Don Ramos o ispovijedi: ‘Bog nas čeka i stalno nam pruža priliku da mu se vratimo’

Foto: Narod.hr

Ako ovih dana uđete u zagrebačku katedralu – pred svim ispovjedaonicama vidjet ćete vjernike kako u redu, strpljivo čekaju da se ispovjede i tako priprave za najveći kršćanski blagdan – Uskrs.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

No, ispred jedne ispovjedaonice je uvijek najduži red – one u kojoj ispovijeda don Jorge Ramos, svećenik Opusa Dei, Portugalac sa hrvatskim državljanstvom. Don Ramos na glasu je odličnog ispovjednika koji kroz ispovijed, sakrament pomirbe pomaže najrazličitijim ljudima – i vjernicima koji svaki dan idu na misu i ljudima koji se desetljećima nisu ispovijedali – da ponovno uđu u mir sa sobom, Bogom i drugim ljudima.

Narod.hr s njim je razgovarao o ispovijedi, pripravi za ispovijed, o tome što je ljudima teško kod ispovjedi, kako često se trebaju ispovijedati djeca i mnogim drugim temama.

Narod.hr: Don Ramos, što biste rekli, što je za svakog vjernika najvažnije u Korizmi?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Obraćenje. Ne zaboraviti da Gospodin, milosrdni i dobar Otac, čeka na nas, strpljivo čeka i pruža nam priliku i šansu za vratiti se k njemu. Samo trebamo posvijestiti svoje stanje, biti iskreni prema samima sebi, moliti milost da se priznamo grješnicima i da se otvorimo zagrljaju milosti. “Isus nas čeka, pretječe nas, pruža nam ruku, strpljiv je s nama. Bog je vjeran”, kaže Papa Franjo. “Nema situacija iz kojih ne možemo izići, nismo osuđeni utopiti se u živomu pijesku, u kojemu se više mičeš, više toneš. Isus je tamo, sa svojom ispruženom rukom, spremnom da nas uhvati i izvuče iz blata, iz grijeha”.

“Pio XII. je prije više od pola stoljeća rekao da je drama našega doba to što je ono izgubilo osjećaj za grijeh, svijest o grijehu. Danas se tome dodaje i drama da se naše zlo, naš grijeh smatra neizlječivim, kao nešto što se ne može oprostiti. Nedostaje konkretno iskustvo milosrđa”, rekao je Papa Franjo. Korizma je vrijeme milosrđa, vrijeme milosno, vrijeme spasa. Trebamo iskoristiti šansu koju Bog nam daje.

Narod.hr: Svaki dan od 9 do 12 ispovijedate u zagrebačkoj katedrali. Kako izgleda dobra priprava za ispovijed?

Trebamo iskreno gledati sebe i svoje grijehe, osjećati se grješnicima i dopustiti da nas Bog ispuni darom svojeg milosrđa. Ne smijemo biti oholi. Svi trebamo priznati svoje greške, moramo biti strpljivi sa sobom i svojim pogreškama. Samo je potrebno ne klonuti.

Tekst se nastavlja ispod oglasa


Narod.Hr: Kad kažete da trebamo iskreno gledati sebe i svoje grijehe – evo, kako konkretno se za ispovijed može dobro pripraviti netko tko nema mnogo iskustva u tome – koje konkretne korake treba napraviti kako bi se otvorio Božjoj milosti?

Trebamo učiniti ispit savjesti, priznati se grješnicima, otvoriti se Božjem milosrđu i vjerovati kako Bog nama može i hoće oprostiti. Može biti korisno pročitati ispit savjesti iz molitvenika ili pogledati Raspelo ili Svetohranište i razmišljati o tome što Isus želi od nas. Činim li ono što Isus traži od mene? Molim li se? Podnosim li strpljivo žrtve? Kako sam živio djela milosrđa? Kako sam znao otkriti Isusa u drugima? Jesam li dobro predstavio Isusa drugima? Mogu li drugi prepoznati Isusa u meni ili doživjeti susret s Isusom preko mene? Jesam li svjedočio svoju vjeru ili sam se sramio priznati se kršćaninom?

Narod.hr: Ispovjed je sakrament.

Da, Isus je ustanovio ovaj sakrament na sam dan Uskrsa. Ispovijed je prvi dar Uskrslog Isusa. Trebamo mu biti zahvalni jer ispovijed je susret s milosrđem.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Narod.hr: Koje milosti vjernik dobiva po ispovijedi?

Katekizam Katoličke Crkve kaže: “Sva vrijednost ispovijedi jest u tome da u nama ponovno obnovi Božju milost i s Bogom nas sjedini dubokom ljubavlju”. (Katekizam Katoličke Crkve 1468). Svrha i učinak ovog sakramenta jest pomirenje s Bogom. Kroz ispovijed Gospodin nam daje mir i spokoj savjesti zajedno s jakom duhovnom utjehom. Ispovijed nam vraća dostojanstvo i dobra života djece Božje od kojih je najdragocjenije Božje prijateljstvo.

Narod.hr: Neki kažu – ne moram se ispovijedati svećeniku, dosta je da sam uvidim svoje grijehe. Kako na to odgovarate?

Papa Franjo govori: “Mi smo društvena bića. Ako nisi u stanju o svojim pogreškama razgovarati s bratom, budi siguran da nisi u stanju o tome govoriti ni s Bogom i tako se naposljetku ispovijedaš pred zrcalom, pred samim sobom. Mi smo društvena bića i oproštenje ima i društvenu dimenziju, jer i mojim grijehom biva ranjeno i čovječanstvo. Moja braća i sestre, društvo. Ispovijedanje pred svećenikom način je da svoj život stavim u ruke i u srce drugoga koji u tome trenutku djeluje u Isusovo ime i na njegov račun – svećenika. To je način da se bude konkretan i autentičan: suočiti se sa stvarnošću gledajući drugu osobu, a ne sama sebe u odrazu zrcala”.

Papa nas ohrabruje, podsjeća da ne idemo na ispovijed kako bi nam se sudilo. Upravo suprotno: “U ispovijedi u igri je nešto puno veće od suda. To je stajanje pred drugim koji djeluje u ime Krista, da te prihvati i oprosti. To je susret s Milosrđem”. Rekao je papa.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Narod.hr: Poznato je da su se brojni sveci i ovi „modernog doba“ ispovijedali često. Zašto? Kako to tumačite?

Sveci su bili ponizni. Ljudi koji nastoje danas živjeti svetim životom, u stalnoj Božjoj prisutnosti također su ponizni. Tako je papa Franjo, prilikom posjete zatvorenicima u zatvoru rekao:”Pred vama stoji čovjek kojemu su oprošteni mnogi grijesi”. Papa Pavao VI je napisao: “Ja sam ništa, bijedan sam. Bog Otac me jako voli, želi me spasiti, želi me izvući iz ove bijede u kojoj se nalazim, ali ja sam nesposoban to sam učiniti. Stoga šalje svojega Sina… Kada to prepoznam, Bog po svojemu Sinu djeluje u meni”.

Papa Ivan Pavao I sebe je nazivao “prašinom”. Sv. Josemaría Escriva, utemeljitelj Opusa Dei je rekao. “ja sam grešnik koji ljubi Isusa Krista”. Svi trebamo priznati da smo grešnici te tražiti obraćenje i oproštenje.

Jako mi je draga rečenica svetog Josemaría Escrive koji je, govoreći o ispovjedi, rekao : “Prvo obraćenje je jako važno, ali ostala obraćenja su, na neki način, još važnija.” Obraćenje se može definirati i kao svaki korak čovjeka koji uvidi da nešto nije bilo u redu i onda se opet, ispočetka, pokušava popraviti.

Utemeljitelj salezijanaca, sveti Ivan don Bosco kaže da biti dobar ne znači ne pogriješiti, nego uvijek se iznova popraviti. Ili kako kaže papa Franjo: “U životu čovjeka nije važno ne pasti, nego je važno uvijek se podignuti.” Tako možemo reći da se svaki put kad se dignemo, dogodi obraćenje, svaki put kada se vraćamo Gospodinu i kada se ponovno okrećemo prema njemu. Može se čovjeku dogoditi i veliko obraćenje – to se događa kad a osoba koja nije u vjeri i ne ide u crkvu – napravi korjenitu promjenu u svom životu – i dođe k Bogu.. Ova, „velika“, „korjenita“ obraćanja su jako važna, ali su i u životu ovog obraćenika i u životu ljudi koji su odgajani u vjeri od malih nogu jednako važna i „mala obraćenja“ – kada uviđam svakoga dana što nisam dobro učinio, pokajem se i zamolim Boga za oproštenje i odem na ispovijed. Svaka ispovijed je obraćenje, vraćanje Bogu, novi početak.

Narod.hr: Što ljude najviše priječi, koči u tome da se ispovjede?

Trebamo se odvažiti otvoriti svoje srce. To je kao kada otvorimo prozor da bismo u sobi primili svjetlo i svježi zrak. Poslije se osjećamo puno bolje.

Nakon što otvorimo dušu doživimo olakšanje. Isplati se pobijediti samoga sebe i učiniti korak poniznosti. Ispovjedaonica nije soba za mučenje. Nitko nas neće osuditi. Niti svećenik, koji je ovdje posrednik, niti Bog. Isus kaže: “Ni ja te ne osuđujem. Idi i više nemoj sagriješiti”.

Narod.hr: Što preporučate roditeljima, kako da svoju djecu potiču na redovitu ispovijed? Zašto je to važno?

Trebaju ih navikavati na prispodobe iz Evanđelja, razgovarati s njima i učiniti da i njihova djeca iskuse milosrđe. Djeca trebaju naučiti da se u životu može pogriješiti, ali da je važno ponovno ustati. Obitelj je prva škola za djecu. Kada djeca vide da roditelji i braća ili sestre idu na ispovijed i ona će htjeti ići.

Kako je divno kada dijete dođe na svoju prvu ispovijed. Roditelji mogu pratiti djecu na ispovijed, dovesti ih kod svojeg ispovjednika, kako je učinila majka od sv. Josemarije kad je on imao šest godina. Ovaj svetac nije nikada zaboravio ovo jedinstveno i predivno iskustvo. Djeca se trebaju ispovijedati što ranije i što češće. Trebamo sve učiniti da sačuvamo njihove duše čistima. Prije nego đavao uđe u njihove duše treba tamo ući i ostati Isus.

Narod.hr: Portugalac ste, po čemu se razlikuju korizmeni običaji u Portugalu od Hrvatskih?

Nema puno razlika. Jako smo slične zemlje. I tamo su veliki redovi za ispovijed u ovo vrijeme.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.