6. rujna 1979. – 250 000 Hrvata u Ninu prisegnulo na vjernost Katoličkoj Crkvi

Toga dana 1979. u Ninu se okupilo veliko mnoštvo od 250.000 Hrvata sa svih kontinenata kako bi zajedno obilježili 1100. obljetnicu razmjene pisama između pape Ivana VIII. te hrvatskog kneza Branimira i ninskog biskupa Teodozija o priznanju hrvatskog suvereniteta i potvrda vjernosti Hrvata Katoličkoj Crkvi – Branimirova godina.

Te velebne svečanosti održane su na ninskom lokalitetu Grgur, 1979. godine kada je euharistijsko slavlje predvodio kardinal Franjo Šeper, te 1989. g., kada ga je, uz sudjelovanje svih hrvatskih biskupa, predvodio kardinal Franjo Kuharić. Oba slavlja okupila su stotine tisuća vjernika iz cijele Hrvatske i Hrvate iz inozemstva, a otada datira i zavjet Crkve u Hrvatskoj: “Hrvatska katolička obitelj dnevno moli i nedjeljom slavi misu”.

Branimir, veliki knez Hrvata još u IX. stoljeću, je došao na vlast nakon Zdeslava kojeg je potjerao nezadovoljan narod. Branimir je postao knez Primorske Hrvatske 879. godine, a njegova je vlast tamo potrajala sve do 892. godine.

Knez Branimir dodatno je ojačao Primorsku Hrvatsku i postigao samostalnost, kako u odnosu na Bizant, tako i u odnosu na Mlečane i već oslabjele Franke.

Sa svojim domaćim knezom Branimirom, Hrvatska konačno određuje svoju budućnost u krugu zapadnih zemalja, a odlukom pape Ivana VIII. prihvaćena je i kao samostalna zemlja kršćanskoga zapada.

Davne 879. papa blagoslovio hrvatski narod i njegovu zemlju!

Na blagdan Uzašašća Gospodnjega 21. svibnja 879., papa Ivan VIII. služio je svetu misu u kojoj je podigao ruke k nebu i blagoslovio Branimira, sav hrvatski narod i svu njegovu zemlju.

Tom svetom misom papa Ivan VIII. priznao je nezavisnost Hrvatske države, što je u to doba predstavljalo međunarodno priznanje.

Hrvatski narod je tada zauvijek potvrdio vjernost katoličkoj crkvi i vjeru u Boga, koji će im kasnije u teškim i krvavim ratovima s Turcima dati snagu da postanu predziđe kršćanstva “Antemurale Christianitatis”.

Benkovac – prvi sačuvani spomen hrvatskog imena i njegovog velikog vladara Branimira

Najpoznatiji spomen Branimira je onaj iz Šopota kod Benkovca na kojem, uz Branimirovo ime, stoji titula “dux Croatorum” što predstavlja prvi zapis hrvatskog imena na nekom kamenom natpisu.

Naime, na lokalitetu Crkvina pod Grubića glavicom otkriveni su ostaci srednjovjekovne crkve, za koju se navodi da je bila posvećena sv. Jeri, kao i razni ulomci oltarne pregrade s pleternim ukrasom i dijelovima natpisa. Greda i zabat oblikovani su na način karakterističan za hrvatsku predromaničku umjetnost. Gornji rub ukrašen im je motivom kuka, a u trokutu zabata prikazan je križ oblikovan trostrukim pleterom, a ispod njega je sa svake strane po jedna ptica. Na gredi i zabatu pregrade spominje se, na latinskom jeziku, knez Branimir, kao “comes” i “dux” Hrvata. –»Branimero comes dux Cruatorum cogitavit.«.

To je prva pojava hrvatskog imena na kamenom spomeniku, a nalaz je Šopot postavio kao značajno mjesto na karti Hrvatske kulturno-povijesne baštine.

Ironija je da je ovaj stari povijesni hrvatski kraj i sjedište brojnih hrvatskih vladara bio predmet svojatanja Srbije. Benkovac i Šopot bio je teško uništen u Domovinskom ratu zbog tih suludih tvrdnji, koje se čak i danas čuju iz Beograda: da su ova stara sjedišta prvih knezova i kraljeva Hrvatske dio – Srbije (!).

Kardinal Kuharić: Crkva je vertikala duha, istine i naše povijesti

“Isus je na osobit način ušao u hrvatsku povijest, u davno vrijeme kada su Hrvati dolazili na obale mora i prihvatili krštenje. Tako je došla Crkva među Hrvate, i ta je vertikala duha i istine i vertikala naše povijesti. Na njoj se grije naša savjest i naše srce.”, rekao je 1989. kardinal Kuharić i nastavio:

“Koraci hrvatske države nisu bili lagani, nego teški izvana i iznutra. I marksistička je ideologija obećavala novi svijet, slobodu i socijalnu pravdu, ali sve je to mislila izgraditi bez Boga i protiv Boga. No mi smo se sjetili da smo Katolička Crkva koja vjeruje onomu komu je Isus Krist povjerio da čuva i vodi tu Crkvu. Branimir je došao među slavne muževe naše povijesti jer je pismo kojim mu je odgovorio papa Ivan VIII. srdačno i toplo. Tada je Hrvatska upisana u vatikanske knjige kao samostalna i suverena država. Znamo čiji smo i kojem zajedništvu pripadamo”, misli su blagopokojnog kardinala Franje Kuharića.