Škorić – Branko Gračanin, Marijan Brnčić – Rudolf Belin, Mladen Ramljak, Filip Blašković – Marijan Čerček, Denijal Pirić, Slaven Zambata, Josip Gucmirtl, Krasnodar Rora
Trener: Ivica Horvat
Mural nacrtan u Zagrebu u spomen na slavnu generaciju Dinama, photo: wikimedia.commons.org
Tekst se nastavlja ispod oglasa
