Na današnji dan 9. srpnja 1409. dogodila se jedna od najsramotnijih epizoda u čitavoj hrvatskoj povijesti. Kralj Ladislav Napuljski, ugarsko-hrvatski kralj koji je na to prijestolje došao dinastijskim borbama, prodao je Mletačkoj Republici svoja prava na Dalmaciju za 100,000 dukata. Time je Venecija dobila legitimitet za osvajanje Dalmacije kojom će vladati sljedećih gotovo 400 godina. Ladislav Napuljski prodao je Dalmaciju jer mu je bilo jasno da je ne će moći zadržati oružjem, pa je htio od cijele stvari izvući barem financijsku korist. Njegovo pravo na Dalmaciju temeljilo se na činjenici da je okrunjen u Zadru 1403. godine u katedrali sv. Stošije za kralja Ugarske, Hrvatske i Dalmacije.
Međutim, ta je krunidba bila osporena od strane vladajućeg ugarskog kralja Žigmunda Luksemburškog, koji je krunjen još 16 godina prije. Žigmund je bio moćniji vladar od Ladislava, jer je pretendirao i na prijestolje Svetog Rimskog Carstva i Češke, a prethodne godine je osnovao i znameniti Red zmaja (Societas Draconistrarum), čiji su članovi bili brojni moćni kršćanski knezovi i vitezovi. Smiješno je kako se Ladislav Napuljski s Mlečanima pogađao oko cijene za Dalmaciju. Prvo je tražio 300,000 dukata, no Mlečani su nudili samo 100,000 i to u četiri obroka. Zatim je Ladislav spustio cijenu na 200,000, a potom i na 150,000. Mlečani su međutim sada davali samo 60-70,000 i to u tri obroka.
Konačno, na današnji dan postignut je sporazum. Ladislav je pristao na 100,000 dukata, a zauzvrat je dao svoje pravo na čitavu Dalmaciju. Sporazum je potpisan u crkvi sv. Silvestra u Veneciji. Već 20 dana kasnije nad Zadrom se zavijorila mletačka zastava s lavom sv. Marka. Ironija je u tome što je prije šest godina, u istom gradu, na ustrajanje hrvatske strane, baš u Zadru okrunjen Ladislav Napuljski za hrvatskog kralja, a pritom je još i dao riječ da će “braniti cjelokupnost Dalmacije, Hrvatske i Slavonije“.
