Župa bl. Ivana Merza u zagrebačkom naselju Špansko ove godine obilježava deset godina od osnutka. Posljednjih godinu dana nedjeljne mise i veća slavlja održavaju se na otvorenom, na župnoj livadi, gdje se očekuje izgradnja župne crkve.
Uoči blagdana bl. Ivana Merza, Zagrebačka nadbiskupija razgovarala je s upraviteljem župe vlč. Markom Čolakom.
Pred nama je Merčevo, blagdan bl. Ivana Merza. Na koji će način Župa proslaviti blagdan svoga zaštitnika?
Župa bl. Ivana Merza priprema se trodnevnom duhovnom pripravom za proslavu bl. Ivana Merza. Ove godine odlučili smo se za tri svećenika gosta: prvu večer misu predvodi vlč. Mato Matić, župnik Župe BDM Žalosne, naše susjedne župe od koje se većinskim dijelom naša župa odvojila. Ostala dva dana svete mise predslave bivši župnici: vlč. Darko Bručić Pavuk i vlč. Zlatko Pavetić. Vlč. Marko Vuković, drugi župnik, pridružit će se našem slavlju na mladoj misi u župi, kada će biti i propovjednik. Središnje euharistijsko slavlje u nedjelju, 9. svibnja, predslavi mons. Zlatko Koren, kanonik Prvostolnog kaptola zagrebačkog, a na sam blagdan župe večernju misu predvodi preč. Ivan Frkonja, dekan Zaprešićkog dekanata i župnik Župe sv. Petra apostola.
Ove godine župa slavi i deset godina od osnutka. Kako će se obilježiti ova obljetnica?
Ove godine župa slavi deset godina otkad je potpisan dekret o osnutku župe 10. veljače 2011. Proslavu smo započeli pješačkim hodočašćem pred Zagrebačku katedralu i na euharistijsko slavlje povodom Stepinčeva. Svakog 10. u mjesecu obilježavamo Merčeve dane kada nam dolaze različiti gosti svećenici te imamo euharistijsko slavlje na župnom zemljištu u kojem na poseban način molimo za zajedništvo župe i izgradnju buduće župne crkve. Nakon svete mise izlažu se moći bl. Ivana u relikvijaru te molimo litanije i molitvu koju župa svakodnevno moli za izgradnju župne crkve.
Na koji način su se župljani uključili u obilježavanje ove obljetnice?
Župljani ove župe iznimno su aktivni i vole događanja i zajedništvo. Sve što se događa u župi upravo je plod rada župljana, prvenstveno u dogovoru s pastoralnim i ekonomskim vijećem na redovitim sastancima. Oni dalje organiziraju župljane koji se uključuju na različite načine: od kolača pa do građevine.
Kako je došlo do osnivanja ove župe, s obzirom na to da od 1975. u Španskom postoji Župa BDM Žalosne?
Župa BDM Žalosne ima dosta malu crkvu, a Špansko se posljednjih godina počelo jako širiti. Ovdje je napravljeno jedno POS-ovo naselje te se na jako malu površinu doselio velik broj mladih ljudi. Iz tog razloga osnovana je nova župna zajednica koja je posvećena jednom mladom zaštitniku, bl. Ivanu Merzu, koji je ponajprije uzor mladeži. Bio je to pun pogodak jer župa se i dalje neprestano širi. Sam je pastoral dakle iziskivao da se osnuje nova župa sa svećenikom na raspolaganju. Špansko je veliko te se planira i daljnje širenje naselja.
Ovo je jedina župa u Zagrebačkoj nadbiskupiji koja je posvećena bl. Ivanu Merzu. Zbog čega je upravo on odabran kao zaštitnik ove župe?
Vjerujem da su razlog upravo mlade obitelji koje su ovdje došle u velikom broju. Župa godišnje nema puno sprovoda, prosjek nam je 20-ak. To govori upravo o mladosti ovoga naselja. Tim mladima trebao je suvremeni zaštitnik, neki suvremenik koji će im biti uzor i primjer, a bl. Ivan Merz je upravo to za mlade.
Na koji su način Vaši župljani povezani sa svojim zaštitnikom? Postoje li neke specifične pobožnosti bl. Ivanu Merzu?
U župi ima dosta župljana podrijetlom iz Banja Luke, osobito jedna obitelj koja je usko povezana s njime i iskreno gaje pobožnost prema bl. Ivanu Merzu. Naravno, ovdje među mladim ljudima ima mnoštvo i profesora, što je i Ivan Merz bio, te su ga oni sebi uzeli kao zaštitnika profesora. Jedna profesorica francuskog jezika upravo voli i štuje Ivana Merza, koji je sam bio profesor francuskog. Ima mnoštvo poveznica, ali ima i izmoljenih čuda koja su se dogodila. Neki su župljani po zagovoru bl. Ivana molili za zaposlenje, ali i za ozdravljenje jedne djevojke koje se dogodilo i obistinilo.
Što karakterizira Vašu župnu zajednicu? Na koji način su župljani uključeni u život župe i na koji područjima su aktivni?
Župa uistinu aktivno djeluje na svim područjima. Ima župni Caritas koji djeluje za 22 obitelji u potrebi, kojima se redovito svakog mjeseca pomaže dostavljanjem namirnica, plaćanjem računa ili na neki drugi način. Za Božić i Uskrs organiziramo ručak za korisnike Caritasa s našim ugostiteljima u naselju koji svojim trudom i radom doniraju ručak za one koji su u potrebi. Župa ima i četiri zbora: mješoviti župni zbor bl. Ivana, zbor mladih „Put k suncu“, dječji zbor i obiteljski zbor. Svaki od ovih zborova ima neke svoje specifičnosti. Zanimljiv je obiteljski zbor, ponajprije jer oni svoje probe održavaju po obiteljima. Njihovo svako okupljanje ujedno je i razlog za druženje obitelji, gdje dođu sa svojom djecom. Prvo mole krunicu, a potom imaju kratku probu. Uistinu svaki zbor u ovoj župi doprinosi svojom ljepotom pjevanja na svoj način. Imamo jednu dječju zajednicu Isusovih prijatelja koji se okupljaju subotom u jutarnjem terminu. Dok roditelji moraju obaviti subotnje obveze, mogu ostaviti djecu u pastoralnom centru, gdje imaju organizirane voditelje koji s njima rade biblijske tekstove, crtaju, izrađuju različite stvari. U župi imamo molitvene zajednice: zajednicu Krvi Kristove, Kristofore, Injigo, biblijsku obiteljsku katehezu, krunicu Krvi Kristove. Uistinu jedna bogata župna zajednica, uz još ministrante i naše drage mlade.
Na koji način su sve te aktivnosti organizirane u vrijeme pandemije koronavirusa?
Nažalost, u našoj župi zbog iznimno malih prostora vrlo smo ograničeni s okupljanjem. Zbor ako održava probe i ako se priprema za neko slavlje, održava ih na otvorenom. U ovim vremenima za nas je teško organizirati nešto. Snalazimo se na otvorenom, na župnom zemljištu i sve funkcionira u župi, samo smo jako ograničeni prostorom.
Spomenuli smo župno zemljište više puta. Kako su župljani prihvatili selidbu iz atrija škole na otvoreno? Već godinu nedjeljne mise i veća slavlja održavaju se na župnom zemljištu, na otvorenom i po svim vremenskim uvjetima.
Nije bilo neke velike mogućnosti izbora, osobito za nedjeljna slavlja. Preko tjedna nije problem imati mise u kapelici, ali nedjeljom je to nemoguće zbog velikog broja ljudi. Na sastanku s pastoralnim vijećem kad sam predložio župno zemljište, na prvu je bilo malo čuđenja, no svi su se složili kako bismo bili zajedno. Mjesec dana ljudi su nosili svake nedjelje ujutro sve što je trebalo za misu. Trebali smo nabaviti kombi, prevesti oltar, ambon i preseliti sve što je potrebno za misno slavlje. Postavljali smo privremenu ogradu oko zemljišta da se zna koji je dio naš. Ljudima je u ovim trenucima pandemije to i odgovaralo, Osjećali su se sigurno na livadi jer smo na otvorenom. Može se držati razmak, a djeci je to osobito drago jer se mogu igrati, skakutati, a opet su i mirna. Imaju i osjećaj da je sveta misa, da nisu došli na dječje igralište, na običnu livadu, već znaju da se događa nešto sveto. Prihvatili smo tu livadu svim srcem i želimo tu ostati koliko možemo, dok ne počne gradnja naše župne crkve.
U ovih godinu dana puno ste toga i napravili na župnom zemljištu.
Od obične jedne livade nastalo je jedno lijepo mjesto susreta koje je obilježeno i svatko tko prođe može znati da se tu održava nešto što je ljudima sveto. Postavljen je kip Majke Božje, Kraljice mira, postavljen je stambeni kontejner koji služi kao kapelica i u kojem se nalaze sve stvari potrebne za misno slavlje. Postavljeno je 207 metara ograde oko župnog zemljišta, oglasna ploča, drvena štalica. Uistinu se snalazimo kako možemo. No, ono što je najbitnije jest da je to sve plod i rad župljana. Sve su to oni napravili svojim rukama, trudom, zalaganjem i željom da njihovo mjesto molitve i susreta s Bogom bude što ljepše za nedjeljna slavlja i okupljanja.
U kojoj je fazi proces izgradnje župne crkve?
Trenutno smo u razgovorima s Nadbiskupijom oko rješavanja idejnog rješenja za izgradnju župne crkve. Zahvaljujem i Nadbiskupiji na svom trudu i radu koji ulaže u izgradnju naše crkve, kako bi ovo mlado naselje dobilo svoju crkvu. U naselju nedostaju prostori gdje bi se ljudi mogli okupiti na druge aktivnosti koje nisu samo molitva i sveta misa. Vjerujem da im to župna zajednica itekako može pružiti. Naravno, svaki početak je vrlo težak i dugo traje. Svi smo mi nestrpljivi i kao upravitelj župe volio bih da se crkva već gradi. No, neki projekti ne mogu se dogoditi preko noći. Trebamo strpljivo iščekivati, osluškivati i promišljati jer ne radimo crkvu za narednih pet godina, već za budućnost.
Bez obzira na to što još nemate svoju župnu crkvu, brojni su plodovi nastali u 10 godina župe.
Kroz 10 godina života ove župne zajednice najponosniji i najsretniji možemo biti na jedan lijepi poklon koji će župa dobiti upravo u 10. obljetnici, a to je proslava mlade mise vlč. Matije Sliškovića. Ona će se održati 27. lipnja i to je prva mlada misa u povijesti ove župne zajednice. Osim vlč. Matije župa ima jednog bogoslova Martina Krizmanića u neokatekumenskoj zajednici koji se trenutno nalazi na studiju u Londonu. Osim duhovnih zvanja mislim da župna zajednica može biti posebno ponosna na svoje zajedništvo. Naravno, gdje je puno ljudi uvijek nekoga preferiramo više, nekoga manje. To se osjeti u svakoj župnoj zajednici, pa tako i u ovoj. Ali kada treba nešto za župu napraviti i kada se treba potruditi oko nečega, nadilaze se sve prepreke i stvarno djeluju kao jedno srce i jedna duša. Nema toga što oni skupa ne mogu ostvariti i napraviti.
Kako teku pripreme za prvu mladu misu u župi?
Osjeća se veliko uzbuđenje, ali i organizacijski izazov zbog naše ograničenosti prostora. U pripremama smo, proširili smo naš kontejner kako bi dobili veći prostor za euharistijsko slavlje. Također smo napravili kompletan novi razglas jer smo imali dosta problema zbog buke automobila. Naravno, osim tih materijalnih priprema župa i redovito moli za našeg Matiju da svoju odluku i svoje ređenje u srcu dočeka spreman i zdrav. Mi smo mu velika podrška u molitvi jer nije lako odlučiti se biti svećenik, reći „Da“ i krenuti stopama Isusa Krista. Uvijek ćemo nailaziti i na protivljenja, dvoumljenje i na različite probleme, ali kad zajednica za nekoga moli, kada mu pruža duhovnu podršku, onda je to ipak puno lakše.
I sami ste mladi svećenik, ovo je vaša prva župnička služba. Kako ste reagirali kad ste čuli da ćete biti upravitelj Župe bl. Ivana Merza u Španskom?
Nakon tri godine službe župnog vikara u Župi Pohoda BDM u Vukovini iznenadila me odluka Kardinala da ću postati upravitelj župe ovdje u Španskom. Bio sam upoznat sa situacijom jer sam ovdje kao bogoslov dolazio na župni praktikum. Bio sam radostan što ću doći u zajednicu koju poznajem, a nekako i dijelim jednu ljubav s ovom zajednicom od svog svećeničkog ređenja. Nakon ređenja svoju prvu misu, prije mlade mise u Zaprešiću, slavio sam upravo u ovoj kapelici, tako da se tu rodila jedna ljubav i povezanost. Naravno da svaki mladi svećenik dolazi s elanom i radosti u novu župnu zajednicu, ali nisam očekivao niti koronu, niti da ćemo ostati bez škole. Bilo je malo i strahova kako ću to sve moći, ali kad imate podršku ljudi i kad vidite da ono što radite oni stvarno podupiru jer im je stalo, odmah je puno lakše. Radosnije čovjek radi i ništa mu onda nije teško. Samo mogu zahvaliti dragom Bogu na dobrim ljudima koji su tu, uz ovu župnu zajednicu i koji se stvarno trude i žele da nam bude lijepo.
Jeste li se na neki način posebno povezali s bl. Ivanom Merzom, zaštitnikom župe?
Moj je osobni zaštitnik bl. Alojzije Stepinac. Uzeo sam i njegove riječi za svoje mladomisničko geslo. No, kao što sam rekao ovdje je bila moja prva misa koju sam slavio samostalno. Sjećam se tog prvog puta kad sam došao baka koje su i danas ovdje na misi. Ja sam rekao da ne zamjere ako nešto bude krivo, a netko je samo dobacio: „Dat će bl. Ivan da sve to bude dobro!“ I stvarno je bilo. Od tada sam si uzeo kao „obvezu“ da ću moliti za ovu župu, tako da sam molitvu za izgradnju župne crkve i molitvu bl. Ivanu Merzu molio već puno prije. Nisam bio svjestan da ću izmoliti da na kraju ja dođem ovdje, pa da ono što molim imam priliku i ostvariti jednog dana – da zajedno s Nadbiskupijom krenemo u izgradnju župne crkve.
Čemu se nadate u idućih deset godina ove župe?
U idućih deset godina nadam se izgradnji župne crkve jer je ovom naselju to stvarno potrebno. Godišnje imamo po 90 krizmanika i prvopričesnika i taj broj ne pada. Dolaze nove mlade obitelji, stoga je ovoj župnoj zajednici potreban veći prostor, adekvatan za misna slavlja i za pastoralno djelovanje.
S obzirom na to da je Vaša župa jedan prekrasan primjer kako, bez obzira na nedostatak infrastrukture, ljudi dolaze na nedjeljne mise i imaju potrebu za euharistijom i sakramentima, mislite li da je to slika i pokazatelj budućnosti Crkve u Hrvatskoj?
Dok nas god progone i ne vole, to je dobar znak za nas. Znači da smo i dalje postojani i autentični te da dobro radimo. Kada nas počnu hvaliti, onda se trebamo zapitati gdje griješimo. Naša Crkva u Hrvatskoj dovoljno je jaka, što vidimo i po slavljima, osobito po ovoj župi. Naša župa nije nastradala u potresu, ali misna slavlja su sva vani, bez obzira na vremenske prilike koje nas snađu. Ljudi su tu, stvar je njihove volje, želje i gladi za Isusom Kristom. Drago mi je što smo poslužili i kao primjer svim župama koje su ostale bez svojih crkava u potresu da se može organizirati misa vani i da ljudima nije problem i nije teško, kad ima volje i želje slaviti Isusa Krista. Bitno je da smo mi kao zajednica okupljeni oko Njega, da je on naš Dobri Pastir i naš vodič.
Za kraj, pozivam sve drage ljude dobre volje da dođu na proslavu Merčeva u nedjelju, 9. svibnja, u 11 sati ili na sam blagdan, 10. svibnja, u 18.30. Radosna i otvorena srca čekamo vas na našoj zelenoj katedrali, na našoj župnoj livadi na križanju Zagrebačke ceste i Zagrebačke avenije.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
