“Slaveći svečanu liturgiju vazmenog bdijenja u čast Gospodinovog uskrsnuća, trebamo se zapitati je li se, nakon hoda korizmenim vremenom koje nas je pozvalo na obraćenje i ozbiljan rad na sebi, u našim srcima raspalila ljubav uskrsnulog Gospodina ili smo pak i dalje ostali u grobu bezakonja i ohlađene ljubavi. A ona se, ohlađena ljubav, kako nas je upozorio papa Franjo na početku korizme, očituje kroz zavodljivost užitaka, opčinjenost opsjenom novca, odbacivanju Boga i bližnjih, zagađenje zemlje i opasnost samodostatnosti. Ona se, mi ovome možemo dodati, u našoj Crkvi i društvu, očituje i u ideološkim podjelama i jalovim raspravama o nebitnim stvarima, dok istovremeno ne vodimo računa o onim bitnima, o kojima ovisi naša nacionalna i crkvena budućnost, poput demografskog izumiranja i masovnog iseljavanja“, ističe dubrovački biskup msgr. Mate Uzinić u uskrsnoj poruci te poručuje:
“U nadi da ćemo i mi s Isusom Kristom uskrsnuti iz svojih grobova te početi oko sebe širiti svjetlo Božje ljubavi, svima želim blagoslovljene vazmene dane naše liturgijske proslave Isusove muke, smrti i uskrsnuća. Svima, a osobito onima među nama koji su najpotrebniji Božje ljubavi, želim sretan i blagoslovljen Uskrs!”
Uskrsnu poruku prenosimo u cijelosti:
‘Dajmo se obasjati Kristovim uskrsnim svjetlom, svjetlom Božje ljubavi!’
“Draga braćo i sestre,
na početku naše priprave za Uskrs, u svojoj ovogodišnjoj korizmenoj poruci Razmahat će se bezakonje i ohladnjeti ljubav mnogih (Mt 24,12), papa Franjo nas je upozorio na suvremena bezakonja koja su plod ohlađene ljubavi, želeći nas potaknuti da korizmeno vrijeme iskoristimo kako bi se naša srca nanovo zapalila onom ljubavlju kojom nas je ljubio Krist Gospodin. ,,U vazmenoj noći“, poručio nam je Sveti Otac, ,,još ćemo jednom proslaviti dirljivi obred paljenja uskrsne svijeće. Preuzeto s novoga ognja, to će svjetlo malo-pomalo rastjerivati tamu i prosvjetljivati vjerničku zajednicu okupljenu na bogoslužju: Svjetlo slavno uskrsnulog Krista raspršilo tmine pameti i srca, kako bismo svi uzmogli ponovo doživjeti iskustvo učenikâ iz Emausa. Slušajući Gospodinovu riječ i blagujući euharistijski Kruh, naše će srce sve više gorjeti u vjeri, nadi i ljubavi.“
Slaveći svečanu liturgiju vazmenog bdijenja u čast Gospodinovog uskrsnuća, trebamo se zapitati je li se, nakon hoda korizmenim vremenom koje nas je pozvalo na obraćenje i ozbiljan rad na sebi, u našim srcima raspalila ljubav uskrsnulog Gospodina ili smo pak i dalje ostali u grobu bezakonja i ohlađene ljubavi. A ona se, ohlađena ljubav, kako nas je upozorio papa Franjo na početku korizme, očituje kroz zavodljivost užitaka, opčinjenost opsjenom novca, odbacivanju Boga i bližnjih, zagađenje zemlje i opasnost samodostatnosti. Ona se, mi ovome možemo dodati, u našoj Crkvi i društvu, očituje i u ideološkim podjelama i jalovim raspravama o nebitnim stvarima, dok istovremeno ne vodimo računa o onim bitnima, o kojima ovisi naša nacionalna i crkvena budućnost, poput demografskog izumiranja i masovnog iseljavanja.
Slavlje liturgije vazmenog bdijenja podsjeća nas da bezakonja i ugašena ljubav ipak nemaju posljednju riječ, jer ovo je noć u kojoj se nebesko sa zemaljskim, božansko s ljudskim povezuje. Uskrsno otajstvo nam objavljuje da je u Božjem srcu zapaljena ljubav koja se nikad ne gasi. Bog nam u Isusu Kristu, raspetom i uskrsnulom, neprestano daruje novu prigodu kako bismo s njim i u njemu mogli pobijediti sva naša bezakonja, te u svojim srcima zapaliti ljubav prema Bogu. Svjetlo ove ljubavi, bez obzira na sve naše razlike, širit će se tada i na naše bližnje, na sve one koji su najpotrebniji naše pažnje i ljubavi. Dopustimo ovom svjetlu da rasprši sve naše podjele, predrasude, jalove rasprave koje nas nigdje ni kao pojedince ni kao društvo ne vode. Dajmo se obasjati Kristovim uskrsnim svjetlom, svjetlom Božje ljubavi.
Crkva, navjestiteljica poruke Božje ljubavi prema nama, istovremeno je pozvana biti i živi znak Božje ljubavi prema svima, osobito prema onima koji su na marginama društvene zajednice, koji su siromašni, slabi, bolesni i u potrebi. U društvu i vremenu u kojem sve više dominira logika bezakonja i ohlađene ljubavi mi kršćani, Crkva, pozvani smo živjeti logikom sjemena koje umirući donosi obilat rod (usp. Iv 12,24). To je jedini način da budemo uistinu prepoznatljivi, čineći svojim životima boljim i kvalitetnijim društvo u kojem živimo.
Božja ljubav prema nama da se opipati u osobi Isusa Krista. On, raspeti i uskrsli, znak je konačne Božje pobjede nad zlom i grijehom, pobjede koju smo svi, snagom sakramentalne krsne milosti, pozvani i poslani navješćivati. Isus je umro i uskrsnuo da bi nam omogućio izdizanje iz grobova naših bezakonja kako bi u nama ponovo probudio vjeru u onu ljubav koja u njegovu srcu od vječnosti gori prema nama i tu istu ljubav zapalio i u našim srcima. Isusovo uskrsnuće je stvaranje novog, otkupljenog čovjeka. Ne samo u eshatološkom smislu, nego i u smislu promjene naše sadašnjosti. Božja ljubav koja nam se očitovala u otajstvu Isusa Krista, njegove muke, smrti i uskrsnuća, treba po nama kršćanima, po našem angažmanu i djelovanju, pobijediti bezakonja, rasplamsavajući se u svijetu i vremenu u kojem živimo.
U nadi da ćemo i mi s Isusom Kristom uskrsnuti iz svojih grobova te početi oko sebe širiti svjetlo Božje ljubavi, svima želim blagoslovljene vazmene dane naše liturgijske proslave Isusove muke, smrti i uskrsnuća. Svima, a osobito onima među nama koji su najpotrebniji Božje ljubavi, želim sretan i blagoslovljen Uskrs!
Mate, dubrovački biskup”
Tekst se nastavlja ispod oglasa
