Kruna dvadesetogodišnjeg istraživanja teatrologinje dr. sc. Sanje Nikčević knjiga je ‘Slika Domovinskog rata u hrvatskom kazalištu’, koja je početkom rujna predstavljena u Matici hrvatskoj, javlja HRT.
Teatrološki iznimno važna, no slabo obrađena tema, već je dva desetljeća pod budnim okom naše ugledne teatrologinje i profesorice na osječkoj Umjetničkoj akademiji. Ratne i poratne drame istraživala je u razdoblju od 1990. do 2016. i ukoričila ih u čak 4 knjige – kao prvo takvo sveobuhvatno istraživanje.
> (FOTO) Završeni Dani kršćanske kulture: Sanja Nikčević dobitnica nagrade “Andrija Buvina”
Jedna od priča koje bilježi knjiga dr. sc. Sanje Nikčević vodi čitatelje u Zadar 1993. godine: komad o svećeniku i njegovoj domaćici bio je spreman za premijeru, no umjesto snimljenog zvuka – glumci su imali realističnu tonsku pozadinu.
“To su bile bombe – oni su imali probe pod pravim bombama”, ističe Sanja Nikčević koja je u knjizi nabrojila i proučila 127 hrvatskih ratnih i poratnih drama.
“Kazalište je tijekom rata bilo od životne važnosti, napominje dr. sc. Nikčević dodajući da su u Osijeku, Zadru, Dubrovniku i Vukovaru živote riskirali i kazalištarci i publika.
“To su radili zato što su kazalište doživljavali kao svetište, kao zaklon, i kao otpor tom zlu koje dolazi i kao simbol normalnog života kojemu žele pripadati”, komentira dr. sc. Nikčević.
“Znali su to i agresori te ciljano napadali kazališta”, dokazuje dr. sc. Nikčević. Nakon rata situacija se mijenja. Katarzu na daskama koje život znače zamijenili su trendovi.
“Slika rata je govorila da nema rata, da nema ratne drame, da nema dobre ratne drame, a onda su počeli nametati slike generalnog zla i nakon 2000. godine sliku hrvatske krivice”, analizira dr. sc. Sanja Nikčević.
Iako u protekla dva desetljeća ratnih i poratnih drama imamo junaka, čak i žena, doduše kao slabih karaktera – nema nas kao naroda pobjednika.
“To je najgore u toj priči: nisu hrabri, nego samo slijede europske trendove koji se nakon homofobije i rasizma odnose i na nacionalizam, što se lijepo uklopilo u te trendove”, napominje Nikčević.
“Danas je teško izdati jednu knjigu, a kamoli njih četiri. Dobili smo s tim istraživanjem jednu lijepu, evidentiranu i argumentiranu sliku svega onoga što je u to doba nastajalo, a dobili smo i vrednovanje tih drama”, ocjenjuje urednik knjige Božidar Petrač.
Gost iznenađenja na promociji knjige Mario Filipi izveo je monodramu ‘Kako glumiti normalnog čovjeka’, koji to radi i kada ne glumi.
Invalid Domovinskog rata oduševio publiku izvedbom svoje monodrame na Festivalu kršćanskog kazališta
“Ruke nema, a tako ni noge, i u tome je cijeli štos jer sam se ja trudio koliko god sam mogao da funkcioniram kao ranije – i to je smisao i ideja cijele predstave”, objašnjava autor monodrame i dragovoljac Domovinskog rata Mario Filipi.
Ideja, pak, i smisao tog literarnog mozaika “Slike Domovinskog rata” je, kako za kraj poručuje njegova autorica: “Pravo na povratak katarzi!”
Iz recenzije akademika Borisa Senkera:
‘Sanja Nikčević u svojoj knjizi Slika Domovinskog rata u hrvatskom kazalištu 1990. – 2016. Od svetišta do nametnute krivnje bavi se teatrološki iznimno važnom i dosad vrlo slabo obrađenom temom jer su se rijetki autori njome bavili tek parcijalno. Stoga je ovo jedino sveobuhvatno istraživanje hrvatskoga kazališta u Domovinskom ratu i drame na temu Domovinskoga rata, nezaobilazno u svim daljnjim bavljenjima tom temom, ali i inspirativno za daljnja istraživanja.
Autorica to radi sustavno, a analiza ovako široka korpusa provedena je znalački, metodološki i znanstveno temeljito. Uz neupitnu stručnost i spisateljsku kompetenciju, rukopis je vrjedniji jer njime zaključuje svoje petnaestogodišnje istraživanje.
Pritom je hipoteza koju je autorica postavila i po kojoj kazalište u reakciji na stvarnost ima i svoju etičku funkciju i odgovornost, što se najbolje vidi upravo u drastičnim situacijama poput rata – dokazana.’
Tekst se nastavlja ispod oglasa
