Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU) je povodom 100. godišnjice početka Prvoga svjetskoga rata održala znanstveni skup na kojem su govorili akademik Nikša Stančić na temu „Hrvatska politika i nastanak Jugoslavije“ te predsjednik Znanstvenog vijeća za mir i ljudska prava HAZU, akademik Davorin Rudolf održao predavanje pod naslovom „Lekcije Prvoga svjetskoga rata“, a sam je skup otvorio predsjednik HAZU-a i akademik Zvonko Kusić.
Kusić je kazao kako je Prvi svjetski rat bio prvi globalni rat, a uvelike je odredio kako svjetsku, tako i hrvatsku povijest.
„Ispada da je stvaranje jugoslavenske države osiguralo cjelovitost Hrvatske. Je li tada bilo moguće razmišljati o samostalnosti Hrvatske i jesu li obje Jugoslavije bile etape u stvaranju Hrvatske kakvu danas imamo, to su pitanja koja stalno traže odgovore“, rekao je akademik Kusić.
Akademik Nikša Stančić pojasnio je zbivanja za vrijeme i nakon Prvoga svjetskoga rata događajima iz 19. stoljeća, ističući kako je odluka Berlinskog kongresa 1879. godine nakon kojeg je Austro-Ugarska okupirala Bosnu i Hercegovinu te zadržala nadzor nad Srbijom, omogućila ostvarenje njemačke politke prodora na istok. Govorio je i o nastanku Hrvatsko-srpske koalicije 1905. pod vodstvom Frana Supila koji je sa Jugoslavenskim odborom nakon 1914. nagovarao zemlje Antante da private rušenje Austro-Ugarske i formiranje južnoslavenske države, čime bi se spriječila parcelizacija Hrvatske, budući da je Antanta obećala dijelove hrvatskog teritorija Italiji i Srbiji.
Akademik Davorin Rudolf istaknuo je pak kako se u „zadnjih sto godina u međunarodnim odnosima sve promijenilo i sve ostalo isto“. Model odlučivanja u kojem sudjeluju samo velike sile, a koji je promoviran prije 200 godina na Bečkom kongresu, potvrđen je mirovnim konferencijama u Parizu 1919. i 1946., a danas se očituje u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda u kojima svaka od pet stalnih članica ima pravo veta.
Kako ističe, velike sile u današnjem multipolarnom svijetu zbog toga imaju veliku odgovornost za uspostavu i održavanje međunarodnog mira i sigurnosti te je dodao kako je izbjegnuto izbijanje novog svjetskog rata zbog ravnoteže straha između velikih sila pa su istovremeno svijest o iracionalnosti ratova i opasnost od samouništenja svijeta veći nego ikada u povijesti čovječanstva.
„Utroba koja rađa ratove još je uvijek plodna, to je najvažnija poruka dvaju svjetskih ratova“, zaključio je akademik Rudolf uz napomenu kako je „svijet zaglavio između budućnosti koju nismo dosegli i prošlosti punoj oružanih sukoba koje se nismo otresli“.
