Šovagović-Despot: Reći da nacionalni prvak oduzima mjesto mlađem umjetniku, može samo notorna neznalica

Foto: Fah

Zagrebački potres razorio joj je dom i matično kazalište Gavellu, no to je nije slomilo. Kako Anja Šovagović-Despot i sama priznaje, čitav ju život naprijed tjera neki inat pa se ne predaje lako ni kada ja najgore – piše Večernji.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Vrijeme u kojem nije mogla glumiti u Gavelli, iskoristila je za pisanje i pripremu programa pa se javila na natječaj za glavnu ravnateljicu Hrvatske radiotelevizije, a iz razrušenog doma preselila se s obitelji u stan svoje majke u kojem je provela djetinjstvo. Iza jedne od najvećih kazališnih umjetnica u zemlji, stotine su briljantnih uloga pa joj neki tepaju da je hrvatska Meryl Streep. Magija i moć njene transformacije ne sceni je nevjerojatna. Kad igra komične uloge, valjamo se od smijeha, plačemo kada igra tragediju, a žene svih generacija poistovjećuju se s njenim dramskim likovima koji istovremeno osvajaju kritiku, publiku i brojna priznanja struke.

I taman kada je pomislila da se život ponovno vraća u normalu, obitelj Šovagović-Despot zadesila je nova nedaća. Njenom suprugu Draganu Despotu, nacionalnom prvaku drame Hrvatskog narodnog kazališta, nije produljen radni staž i odlukom ministrice kulture poslan je u mirovinu. Anja Šovagović-Despot pozdravlja odluku svog supruga da se suprotstavi ovakvoj odluci pa se nametnula kao prva tema našeg razgovora.

O ministrici kulture

– Ne želim vjerovati da je u pozadini politička priča jer mi se to čini previše kafkijanski. Izjavu koju je ministrica kulture dala o tome kako Despot, kao nacionalni prvak, ugrožava angažiranje mladih glumaca može dati samo notorna neznalica koja ne razumije posao u resoru na čijem je čelu. Obrazloženje da Nacionalni prvak oduzima mjesto mlađem umjetniku ne samo da nije točno, nego nema blage veze s logikom. A logično je da mladi glumac ne može igrati Kralja Leara ili Prospera kao što je logično da Despot više nije Romeo ili Leone. Osim toga, treba ministrici pojasniti, nacionalnim prvakom ne postaje se zato što si mlad, to se mjesto mora zaslužiti radom, iskustvom, predanošću, znanjem, obrazovanjem, talentom i umjetničkom karizmom na daskama koje život znače – ogorčena je Anja Šovagović Despot.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

>Despot o tvrdnji Obuljen Koržinek: ‘Nijedan mladi glumac ne može zauzeti moje mjesto’

Njen suprug je, smatra ona, pao kao kolateralna žrtva loših odnosa između sadašnje uprave HNK i Ministarstva kulture. – Imao je peh da se našao u takvoj situaciji s takvim ministarstvom i takvom upravom. Da sam ja intendantica, namjerno bih potpisala ugovor sa svojim prvakom koji mi nosi repertoar jer za to imam zakonsko pravo, bez obzira na ministričin veto. Na žalost, uprava se boji za neke svoje buduće mandate i angažmane. U ovoj situaciji, svi su se izblamirali – gorljivo Anja brani čovjeka s kojim je u braku više od 35 godina.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

O braku

– Nema tajne, jedina je tajna da se ljudi vole. Ako voliš čovjeka s kojim živiš, onda nema tajne. One postoje jedino ako se ne volite – odgovara uz osmijeh.- S čime vas je suprug osvojio? – Najnovije me osvojio s time da nije pristao na trgovački odnos s kućom u kojoj je proveo 40 godina. I to u ovoj situaciji kada smo zbog potresa ostali bez stana. Svatko bi na njegovom mjestu uzeo honorar kojime bismo platili parket, pločice i adaptaciju, no njemu su bitniji status, dostojanstvo i princip. Ne bori se on ovdje samo za sebe, već protiv situacije koja je poražavajuća za sve nas koji činimo hrvatsku kulturu – ispričala je u dahu. A njihova se ljubav rodila, doslovno – iza kulisa. Bilo je to na Dubrovačkim ljetnim igrama.

– Glumili smo skupa u crkvenom prikazanju “Ecce Homo”, režirao ga je pokojni Joško Juvančić Jupa. Despot je igrao Isusa, a ja anđela. U toj smo se predstavi nekako mimoilazili iza scene. Trebao mi je predati jednu rekvizitu i u tom me trenu zagrlio i poljubio. Bila sam u potpunom šoku – smije se. Istovremeno, dodaje, Despot je tada igrao u “Romeu i Juliji” s Almom Pricom i šuškalo se o tome da su par. – Kada smo javnosti otkrili našu tajnu, bilo je to veliko iznenađenje. Sve se dogodilo u nekoliko dana, no on je bio toliko šarmantan u tom svom osvajanju da mu nisam mogla reći ne – prisjeća se.

O glumi

O glumi, Anja Šovagović-Despot sanjarila od ranog djetinjstva odrastajući uz oca, također velikana glumišta Fabijana Šovagovića. Kao dijete, svirala je violončelo pa je namjeravala upisati Muzičku akademiju. Ljubav prema teatru je prevagnula, a svemu je kumovala odluka njezine majke da ju upiše u zagrebačku Klasičnu gimnaziju.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

– Savjetovala mi je da upišem Klasičnu i to je bila moja najbolja odluka u životu. Ondje sam upoznala teatar od njegovih grčkih temelja, a imali smo i glasovitu dramsku grupu koju su vodili profesori Đurica Vinja i Marijan Bručić. Meni se nije baš dalo ići u školu subotom da bih učila grčki i latinski, no mama mi je rekla da su Klasičnu završili i Ana Karić i Relja Bašić koji su tada bili mega glumačke zvijezde i meni je to prevagnulo – prisjeća se. Klasičnu su završili i njena kći Ana, koja danas studira animaciju, te Josip, koji je pohađao Privatnu klasičnu, a sad je na komparativnoj književnosti. Ljubav prema teatru zbližila ju je kao tinejdžericu s još nekim našim budućim velikanima.

O svojoj generaciji 

– Moja su generacija Krešimir Dolenčić, Hrvoje Hribar, Lada Ćale Feldman, Vanja Matujec, Božidar Feldman… Već tada, u srednjoj, osnovali smo svoju alternativnu dramsku grupu jer nam ova regularna nije bila dovoljna. Hribar je za te potrebe s latinskog preveo Plautove “Bakhide”, Krešo ih je režirao, a svi smo glumili. Imali smo predstave kraj škole, u Kulušiću. Svi smo skupa upisali i Akademiju dramske umjetnosti. Čim se Krešo vratio iz vojske, natjerali smo ga da nam napiše komad kako bismo mogli igrati i tako je nastala naša prva predstava “Oženih se vješticom”. Odmah smo osnovali i grupu Lift, skraćeno od Lažljivi i fantastični teatar. Kasnije smo uključili i Sinišu Popovića, Joška Ševu i Pređu Vušovića koji su bili s nama na godini. Odigrali smo više od 150 predstava – priča Anja.

Predstave dramske grupe Klasične gimnazije gostovale su i u Gavelli. U naslovnoj ulozi Sofoklove Ifigenije zapazio ju je Zlatko Vitez te ju pozvao da u Histrionima zaigra u Shakespeareovoj “Oluji”. U podjeli je bio i njen otac Fabijan Šovagović. – Imala sam 17 godina. Moj otac je igrao Prospera, a ja Mirandu. Kada me Vitez pozvao, bilo mi je kao da me zovu na Broadway. Odrastala sam uz Histrione. Zlatko je uvijek bio avangarda – priča Anja.

Prvi angažmani

Prvi put stati na veliku scenu pravog kazališta i još k tome s ocem kao partnerom, za mladu je glumicu bilo u pravom smislu dramatično iskustvo. – Bilo je očajno! Mislila sam da to neću preživjeti, ali iz prkosa i inata ipak jesam. Ne znam što mi je bio teže, raditi s tatom kojem je užasno išlo na živce to što mora glumiti s jednom amaterkom ili sa Zlatkom koji je bio moj idol. U to je vrijeme Vitez radio tv dramu “Bog igre”. Bio je enormno popularan, apsolutno sve tinejdžerice su bile u njega zaljubljene, a meni je režirao predstavu. Srce mi je lupalo 24 sata dnevno, no htjela sam si dokazati da ja to mogu – otkriva. I na Akademiju je upala iz prve, no otac ju za prijemni, veli, nije želio pripremati.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

– Nije htio sa mnom raditi na monolozima, no kada je shvatio da se bliži čas prijemnog, nije mogao izdržati pa me zvao da mu ih ipak izvedem. Odmah mi je rekao da mi Držićeva Petrunjela ništa ne vrijedi i da ćemo raditi Ifigeniju. Tako je i bilo, s Ifigenijom sam ušla u uži izbor i upala – navodi Anja.

Gavella

Nakon ADU, vrlo je brzo dobila angažman u Gavelli s kojom je “u braku” više od četiri desetljeća. Ondje je, kaže, završila sasvim slučajno. – Htjela sam u Komediju. Pjevala sam, svirala, obožavala mjuzikle… Kada me Komedija pozvala da nastupim u mjuziklu “Romeo i Julija”, bila sam presretna. Romeo je trebao biti Vilim Matula. Znala sam ga iz Muzičke, svirao je violinu.

Međutim, istovremeno mi je stigao poziv Paola Magellija da igram u predstavi “Ludi dani”. Žalila sam se Despotu da mi se to ne da raditi i da bih radije u Komediju. On mi je rekao da nisam normalna i da me pozvao Magelli, genijalan redatelj s kojim je on nedavno radio “Dantonovu smrt” na Splitskom ljetu. I tako sam na njegov nagovor otišla na razgovor s Paolom, a prevagnulo je i to što sam čula da su u podjeli Božidar Alić i Mustafa Nadarević, moj uzor iz djetinjstva. Njegovog Pometa u “Dundu Maroju” u HNK gledala sam barem dvadeset puta – otkriva Anja. U ansamblu omiljenog kazališta u Frankopanskoj društvo joj pravi i njen mlađi brat Filip.

O bratu Filipu

– Filip i ja čitav smo se život svađali i obožavali. Ja sam bila štreberica u obitelji, a on buntovnik. Skupa smo kao djeca radili spačke o kojima ne bih javno, no jednog ću dana pisati o njima. Zajednički smo se divili Božidaru Aliću. On je tada bio najveća faca, enfante terrible čitavog glumišta. Igrao je Kralja Gordogana, Aleca u “Paklenoj naranči”, to su bile senzacije – ispričala je. Jednom joj je Filip, kaže, pripremio zanimljivu spačku.

– Zvao me da igram u njegovom filmu “Pušća Bistra”, a onda me nazvao nakon montaže i rekao mi: “Sejo, imam za tebe jednu dobru i jednu lošu vijest.” Daj prvo lošu, kažem. “Čuj, izrezao sam te iz filma.” A koja je dobra? “Pa gle, to je bilo za tvoje dobro” – smije se Anja koja je nedavno briljirala u filmu “Plavi cvijet” Zrinka Ogreste. Uloga bake, kaže, nije joj teško pala. – Pa u godinama sam za te uloge. Izazov mi je bio kada sam pročitala da ta baka ima 85. Pitala sam Zrinka tko mi igra kćer pa kada mi je rekao da će biti Vanja Ćirić, odmah sam pristala jer ju iznimno cijenim otkako sam ju vidjela kao Rožu u Komediji u predstavi “Svoga tela gospodar”.

Imale smo predivan odnos, ona mi je pomogla da se osjetim njezinom majkom – govori. Nedavno je pristala glumiti i u novom Ogrestinom filmu, no projekt je na čekanju jer nije uspio dobiti sredstva od HAVC-a. – I to je suludo, da redatelj čiji film osvoji sve nagrade u Puli ne dobije sredstva za novi! Nevjerojatna situacija, čekamo novi natječaj i nadam se da će se to riješiti – poručuje. U međuvremenu, pojavit će se i u novom projektu Ivana Salaja čiji je scenarij, veli, toliko skandalozan da je odmah pristala na ulogu.

O novim projektima

– Ne da je skandalozan nego je brutalan do kosti! Nikad u životu nisam tako nešto pročitala pa sam mu rekla da želim sudjelovati u nečemu do sad još neviđenom na domaćem filmu. Teme su seks, glad, alkoholizam, narkomanija, besmisao života, krv, znoj, a moja je uloga ona vlasnice kafića u kojem se događaju najgore moguće situacije – otkriva. I u kazalištu priprema nekoliko projekata. Dramatičar Miro Gavran, naime, hit komad “Tajna Grete Garbo” napisao je za nju u naslovnoj ulozi.

– U ožujku imam predstavu “Usidrene” u Splitu, u HNK, a potom idemo i u Zadar. A Gretu Garbo je Gavran napisao prije 10 godina i nitko to nije stavljao na repertoar sve dok ju nije odigrala Tanja Bošković u Beogradu. Odigrana je više od 100 puta i postala hit, pa smo se konačno sjetili da bismo to mogli igrati i mi u Hrvatskoj – najavljuje. Uz brojna priznanja, Anja Šovagović vlasnica je i tri nagrade na Festivalu glumca koje nose ime po njenom pokojnom ocu Fabijanu. Ipak, ističe kako se nikada nije osjećala da živi u njegovoj sjeni.

Tebi je lako, tata ti je glumac

– Ovo je možda neuvjerljivo što ću reći, ali, zbilja nisam, no to nije ovisilo o njemu, već o meni. Stalno su mi govorili “tebi je lako, tata ti je glumac”, no to ne čini stvar lakšom, već puno težom. Pa ne glumi on umjesto mene, ja se moram batrgati sa svojim strahovima i dilemama! Nisam dobivala uloge jer mi je otac glumac, već zato što je netko pomislio da imam talenta. Takvi negativni komentari dio su mog posla, zbog toga mi je nevjerojatno kada naši političari ne mogu podnijeti kritiku. Od početka karijere izložena sam i kritikama i napadima, oni me samo čine jačom – otvoreno će Anja Šovagović Despot koja, osim što glumi, uspješno i piše. Iza nje su dvije knjige, a radi i na trećoj koja će govoriti o njenom ocu Fabijanu.

Monografija o ocu Fabijanu

– To je još jedan nevjerojatan podatak, da moj otac ni nakon 20 godina otkako je otišao, nije dobio svoju monografiju. A onda su je ove godine izdali na kazališnom festivalu u Brčkom. Nemam riječi koliko sam zahvalna, no zaslužio je i monografiju u Hrvatskoj, zemlji koju je volio kao što je volim i ja. Imam puno njegovih tekstova, dnevnika, proučavam te materijale, moram ih uobličiti u smislenu cjelinu. To ću i napraviti, pogotovo ako me nakon ovog intervjua mediji više ne budu zvali – smije se Anja Šovagović koja je prije osam godina bila ozbiljna kandidatkinja za mjesto ministrice kulture. Je li joj žao što nije izabrana, kaže, najčešće je pitanje koje joj novinari postavljaju. – Nije mi žao, no to ne znači da jednog dana neću postati!

 

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr/Večernji.hr

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.