John Pridmore – nekada opasan londonski gangster, a danas katolik-laik zavjetovan na čistoću, koji radi s mladima i pomaže im na njihovom putu prema Bogu. John danas u Irskoj predvodi zajednicu koja posjećuje župe i škole i navješćuje Isusa Krista, a on priča mladima o svom nevjerojatnom životnom putu, o grijehu i oprostu, mržnji i pomirenju, pohlepi i ljubavi. Ovih dana boravio je u Hrvatskoj predstavljajući svoju knjigu ‘Ispovijest londonskoga gangstera‘.
Prenosimo vam dio ekskluzivnog razgovora s njim koji je napravio Bitno.net.
Početak svog obraćenja John Pridmore opisuje ovako:
– Jedne noći sjedio sam u svom stanu i odjednom sam čuo glas koji mi je govorio u srcu. Sve one grozne stvari koje sam napravio, neke od njih nisam imao hrabrosti niti opisati u knjizi. Osjetio sam da taj glas dolazi od moje savjesti, od Boga. Osjetio sam kako umirem, kako posljednji dah izlazi iz mene. Znao sam dvije stvari – da s tim glasom nema rasprave i da idem u pakao i da sam to zaslužio.
– Ali, ipak ste zavapili za oproštenje?
Da. Ne zbog toga što mi je bilo žao, nego iz instinkta za preživljavanje. Osjetio sam se bolje, izašao sam iz stana i tada izrekao svoju prvu molitvu. I osjetio sam kako na mene silazi Duh Sveti, Božja ljubav. I htio sam toga još. Jedina osoba za koju sam znao da je vjernik bila je moja mama. U to sam je vrijeme rijetko viđao, tu i tamo bih je posjetio s nekim skupim poklonom da bih smirio savjest. Otišao sam kod nje i rekao joj što se dogodilo. Odgovorila mi je kako se molila za mene svaki dan, te kako je upravo taj dan završila devetnicu sv. Judi Tadeju koju je molila za mene. Sv. Juda Tadej, zaštitnik izgubljenih slučajeva, siguran sam da me je on spasio. Mamina molitva i snaga sakramenta krštenja koji sam imao, sigurno. Nakon toga otišao sam na duhovnu obnovu i otkrio svoj osobni odnos s Bogom. Išao sam na ispovijed po prvi put u životu, a svećenik koji me ispovijedio bio je pokojni fra Slavko Barbarić iz Međugorja, koji je tada boravio u Britaniji, zajedno s vidiocima. Ispovijed je trajala sat vremena.
– Znači, na prvoj ispovijedi, ispovijedao vas je hrvatski svećenik?
Da. Kada sam završio pogledao sam ga, plakao je. Shvatio sam da me ne osuđuje, u tom trenutku on je za mene predstavljao Isusa. Kasnije smo postali dobri prijatelji i jednom sam ga upitao: Fra Slavko, sjećate li se moje prve ispovijedi? Odgovorio je: Johne, inače sve ispovijedi odmah zaboravim. Ali, ove tvoje se jako dobro sjećam (smijeh). Smijao se kada je to govorio.
– Spomenuli smo pokojnog fra Slavku Barbarića. Kakvu je ulogu u vašem obraćenju igralo Međugorje?
Ono je bilo veliko nadahnuće za mene. Osim fra Slavka upoznao sam osobno i Jakova Čolu, razgovarao s njim i on je ostavio dobar dojam na mene. Svaki put kada bih išao u Međugorje, primio bih veliku milost – tamo ili kada bih se vratio kući. Gospa mi je uvijek nešto darovala. Nemam nikakve sumnje da je Međugorje od Boga i veliki blagoslov za ovaj svijet. Vjerujem da su ukazanja autentična. Ali, ako ovo povjerenstvo čiji će rezultati biti objavljeni zaključi nešto drugačije onda ću poslušati Crkvu. Ja sam prije svega katolik. Ali, moje osobno mišljenje jest da plodovi Međugorja puno govore za sebe. Ljudi se tamo obraćaju, upoznaju Boga. Ne vidim kako bi nam đavao mogao govoriti da se moramo obratiti, ići redovito na misu, čitati Bibliju, postiti i moliti krunicu. Dobre plodove Međugorja nitko ne može poreći.
– Kako je došlo do toga da ste Željki Markić poslali primjerak hrvatskog prijevoda svoje knjige?
Moj dobri prijatelj je Magnus MacFarlane-Barrow koji vodi humanitranu organizaciju Mary’s Meals. Ja vodim podružnicu te organizacije u Irskoj. Kada je knjiga objavljena na hrvatskom rekao mi je da ima jednu jako dobru prijateljicu u Hrvatskoj i da bi volio da joj pošaljemo knjigu. Ja sam rekao: Svakako, učinimo to. Kada sam poslao knjigu Željki nisam znao ništa o referendumu i akciji U ime obitelji. To sam doznao tek kada sam došao ovdje.
Pročitajte cijeli intervju na Bitno.net: prvi dio i drugi dio.
