Moderna galerija u Zagrebu u četvrtak, 18. travnja na izložbi “Slikarski memento” premijerno predstavlja 52 djela iz posljednjeg stvaralačkog razdoblja hrvatskog slikara Ive Šebalja, među kojima je i pet monumentalnih diptiha i triptiha nastalih od 1994. do 2001. godine.
U autorskoj koncepciji arhitekta Nenada Fabijanića, slikarovog monografa Zdenka Rusa i Biserke Rauter Plančić, ravnateljice Moderne galerije, izložit će se uljane slike, studije i crteži nastali devedesetih godina, kao i javnosti dosad posve nepoznat umjetnikov diptih “Moj memento na barbarstvo u crkvi u Kninu“, kojim je reagirao na ratna stradanja na kninskom području.
Uz Šebaljeva djela bit će izložen i pougljenjeni drveni kip Presvetog Srca Isusovog, nastao na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće, koji je 1993. stradao u paležu samostanske crkve sv. Ante u Kninu, te obojana staklena skulptura Raoula Goldonija, Jezgra 7 iz 1967. i brončani Portret Šebalja iz 1966., kipara Ivana Sabolića iz fundusa zagrebačke Moderne galerije.
Kako je najavljeno, taj umjetnik samotnjak iznimne stvaralačke snage i samozatajne prirode samosvojnim je apstraktnim izrazom sazdanim prema vlastitim misaonim, moralnim, estetskim i metijerskim načelima potvrdio povijesnu ulogu u hrvatskom slikarstvu 20. stoljeća.
Po riječima Biserke Rauter Plančić, samoprijegoran u radu kao rijetko tko u hrvatskom slikarstvu, Šebalj je, kao umjetnik samotnjak iznimne stvaralačke snage i samozatajne, a dostojanstvene prirode, od 1995. do prije samoga kraja “produbljivao rekvijemski ton svoga u cijelosti moćnoga štafelajnog slikarstva.”
“Rezultat tog atelijerskoga rada i svojstvene mu mislilačke prirode sugestivni je slikarski memento kojemu po energijskome naboju što iskrsava s uprizorenih nasrtaja tamne strane stvarnosti, po imaginativnosti i osobito po supstancijalnome kromatskom slikarskom izrazu ne vidim premca u slikarstvu njegovih suvremenika”, ustvrdila je Rauter Plančić u predgovoru izložbe.
Ivo Šebalj (Zagreb, 1912 – 2002) studirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi profesora Marina Tartaglie. Radio je kao službenik, a potom i kao profesor na Školi primijenjene umjetnosti i Akademiji likovnih umjetnosti (1961–78) u Zagrebu.
Počinje izlagati 1970. godine, a njegovo djelo ocjenjuje se “hermetičkom rekapitulacijom slikarskoga modernizma XX. stoljeća.” Crtao je i slikao tušem, temperom, uljem i pastelom, stilom bliskim apstraktnoj lirici, s osebujnim crtežima i naglašenim kolorizmom.
Njegova izložba u Modernoj galeriji će biti otvorena do 26. svibnja, a prati je bogato ilustriran katalog s tekstovima autorskog tima.
