Stanić: ‘Jesu li osporavatelji i ismijavatelji priziva savjesti svjesni da time krše Ustav i međunarodne ugovore?’

Stanić
Foto: IKA

Pohod državnoga tajnika Svete Stolice kardinala Pietra Parolina Hrvatskoj u povodu dviju važnih obljetnica – 30 godina otkako je Sveta Stolica priznala Hrvatsku i 25 godina od ratificiranja triju ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske – baš u sadašnje izazovno doba za Hrvatsku i svijet umnogome nadilazi puki obljetničarski i slavljenički karakter.

Naime, danas kada se propagandna mašinerija različitih predznaka silno trudi, usporedno s krvavom agresijom nad Ukrajinom, poigravati se osjećajima ljudi te ulaže milijarde u valutama i medijskim minutama kako bi, pogodujući svojim interesima, stvorila neuredne odnose među narodima i državama u Europi i svijetu, na što nije imuna ni Hrvatska, povodi posjeta državnoga tajnika Hrvatskoj posvješćuju da se do reda i mira dolazi poštovanjem međunarodnoga prava i pravednosti jer sve suprotno vodi prema sve većemu kaosu. Upravo to aktualiziraju i dvije obljetnice, piše Branimir Stanić u kolumni za Glas Koncila.

> Stanić: Papini odgovori na dvije krize

> Stanić: Zabrinutost vladajućih uoči velikih mirnih okupljanja građana u Hodu za život

Priznanje Hrvatske i Slovenije

Neki su skloni čin kojim je 1992. Sveta Stolica priznala Hrvatsku zajedno sa Slovenijom pripisati tek pukoj osjećajnosti i slavenskomu duhu sv. pape Ivana Pavla II. koji je bio »slab« na zemlje s komunističkom prošlošću. Nema sumnje da je u međunarodnom priznanju Hrvatske papa Poljak imao nemjerljivu ulogu. No poznato je da je Sveta Stolica sve što je činila u doba priznavanja neovisnosti Hrvatske i Slovenije snažno temeljila na međunarodnom pravu.

Baš u doba najgrubljega kršenja međunarodnoga prava, kad je u jeku bila agresija na Hrvatsku predvođena srbijanskim paravojnim snagama i tzv. JNA, Sveta Stolica aktivno je u međunarodnoj zajednici promicala nužnost priznanja Hrvatske, ponajprije kako bi se uspostavio mir. Kada se uzme u obzir koliko je diplomacija Svete Stolice učinila za međunarodno priznanje Hrvatske, čija je sloboda plaćena u ratu krvlju hrvatskih branitelja i hrvatskih građana, posramljuje svako današnje nepoštovanje zakona i ugrožavanje hrvatske suverenosti bilo izjedanjem iznutra bilo nagrizanjem izvana.

Ratificirani ugovori

Svojevrsno dodatno međunarodno priznanje Hrvatske i njezino svrstavanje među uređene demokratske zemlje dogodilo se kada su 1997. ratificirani ugovori između Svete Stolice i Republike Hrvatske, više od 15 godina prije nego što je Hrvatska uopće ušla u Europsku uniju. Zahvaljujući tim ugovorima, Crkva u Hrvatskoj nije postala povlaštena na način kako je to slučaj s protestantskom vjerskom zajednicom kao državnom Crkvom u Velikoj Britaniji, niti je poput pravoslavnih Crkava u Rusiji ili Srbiji težila da po mentalitetu s državom bude jedno tijelo. Katolička Crkva u Hrvatskoj mogla je zahvaljujući ugovorima pod zaštitom međunarodnoga prava u potpunosti biti slobodna i neovisna o državi, ali surađivati s državom u bitnim područjima, uvijek za opće dobro.

Polazište iz kojega je Hrvatska mogla ratificirati takve ugovore u njezinu je Ustavu, koji doslovno kaže da se u Hrvatskoj »jamči sloboda savjesti i vjeroispovijedi i slobodno javno očitovanje vjere ili drugog uvjerenja«. Upravo iz toga ustavnoga jamstva slobode savjesti proizlazi i pravo na priziv savjesti među medicinarima koji ne žele vršiti pobačaje, pravo koje je proteklih dana dovođeno u pitanje s mnogih društvenih i političkih strana, pa i zagrebačkih gradskih vlasti. Jesu li osporavatelji i ismijavatelji priziva savjesti svjesni da time što izravno pokušavaju medicinarima katolicima oduzimati pravo na postupanje iz svojega vjerskoga uvjerenja krše i Ustav i međunarodne ugovore? Ne bi li se pred mjerodavnim institucijama njihovo postupanje moglo prokazivati, a ne napadati one koji se pozivaju na priziv savjesti?

O autoru

* Branimir Stanić je od 6. rujna 2020. urednik Glasa koncila, hrvatskih katoličkih tjednih novina s polustoljetnom tradicijom. Završio je novinarstvo na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu, teološku kulturu na Institutu za teološku kulturu laika Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te upisao poslijediplomski studij na Sveučilištu u Salzburgu. U Glasu Koncila zaposlen je od 2007. kao urednik mjesečnoga magazina Prilika, a od 2013. je i zamjenik glavnoga urednika Glasa Koncila. Predavao je na Fakultetu Hrvatskih studija, uredio je više knjiga i izlagao na domaćim i međunarodnim znanstvenim skupovima.

** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr/Glas Koncila

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.