Fra Mario Knezović: Želja mi je biti glas onih kojima je on uskraćen

Rekao bih da ne možemo očekivati kvalitetne medije dok se oni ne odbiju s političke „sise“. Kad napuste tu „sisu“ moći će odrasti. Do tada će biti naivna dojenčad. Ostat će nedonoščad u čijim pelenama je smrad a nitko dijete ne presvlači. Vjerujem u dobre namjere mnogih novinara, ali ne vjerujem u uređivačke politike nalogodavaca, napominje fra Mario u najnovijem razgovoru za bljesak.info

Fra Mario Knezović sasvim je običan franjevac. Ili možda nije?! Rođen je kao deveto dijete u obitelji u Broćancu kod Posušja. Član je Hercegovačke franjevačke provincije, trenutno na dužnosti župnika u Župi svetog Petra i Pavla na Kočerinu.

Već od prvih dana svoga redovničkog života aktivno djeluje u crkvi i društvu. Posebice se ističe radom s mladima, nerijetko drži seminare, predavanja i duhovne obnove u Domovini i po svijetu te surađuje s brojnim medijima u kojima se mogu pročitati njegovi osvrti na svakodnevne događaje. Dugogodišnji je urednik i voditelj emisije Agape na radiopostaji Mir Međugorje, najslušanije emisije u državi, koja će uskoro doživjeti svoje tisućito izdanje. Kako je veliki zaljubljenik u sport, nerijetko ga se može sresti i na utakmicama lokalnih klubova ili, pak, kako igra nogometa ili košarke s mladima iz župe.

No, ovaj 43-godišnji franjevac je odnedavno postao i – fratar na Facebooku. Prije nešto manje od pola godine na ovoj društvenoj mreži pokrenuo je vlastitu stranicu preko koje komunicira s onima koji imaju želju od njega čuti savjet, poruku ili riječ ohrabrenja. O svemu tome portal Bljesak.info doznao je više u razgovoru s njim.

Facebook je pronašao mene, a ne ja njega

– Rekao bih da je Facebook pronašao mene, a ne ja njega. Naime, u vremenu dok nisam bio na društvenim mrežama znao sam u Međugorju i poslije u Posušju gotovo svakodnevno poštom dobivati pisma osoba koje su iznosile svoje boli i patnje. Iako je u pitanju mukotrpan posao, odgovarao sam im u pisanome obliku i to poštom slao. Također, bezbroj sam puta bio dočekivan od osoba koje bi mi htjele nešto reći i upitati me ili, pak, zaustavljan nasred ceste dok bi se automobilom vozio s radija kući. Ljudi su znali kad prolazim i stajali su na cesti i držali u rukama papir na kojem je pisalo „Fra Mario stani“, govori fra Mario i dodaje kako je za njegov dolazak na Facebook „glavni krivac“ njegov bivši framaš Ivan Ramljak koji mu je i otvorio profil na ovoj društvenoj mreži.

– Mladi su me molili da počnem primati njihova pitanja i odgovarati. A kad su u pitanju mladi, tu sam posebno popustljiv. Tako sam počeo sa svojom prisutnošću na društvenim mrežama. Danas na dnevnoj bazi dobijem desetine poruka, pitanja, podrške, analiza… To je za mene postalo dragocjeno ali jako zahtjevno. Traži energiju i vrijeme. Bogu hvala, još se nije dogodilo da nekome ne odgovorim. Dokad ću uspijevati odgovoriti na sve potrebe, ljudi vidjet ću, dodaje.

U opisu stranice stoji kako ista služi evangelizaciji, ljudskosti i naciji, pa Isusov poziv da propovijedamo „na krovovima“ u današnjem modernom svijetu znači, tvrdi fra Mario, koristiti sve načine i modele za navještaj Radosne vijesti.

– To je evangelizacija. Imati stranicu koja želi čuti svoje pratitelje a ne samo „lajkati“ je model zastajanja nad ljudskom mukom, sudbinom, izazovima. Model evangelizacije putem društvenih mreža smatram ponajprije komunikacijom s onom stotom ovcom koja je tko zna iz kojih razloga odlutala od stada. Kad govorim o ljudskosti tu mislim na ljude svih opredjeljenja i različitosti po bilo kojoj osnovi. Na Facebooku mogu zapodjenuti razgovor s ateistom, agnostikom, pripadnikom drugih religijskih zajednica. U prostoru crkve to nije moguće jer u crkvu idu samo oni koji su smatrani vjernicima. A ovo što sam stavio da stranica služi i naciji jasno želim reći kako ne smijemo zaboraviti svoje korijene, svoj identitet. Moraju polazišta biti jasna. Isus je bio Židov i to mu je bilo jasno. Ja sam Hrvat i to mi je jasno. Tek sa zdravim odnosom prema svojoj nacionalnoj pripadnosti možemo i druge razumjeti, tvrdi fra Mario u razgovoru za Bljesak.info.

Mediji ne služe, nego traže svoje sluge

Kada je riječ o temama koje preko stranice prezentira javnosti, one se, kako kaže, same nametnu. Osluškuje glas puka, običnoga čovjeka, osluškuje glas javnosti, iščitava medije i prati reakcije ljudi. Sve to analizira i o tome promišlja te se potom i odlučuje na pisanje.

– Želja mi je biti glas onih kojima je on uskraćen. Nisam ničim uvjetovan niti ucijenjen pa mogu pisati stvarnu, a ne fabriciranu istinu. Jedno od glavnih načela mi je to da se upitam što bi Isusu kazao o ovoj temi. Pokušavam odabirom tema progovoriti u ime onih koji bi isto progovorili ali ne smiju jer su okruženi prijetnjama, strahom, gubitkom posla, javnom osudom, ismijavanjima itd. Pokušavam zadirati na rubove nekih tema i raskrinkavati općeprihvaćene laži i trendove koje su nametnute kao istine, ističe ovaj radišni franjevac koji, kao dugogodišnji medijski djelatnik, osnovni problem medija vidi u tome što isti ne služe javnosti, nego, ponajčešće, javnost postaje žrtva medija.

– Mediji ne služe, nego traže svoje sluge. Općenito govoreći, stanje je loše. Imamo dobrih novinara i drugih medijskih aktivista, ali oni su onemogućeni u nakani stvaranja realne slike i objektivnog informiranja, oni su upregnuti u svrhu obmane. Kod nas je na sceni navijačko i partijski upravljano novinarstvo. Doduše, imamo samo nekoliko medija koji pokušavaju ostati objektivni. Dokle god na sceni bude interesno i uhljebničko novinarstvo neće nam svanuti jutro istine. Mediji malo preuzimaju rizik. Glas običnoga čovjeka je prešućen, a glas onih koji obespravljuju obične ljude je prenaglašen. Mediji se okreću jačima, moćnijima. Rekao bih da ne možemo očekivati kvalitetne medije dok se oni ne odbiju s političke „sise“. Kad napuste tu „sisu“ moći će odrasti. Do tada će biti naivna dojenčad. Ostat će nedonoščad u čijim pelenama je smrad a nitko dijete ne presvlači. Vjerujem u dobre namjere mnogih novinara, ali ne vjerujem u uređivačke politike nalogodavaca, napominje fra Mario.

Ljude je važno čuti i razumjeti

Rekli smo kako je posebno popustljiv prema mladima i upravo su oni njegova „vječna pitalica“ pa na svojoj stranici najviše pitanja dobiva upravo od mladih. U razgovoru za Bljesak.info otkriva kako su to najčešće pitanja o ljubavnim problemima te moralnim dilemama: pobačaj, umjetna oplodnja, spolni čin prije braka…

– Bračni problemi su svagdašnjica onih koji šalju upite o rastavi ili preljubu. Javljaju se nezaposleni. Javljaju se razočarani mladi koji uz dobru diplomu ne mogu naći posao jer su ga zauzeli oni s diplomama „večernjih škola“. A, primjerice, jedanput mi je jedan mladoženja putem Facebooka otkazao svoje vjenčanje koje je bilo zakazano za dvadesetak dana itd. Bio je prisiljen na ženidbu od obitelji i smogao je hrabrosti javiti se da taj problem riješimo, ističe fra Mario.

Iako nastoji svima pomoći, sve radosno i prijateljski sasluša ali, kako kaže, u tim razgovorima ne nudi rješenja.

– Ja s ljudima razgovaram. Rješenje tražimo skupa. Ljude je važno čuti i razumjeti. Za početak je najvažnije doći do toga da postoji izlaz iz svake situacije, potom skinuti s ljudi teret krivice, udaljiti svaku osudu i terapeutski posredovati ljubav i uvažavanje prema osobi. Nekad je dovoljno biti im suputnik. Mnogi mi kažu da im je dovoljno samo to da sam čuo ili pročitao njihovo pitanje i da ih razumije, kaže nam fra Mario i otkriva kako mu se javljaju i osobe drugih nacionalnosti i vjeroispovijesti.

Kako smisleno živjeti bez žene?

– Nedavno mi se javio jedan znanstvenik iz Beograda g. Avram. Reče mi da je preslušao moje propovijedi i predavanja koja se objavljuju na www.fratar.net. U dopisu kaže da je bio ateist i izriče želju postati katolik. Brojni pripadnici Islama mi pišu sa zebnjom o događajima u svijetu. Često, kako kažu, žele mene upitati što je vjera jer ne uspijevaju takve upite poslati svome vjerskome službeniku. Česta su im pitanja o spasenju i životu poslije života. Također pitaju o grijehu, ispovijedi, nasilju, tvrdi naš sugovornik.

Naravno, u njegovim konverzacijama preko stranice tijekom ovih pola godine bilo je i puno zanimljivih anegdota. S nama je podijelio dvije.

– Prva se odnosi na pravoslavnoga paroha-sveštenika iz Pančeva. Njemu je umrla žena. On me pitao što da mu savjetujem kako nastaviti smisleno živjeti bez žene. To me pitao jer zna da kao katolički redovnik nisam oženjen. Rekao sam mu da Bogu zahvaljuje što je ženu imao 35 godina, kao što i ja zahvaljujem što je nisam imao ni jednoga dana. Naravno da sam mu poslao još nekoliko savjeta ozbiljno intoniranih. Druga je zgoda kad me je jedan visokopozicionirani hrvatski političar u presudnom trenutku pitao da mu pomognem donijeti odluku. Situacija je bila delikatna. Odluka je morala biti donesena na brzinu. Radilo se o minutama. Čak su se i neki biskupi bili uključili u rasprave o tome. Tog političara sam savjetovao što bih ja učinio. Poslušao me je. Ispalo je dobro premda nekad u politici bez obzira na dobre namjere može puno toga otići naopako, poručio je fra Mario na koncu razgovora.