Međugorje je, kako stoje stvari, na najboljem putu da stekne sve uvjete da postane priznatim i službenim marijanskim svetištem Katoličke crkve, javlja Darko Pavičić za Večernji list. I to, najvjerojatnije, pod nazivom Kraljice mira, kako je rekao za svojega prvog posjeta posebni papin izaslanik mons. Henryk Hoser rekavši da se u Međugorju Blažena Djevica Marija časti upravo pod tim imenom iz litanijskih zaziva.
Naime, uvjeti za tako nešto stekli su se i u samom Vatikanu i to upravo u tijeku prvog Hoserova dolaska u Međugorje, u kojem je prije tjedan dana, 1. travnja, papa Franjo objavio motuproprij „Sanctuarium in Ecclesia“, koji naša javnost, praktički, uopće nije registrirala, a riječ je o važnom dokumentu kojim se, kako javlja Radio Vatikan, „opća nadležnost za katolička svetišta diljem svijeta prebacuje sa Zbora za kler na Papinsko vijeće za promicanje nove evangelizacije“.
– Vijeće će tako biti izravno odgovorno za uspostavljanje međunarodnih svetišta i odobrenje njihovih statuta, za proučavanje i primjenu mjera u svrhu promicanja evangelizacijske uloge svetišta te za njegovanje pučke pobožnosti u tim istim svetištima – kaže Radio Vatikan objašnjavajući kako će ono „biti nadležno za unapređivanje organskog dušobrižništva u svetištima kao ‘pokretačke snage nove evangelizacije’, a k tomu i za promicanje kako nacionalnih tako i međunarodnih susreta usmjerenih prema pastoralnoj obnovi pučke pobožnosti kao i hodočašćenja u sveta mjesta“. Upravo o tome govorio je i mons. Hoser na konferenciji za medije rekavši da za papu Franju Međugorje ima težinu upravo u kontekstu nove evangelizacije i da će to ponajviše utjecati na njegov sud o Međugorju, podsjeća Večernji list.
“Nakon Hoserova posjeta Međugorju, mislim da nije daleko dan kad će iz Vatikana doći zeleno svjetlo da se o Gospinim ukazanjima više neće govoriti kao o navodnima, što je sam nadbiskup na konferenciji za novinare diplomatski vješto odgovorio navodeći kako se radi o Gospinim ukazanjima jer tako o tome svi u Međugorju govore, a navodnici se u govoru “ne mogu vidjeti”. Više je puta istaknuo da je njegova misija pastoralna, a doktrinarni dio prepustio je vatikanskoj komisiji na čelu s kardinalom Ruinijem”, piše Ivan Ugrin za Slobodnu Dalmaciju.
“Prije svega, bilo bi vrijeme da se konačno skinu suzpenzije nametnute iz Mostara međugorskom župniku s početka ukazanja, fra Jozi Zovku, koji već godinama ne smije ni dolaziti u Međugorje, a puno je pretrpio zbog toga što je, iako ispočetka skeptičan prema Gospinim ukazanjima, stao u obranu tada još djece koja su tvrdila da su vidjela Gospu.
Sudio mu je komunistički sud ni krivom ni dužnom i odležao je godinu i po dana u zatvoru. I dandanas zbog svega što je proživio ima zdravstvenih teškoća. Čuo sam se neki dan s njime, leži u bolnici na Rebru u Zagrebu. Pitam ga, fra Jozo, što Vam se čini o nadbiskupu Hoseru.
“On je jedan mudar, Božji čovjek. Ima bogato pastoralno iskustvo, misionarski žar, redovničku karizmu, vještinu diplomacije i uza sve to medicinsku naobrazbu, što ga sve skupa čini kompetentnim za jedno ovakvo poslanje koje je dobio od pape Frane. Onako, kako je on govorio o Gospi u Međugorju, tako bi trebali i moji fratri, hrabro i s pouzdanjem u Gospodina” zaključuje Zovko”, piše Ugrin.
“Govoreći o svojim kontaktima s vidiocima koji žive u Međugorju, nadbiskup Hoser je rekao da je to bio običan, normalan kontakt. Neke od njih već su danas i bake.”
“Hoser je primijetio da oni žive uronjeni u svakodnevni obiteljski život, normalan kako ga živimo i svi mi. Neki su bolesni, neki se bore kako će zaraditi za normalan život. Njemu nije sporno što su se odlučili upravo za takav, obiteljski život, a ne za duhovno zvanje.
I to je jedan znak jer danas su upravo obitelji u krizi. A na poticaj međugorskog fenomena više je od 600 svećeničkih i redovničkih zvanja, najviše u Italiji, SAD-u i Njemačkoj.”
“Nadbiskup Hoser kazao je i to kako je u Međugorju na djelu marijansko štovanje koje vodi prema Kristu. U središtu je zbivanja euharistija, prenošenje Božje riječi, klanjanje Isusu u Presvetom Sakramentu.
Moli se i krunica, Križni put kojim se ulazi u pashalno otajstvo. Preko 37 milijuna pričesti podijeljeno je od 1986. godine, otkada se počelo brojati. Hodočasnika je bilo puno više. Ispovijedi su posebno čudo Međugorja. Na Zapadu više nema osobne ispovijedi. U mnogim zemljama nema klanjanja, Križnog puta. U Bretaniji su zadnji put molili Križni put prije 30 godina. Takvo sasušivanje sakralnog prostora vodi do krize vjere.”
“Intenzitet života u Međugorju može se primijeniti i na drugim mjestima, iako ljudi ovdje primaju ono što često nemaju kod kuće. U Međugorju ljudi dolaze na izvor duhovnosti. Ovdje taže svoju žeđ za Bogom i svetim, otkrivaju molitvu uz pomoć Blažene Djevice Marije, Kraljice Mira. U svjetskom kontekstu mir je i te kako važan, kad vidimo ono što je papa Franjo nazvao trećim svjetskim ratom na rate. Vi biste trebali – poručio je nadbiskup Hoser gledajući na uz njega nazočne franjevce, župnika fra Marinka Šakotu i provincijala fra Miljenka Šteku i pedesetak novinara sa svih strana svijeta – biti nositelji Radosne vijesti. I recite cijelom svijetu: Međugorje je svjetlo. Potrebne su nam točke svjetlosti u svijetu koji se ruši u tamu.”
“I na kraju nam je svima preporučio da se upišemo na neki od seminara koji se održavaju u Međugorju”, ističe Ugrin za Slobodnu Dalmaciju.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
