Dominikanac iz Kolumbije fr. Nelson Medina (rođ. 1965.) zapisao je najčešća kajanja, koja je čuo od ljudi koje je pratio na kraju života.
Te su nam misli mahom poznate. Ipak, zašto da nam sad ne posluže da pretražimo dušu?
I počnemo živjeti malo drukčije?
Sve što nakon toga treba učiniti jest moliti i isprositi milost da živimo tako da u času smrti ne požalimo ni zbog jednoga od ovdje popisanih jada.
- Zbog toga što sam davao loše primjere i ljudi su to slijedili.
- Zbog svoje ravnodušnosti na patnju bližnjega.
- Zato što nisam pohvalio i ohrabrio one koji su to zaslužili i kojima je to trebalo.
- Zato što sam uspjehe pripisivao sebi, a za promašaje krivio okolnosti.
- Zato što nisam poštovao tuđu nedužnost i što sam drugomu omeo snove.
- Zato što sam novac trošio na stvari koje mi nisu trebale i kojima se nisam služio.
- Za pute kad mi je predugo trebalo da oprostim i kad se nisam dovoljno trudio oko toga.
- Zato što sam sebično iskorištavao one koji su me voljeli.
- Zato što nisam dobro vodio one koje sam trebao bolje odgojiti prije nego je postalo prekasno.
- Zato što nisam posjećivao ili provodio više vremena s dragim ljudima, jer mi nisu bili dovoljno zanimljivi, pametni ili korisni.
- Zato što sam potratio toliko vremena na beskorisne stvari.
- Zato što sam uživao u laskanju, čak i kad sam znao da je lažno.
- Zato što sam prigovarao češće nego sam bio zahvalan.
- Zbog grubih, prostih i nepristojnih riječi, koje sam izgovorio.
- Zato što sam sudjelovao u razgovorima kojima se izrugivalo s Bogom, Gospom, vjerom i Crkvom.
- Zato što sam puno puta bježao od križa.
- Zato što nisam mario za Isusa.
- Zato što nisam dovoljno ljubio.
Prezentacije s istim sadržajem, u muškom i ženskom rodu, mogu se preuzeti ovdje:
Priredio: mr. sc. Petar Marija Radelj/vjeraidjela.com