Istražujući pećinu Vlakno na Dugom otoku, koja zbog bogatstva nalaza već niz godina privlači pažnju znanstvene javnosti, arheolozi su u sloju starom 15 tisuća godina otkrili paleolitičku Veneru, jedinstven nalaz za Hrvatsku, ali rijedak i za europske pojmove.
Među dosadašnjim nalazima pronađenima na Dugom otoku su i ostaci “najstarijega Dalmatinca”, nazvanoga Šime, a u ovoj su arheološkoj kampanji istraživači, uz različite nalaze standardne za nalazišta toga vremena, iskopali i dva vrlo rijetka koštana harpuna te paleolitičku Veneru pa je tako Dugi otok nakon Šime dobio i svoju Lili, kako su je istraživači nazvali, potvrdio je Hini doc. dr. sc. Dario Vujević s Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru.
Nalazište Vlakno omanja je pećina smještena po sredini Dugog otoka. Veliki ulaz s pogledom na otok Ravu i manja zaštićena galerija otvorena prema sunčanoj strani, uz izvor vode koji se u prošlosti nalazio u blizini, učinili su je idealnim mjestom za boravak manjih zajednica još od duboke prapovijesti.
Iz istog razloga privukla je i istraživače s Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru, najprije pokojnog profesora Zdenka Brusića, a kasnije i njegove mlađe kolege Darija Vujevića i Matu Paricu.
Uz pomoć stručne ekipe u kojoj su se izmjenjivali studenti arheologije i znanstvenici s različitih europskih institucija, do danas je u pećini provedeno petnaestak istraživačkih kampanja u kojima je dosegnuta dubina od pet metara, s kulturnim slojevima koji se u kontinuitetu mogu pratiti sve do 19.500 godina starosti.
To je pećinu Vlakno smjestilo u krug malobrojnih nalazišta šireg jadranskog područja na kojem je moguće pratiti razvoj posljednjih faza starijeg kamenog doba i njegov postupni prelazak u kulturno razdoblje mezolitika.
“Nova istraživanja na svjetlo dana iznijela su niz nalaza gotovo jedinstvenih na ovom prostoru koji pokazuju da će pećina Vlakno još dugo imati važnu ulogu u tumačenju ponašanja ranih prapovijesnih zajednica. Trenutačno je fokus istraživanja usmjeren na slojeve iz razdoblja gornjeg paleolitika, na vrijeme neposredno prije velike vulkanske erupcije na Flegrejskim poljima u Napuljskom zaljevu koja se dogodila prije 14.900 godina, a koja je svoj trag na ovim prostorima ostavila u vidu desetak centimetara debelog sloja vulkanskog pepela nataloženog u pećini”, objašnjava Vujević.
Vrijeme je to, dodaje, neposredno nakon vrhunca posljednjeg ledenog doba, najhladnijeg razdoblja u novijoj klimatskoj povijesti, kada je cijeli Jadran izgledao drukčije nego danas. Zbog zadržavanja vode u ledenjacima na sjevernom dijelu hemisfere, morska razina pala je za više od 100 metara. Jadransko more bilo je svedeno na poluzatvoreni bazen, dok je sjeverni dio današnjeg mora bila prostrana dolina rijeke Po, kaže Vujević.
“Pećina se nalazila visoko iznad okolnog prostora, a cijeli Dugi otok imao je oblik grebena visokog od 100 do 400 metara iznad tadašnjih dolina. Unatoč hladnim uvjetima ledenog doba, prostrani krajolik okružen planinskim lancima Alpa i Dinarida i natapan vodom rijeke Po, predstavljao je zaštićenu zonu i pogodno područje kako za biljke i životinje, tako i za paleolitičke zajednice lovaca-skupljača”, ističe.
Mnogobrojni nalazi kostiju krupnih životinja, poput jelena, divljeg konja i divljeg goveda upućuju na to da je u starijem kamenom dobu lov bio glavni izvor prehrane stanovnika pećine Vlakno. O lovnim vještinama paleolitičkih stanovnika pećine, osim ostataka njihova ulova, svjedoče i brojni ostaci oružja za lov i oruđa za obradu ulovljenog plijena. To su uspješni lovci koji koriste kako male projektile tako i velike kremene šiljke koji su pronađeni među tisućama komada kremenih izrađevina.
Koštani harpuni – najstariji primjerci ove vrste oruđa na širem jadranskom području
Posebno mjesto u lovnom inventaru tih zajednica zauzimaju dva koštana harpuna, koja predstavljaju izniman nalaz. U južnoj i jugoistočnoj Europi harpuni su izrazito rijetki sve do mezolitika. Kod nas su pronađeni na lokalitetu Šandalja II kod Pule (10.800 godina prije sadašnjosti), a iz razdoblja kraja gornjeg paleolitika potječu i harpuni iz mlađih faza lokaliteta Badanj kod Stoca u BiH (od 12.500 do 10.500 godina prije sadašnjosti). Uz rijetkost ovakvih nalaza, starost harpuna iz Vlakna od 15.000 godina čini ih i najstarijim primjercima ove vrste oruđa na širem jadranskom području.
“Iako prvenstveno usmjerene na lov, paleolitičke zajednice nisu zanemarivale niti druge vidove života. Osobni ukrasi prate nalaze utilitarnog karaktera, a Vlakno se i u toj domeni ističe po broju i vrsti nalaza. I dok su u mezolitičkim slojevima glavni ukras predstavljali probušeni morski puževi, sada među nalazima ove vrste dominiraju probušeni zubi jelena te probušene školjke čaške, pa se može reći da stanovnici Vlakna prate trendove toga vremena. Nije tu riječ o modi, nego su osobni ukrasi tada bili odraz simbolizma koji je zajednički brojnim populacijama lovaca-skupljača”, otkriva Vujević.
U cijeloj paleti nalaza koji, osim estetskog vjerojatno imaju i izrazito simboličko značenje, posebno mjesto zauzima pronalazak antropomorfnog privjeska, dodaje. Iako nije sačuvan u cijelosti, sasvim je jasno da je riječ o stiliziranom prikazu ljudskog lika dodatno ukrašenog različitim šrafurama.
Lili – jedinstven nalaz
“Premda bez istaknutih obilježja kao kod poznatog primjerka iz Willendorfa u Austriji, predmeti ove vrste gotovo se isključivo opisuju kao ženski likovi i spadaju u kategoriju tzv. paleolitičkih Venera. Primjerci stiliziranih antropomorfnih privjesaka mogu se naći na drugim nalazištima iz ovog razdoblja kao što su, primjerice, Dolni Vestonice u Češkoj ili Mal’ta u Rusiji, a ukrasi, tj. šrafure koje ispunjavaju površinu privjeska neodoljivo podsjećaju na slične gravure s lokaliteta Predmosti u Češkoj. Vrijednost ovog nalaza može se sagledati u činjenici da su u Hrvatskoj, tek na lokalitetu Vela spila na otoku Korčuli, pronađeni ulomci životinjskih figura, čime smo i mi došli na popis zemalja u kojima su pronađeni tragovi paleolitičke umjetnosti”, kaže Vujević.
No, Venera iz pećine Vlakno, napominje, jedinstvena je jer prvi put imamo i prikaz ljudskog lika. A jedinstven nalaz zahtijevao je i ime.
“Nazvana je Lili u čast kolege koji već godinama aktivno sudjeluje u istraživanjima pećine. Sada je na konzervaciji, nakon čega joj slijedi znanstvena obrada, a poslije predstavljanja nije isključeno da njezin lik u budućnosti dobije širi značaj i postane jedan od prepoznatljivih suvenira Dugog otoka”, najavljuje istraživač Dario Vujević s Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru.
Arheološka istraživanja pećine Vlakno ne bi bila moguća bez financiranja u sklopu projekta UIP-2014-09-1545 Hrvatske zaklade za znanost, ali i bez svestrane podrške Ministarstva kulture, Sveučilišta u Zadru i Općine Sali.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
