Danas je Veliki Četvrtak i crkva čita Ivanovo evanđelje, poglavlje 13, redak 1-15. Ovaj jedinstveni tekst u Svetom Pismu opisuje trenutke kada je Isus, kako je zapisano „ljubio svoje do kraja“. To je simbolički i doslovno učinio tako da je oprao noge učenicima, te je nakon toga pošao u susret Križu zbog kojega je i došao na ovaj svijet.
Pročitajmo današnje evanđelje i komentar dr. Zvonka Pažina, profesora liturgike na KBF-u u Đakovu
„Bijaše pred blagdan Pashe. Isus je znao da je došao njegov čas da prijeđe s ovoga svijeta Ocu, budući da je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio. I za večerom je đavao već bio ubacio u srce Judi Šimuna Iškariotskoga da ga izda. A Isus je znao da mu je Otac sve predao u ruke i da je od Boga izišao te da k Bogu ide pa usta od večere, odloži haljine, uze ubrus i opasa se. Nalije zatim vodu u praonik i počne učenicima prati noge i otirati ih ubrusom kojim je bio opasan.
Dođe tako do Šimuna Petra. A on će mu: »Gospodine! Zar ti da meni pereš noge?« Odgovori mu Isus: »Što ja činim, ti sada ne znaš, ali shvatit ćeš poslije.« Reče mu Petar: »Nećeš mi prati nogu nikada!« Isus mu odvrati: »Ako te ne operem, nećeš imati dijela sa mnom.« Nato će mu Šimun Petar: »Gospodine, onda ne samo noge, nego i ruke i glavu!« Kaže mu Isus: »Tko je okupan, ne treba drugo da opere nego noge – i sav je čist! I vi ste čisti, ali ne svi!« Jer znao je tko će ga izdati. Stoga je i rekao: »Niste svi čisti.«
Kad im dakle opra noge, uze svoje haljine, opet sjede i reče im: »Razumijete li što sam vam učinio? Vi me zovete Učiteljem i Gospodinom. Pravo velite jer to i jesam! Ako dakle ja – Gospodin i Učitelj – vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge. Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih.“ (Evanđelje po Ivanu 13, 1-15)
Danas bismo samo kratko htjeli naglasiti ono što smo čuli u Evanđelju (Iv 13, 1-15). Isus pere učenicima noge. Valja znati da je pranje nogu bio redoviti znak pristojnosti iskazan prema onima starijima, uglednijima ili prema gostima. To su činili sluge.
Tko je bio sluga u Isusovo vrijeme?
Nama je danas teško i zamislivo što je bio sluga u ono vrijeme. Sluga je bio napola rob, čovjek koji je živio u gospodarevoj kući koji je dobivao stan i hranu, a bio je tako malo plaćen, tek toliko da se ne osjeća kao pravi rob. Takav je sluga radio one najniže poslove od ujutro rano do navečer kasno. Eto, između ostaloga, sluga je prao noge ukućanima i gostima.
Pranje nogu – zašto je zaprepastilo Petra i učenike?
Isus, na zaprepaštenje svojih učenika, skida gornju haljinu, ulijeva vodu u umivaonik, pripasuje se ubrusom i počinje učenicima prati noge. Petar, kao i obično, najgrlatiji, protivi se. No, Isus ostaje uporan. I onda, da ne bi ispalo da nisu razumjeli govori im:
„Razumijete li što sam vam učinio? Vi me zovete Učiteljem i Gospodinom. Pravo velite jer to i jesam! Ako dakle ja – Gospodin i Učitelj – vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge. Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih.“
Isus nije ostao na pranju nogu
Isus nije ostao na tome. Večeras je, uoči svoje muke, na tajanstven način darovao sam sebe svojim učenicima. Razlomio im je i dao kruh koji je postao njegovo tijelo koje se za njih, dakle, za nas predaje i dao im je da piju iz čaše koja je postala čaša njegove krvi koja se za sve prolijeva. I dan kasnije to se i zbilo.
Predanje Bogu i služenje ljudima – vrhunac ljudskog postojanja
To je tajna. Krist je postao najveći, najviše je učinio onda kada je sama sebe posve predao i kada je sama sebe učinio slugom sviju. I to je tajna i naših ljudskih života. Tu tajnu, to otajstvo slavimo večeras. I ostajemo zadivljeni. Duboki smisao ljudskog života jest služenje, jest predanje, jest – ljubav.
Ljubav, kao prvi i najveći zakon od postanka svijeta, od prije svih vjekova. Bog koji je ljubav, poslao je svoga Sina da nas nauči tome prvom i najplemenitijem zadatku čovjekovu.
Što je najveće blago?
Stoga, dobra djela – slikovito prikazana u pranju nogu – najveće su i nepropadljivo blago. Zato, činimo dobro. Budimo na usluzi. Služimo jedni drugima. To je tajna mudrosti.
U Isusovom svijetu služiti ne znači robovati.
Služiti znači ljubiti, znači činiti Božji posao, znači biti najbliži pravoj ljudskoj naravi koju je stvorio Bog, Bog koji je čovjekoljubac i koji sam sebe predaje u svojemu Jedinorođencu. To je poruka današnjega dana. Isus se daruje u euharistiji i poziva i nas da se darujemo jedni drugima, da služimo jedni drugima, baš onako kako on služi nama.
Dr. Zvonko Pažin, profesor liturgike na KBF-u u Đakovu
Tekst se nastavlja ispod oglasa
