Spomendan Drinskih mučenica svečano je proslavljen, u četvrtak 15. prosinca u katedrali Uzvišenja svetog Križa u Sisku, misnim slavljem koje je predvodio sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s kancelarom Biskupije mons. Markom Cvitkušićem, supsidijarom katedralne župe preč. Milanom Begićem i vikarom katedralne župe vlč. Robertom Jakicom.
Misnom slavlju prisustvovale su i sestre iz sisačke zajednice Kćeri Božje ljubavi.
U homiliji biskup je podsjetio na mučeništvo s. Jule Ivanišević, s. Bernadete Banja, s. Berchmane Leidenix, s. Krizine Bojanc, s. Antonije Fabjan koje su na današnji dan, prije točno 75 godina ubijene od četnika u Goraždu i bačene u rijeku Drinu.
„Njihova je svetost pred našim očima sjajna poput sunca. One privlače svojom snagom i hrabrošću, njih s pravom slavimo i molimo im se da nas zagovaraju da i mi budemo sposobni živjeti poput njih i ostvariti barem mali dio njihove hrabrosti. Kad se susrećemo s kršćanskim mučenicima, tada mi vjernici ne gledamo tek njihovu patnju i okrutnu, nasilnu smrt koju su morali pretrpjeti, već mi naše oči duše usmjerujemo u onaj uzrok njihove neslomivosti i divimo se njihovoj vjeri te dodirujemo cilj njihova mučeništva, a to je njihovo svjedočanstvo koje pokreće nove i nove kršćane da ustraju i vjeru i njihova vječna proslava. Ali mučeništvo se može za Krista podnijeti samo iz vjere. Doista, jedino zbog snažne vjere može se netko odreći života. Naime, i one su – kao i naš zaštitnik sv. Kvirin, bl. Alojzije Stepinac, bl. Miroslav Bulešić i toliki drugi kršćanski mučenici – bile stavljene pred izbor: odreći se Krista ili umrijeti. One su izabrale: ostale su vjerne Kristu i svojim redovničkim zavjetima“, rekao je biskup te je u nastavku donio što su o mučenicama rekli Stjepan Lice, s. Ozana Krajačić i živi svjedok tih događaja don Ante Baković.
Govoreći o svjedočenju Ante Bakovića, tada desetogodišnjeg dječaka biskup je podsjetio kako je upravo Baković jutro nakon smrti na obali Drine vidio izmrcvarena tijela mrtvih sestara te kako su četnici nakon što su počinili zločin nad sestrama došli u njegovu kuću, koja je bila prva do te vojarne, oprati svoje krvave ruke kod njih na obali Drine.
„U svojoj knjizi ‘Drinske mučenice’ Baković pripovijeda da su četnici poslije više puta ponavljali da su se sestre neprestano samo molile Bogu i kaže: ‘Možda su ipak predosjećale da ih čeka getsemanska noć i krvavi znoj.’ Naš svjedok izvješćuje: ‘Sestre su cijelo vrijeme dok su im četnici to govorili provele na koljenima, u suzama i molitvi, zazivajući Isusa. Bile su gluhe na sve što su im četnici kazivali. U jednom trenutku major Todorović prišao je jednoj sestri i rekao joj: Čuj, ludo, još si mlada i lepa. Zašto da ideš u smrt? … nitko te neće spasiti. Gdje je Isus da te spasi? Gdje ti je tvoj papa?…budi moja pa ćeš lepo živeti, a ako ostaneš toga tvoga Isusa, otići ćeš niz Drinu … A sestra umjesto odgovora samo plače i moli: Isuse, spasi nas! Četnik Blagoje je sam čin odluke i smrti sestara ovako opisao: Ušli smo u sobu i pitali ih: jesu li se predomislile… jedna je odgovorila, mora da je to bila njihova šefica: Za vas raditi hoćemo, ali s vama žive ne možemo spavati, jer ne možemo izdati Boga. Na to je komandant Boško Todorović rekao: A kako ste izdale kralja Petra’ – i odmah dodao: Nema više razgovora s vama! Braćo četnici, navalite na njih… I onda dolazi čas na koji četnici nisu računali. Jedna sestra – bila je to njihova glavarica… u jednom je trenutku naglo otvorila prozor i doviknula: Sestre, za mnom! Isuse, spasi nas – i u tren odletješe sve četiri u ponor, odletješe kao anđeli u noć…’ Poslije su ih četnici, polomljene, ubili svaku izbovši s više udaraca nožem… Tako su podnijele mučeništvo blažene Drinske mučenice, sestre Jula, Bernadeta, Krizina i Antonija, koje su mrtve bačene u Drinu 16. prosinca 1941. S. Berchmana pak ostala je na putu prema Goraždu, u mjestu Sjetlini i također bačena u Drinu 23. prosinca“.
Biskup je rekao kako i današnja čitanja opisuju Drinske mučenice.
„Prorok Izaija kaže: ‘Kliči, nerotkinjo, koja ne rađaš, podvikuj od radosti, ti što ne znaš za trudove! Jer osamljena više djece ima negoli udata, kaže Gospodin… Tvoje će potomstvo zavladat narodima…’. Svi smo mi duhovno potomstvo Božje, a Boga su proslavili upravo oni koji su svoje živote dali za njega. Tako su i Drinske mučenice plodne, ne brojem svoje vlastite djece koju nisu imale jer su se zavjetovale na čistoću, ali i svi mi, braćo i sestre, jesmo i želimo biti djeca takve, njihove posvemašnje, čiste i hrabre ljubavi prema Bogu koja ih je nosila i dala im snagu da budu vjerne do kraja. Isusove riječi u današnjem Evanđelju govore o Ivanu: ‘Što ste izašli u pustinju gledati? Trsku koju vjetar ljulja? Ili što ste izašli vidjeti: Čovjeka u mekušaste haljine odjevena? Eno, oni u sjajnoj odjeći i raskošju po kraljevskim su dvorima. Ili što ste izašli vidjeti? Proroka? Uistinu, kažem vam, i više nego proroka! On je onaj o kome je pisano: Evo, šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da pripravi put pred tobom. Kažem vam: među rođenima od žene nitko nije veći od Ivana. A ipak, i najmanji u kraljevstvu Božjem veći je od njega.’ Gospodin govori o svetom Ivanu Krstitelju, ali ove bismo njegove riječi mogli primijeniti i na blažene Drinske mučenice. Što smo mi večeras došli vidjeti? One sigurno nisu bile ni ‘trske koje vjetar ljulja’ ni osobe ‘u mekušaste haljine odjevene, u sjajnoj odjeći i raskošju’! Njihov nam je život doista proročki znak, one nas svojom porukom pogađaju u srce. Zato možemo reći da je dobro što je njihov blagdan prije Božića jer i one, kao što je to bio sv. Ivan Krstitelj prije dolaska Isusova, pripremaju put Gospodinu. One nas svojim životom i mučeništvom za Krista suočavaju s pitanjem, za koga mi živimo i što je nama toliko vrijedno da bismo mogli za to i život dati? Za njih je to bio Krist. I zato su velike, veće i od Ivana Krstitelja koji je doduše ‘najveći rođen od žene’, ali one su velike jer su makar i ‘najmanje u kraljevstvu Božjem’ sada s Gospodinom, kamo i nas pripremaju doći“, zaključio je biskup.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
