Ministarstvo kulture je krajem ožujka temeljem Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara utvrdilo da Umijeće čitanja, pisanja i tiskanja glagoljice ima svojstvo nematerijalnog kulturnog dobra, te se na njega primjenjuje sustav mjera zaštite.
Mjere uključuju: promicati funkcije i značaja ovog dobra u društvu, osigurati dostupnost javnosti, poticati sudjelovanje zajednice i grupa koje ga baštine u njegovu izvođenju i prenošenju, populariziranje i promicanje kulturnog dobra putem radionica, elektroničkih medija i drugo, osigurati održivost dobra putem edukacije, identificiranja, dokumentiranja, znanstvenog istraživanja, očuvanja, zaštite, promicanja… senzibilizirati javnost i podupirati zaštitu kako bi se izbjegla opasnost od nestajanja, uništenja ili negativnog iskorištavanja dobra.
U tu svrhu Ministarstvo je objavilo Popis nositelja dobra, koji su dužni provoditi mjere zaštite radi njezina očuvanja. Na popisu ima 55 nositelja među kojima je najznačajnija institucija za očuvanje naše glagoljaške baštine zasigurno Staroslavenski Institut. Uz njega se na popisu nalaze i Institut za etnologiju i folkloristiku, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatski studiji, Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Tekstilno tehnološki fakultet Sveučilišta u Splitu, Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Samostan Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša, te brojne škole, udruge, centri za edukaciju i jedinice lokalne uprave.
