(VIDEO) 24. rujna 1940. Slaven Zambata – slavni Plavi 9 počeo s krpenjačom na ulicama Sinja!

Foto: fah

Još dok je Zambata kao dječak natjeravao „krpenjaču“ po ulicama Sinja, svi
su ga zbog velike ljubavi prema Dinamu zvali – dinamovac!

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ljubav prema plavoj boji razbuktao mu je njegov prvi trener u Sinju, Branko Dragaš, raniji veliki navijač Građanskog. Malom je Slavenu pričao o nogometnim pothvatima Franje Wölfla, Ivana Jazbinšeka i brojnih drugih purgera…

 

Može li itko probiti obranu velikoga Milana? Na terenu je odgovorio Slaven
Zambata: zabio je za pobjedu plavih 1:0. Može li itko probiti obranu velikog
Celtica? Na terenu je odgovorio Zambata: zabio je za pobjedu plavih 1:0.
Kako probiti obranu neugodnih Rumunja za prolaz u četvrtfinale Kupa
velesajamskih gradova? Na terenu je odgovorio Zambata: zabio je za
pobjedu 1:0. Može li itko slomiti obranu Eintrachta i lansirati rezultatski
preokret za plasman u finale? Na terenu je odgovorio Zambata: zabio je za
vodstvo 1:0 i kasniji Dinamov veliki preokret i prolaz u finale.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Slaven Zambata, Dinamov kapetan, popularni plavi 9, omiljeni
maksimirski centarfor, jedan je od glavnih junaka spektakularnoga lova na
pokal Kupa velesajamskih gradova. U devet je nastupa šest puta tresao
mrežu, vukao je momčad, lomio suparničke obrane kad se činilo da ih ne bi
mogli probiti ni svi napadači svijeta zajedno.

Uostalom, i sam slijed Zambatinih pogodaka zorno ilustrira njegovu ulogu
na putu prema pokalu. Zabio je pogodak Spartaku iz Brna u uzvratu u
Zagreba i čime su plavi neutralizirali vodstvo Čeha iz prvog
dvoboja, u sljedećem je kolu zatresao mrežu Dunfermlinu u gostima u
utakmici u kojoj su domaći ipak pobijedili sa 4:2, da bi potom sam dvaput
proparao mrežu za Dinamovih 2:0 u Maksimiru i prolaz dalje. U dva
teška dvoboja protiv čvrstoga i neugodnog Dinama iz Piteştija upravo je
maksimirski plavi 9 zanjihao mrežu Rumunja za pobjedu 1:0 u
gostima što je bilo dovoljno za četvrtfinale.

I upravo negdje u to vrijeme dolazi ona nesretna utakmica protiv
Sarajeva…

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Između dvaju okršaja protiv Rumunja plavi su u kup utakmici
odmjerili snage sa Sarajlijama. Zambata se u drugom poluvremenu sjurio u kazneni prostor gdje su ga, baš kad se spremao na udarac, „u sendviču“
presjekla dvojica braniča Sarajeva. Uslijedila je višemjesečna stanka zbog koje je
propustio ne samo uzvrat protiv Rumunja, već i oba četvrtfinalna okršaja
protiv Juventusa.

No, zato je i povratak bio još slađi. I to kakav povratak! U uzvratnom je
okršaju protiv Eintrachta u Zagrebu, kad su plavi lovili tri pogotka zaostatka
iz prvog ogleda, upravo Zambata proparao mrežu za 1:0 u 14. minuti. Bio je
to trenutak koji je posve slomio Nijemce, trenutak koji je plavima ugradio
raketne motore!

Zambata je još prije ozljede svojim plotunima “skinuo” dva europska
nogometna velikana. U dvoboju Mitropa kupa plavi su izbacili Milan. U
Zagrebu je bilo 1:0, na San siru 0:0. U 54. minuti zagrebačkoga dvoboja,
po silnom pljusku gdje su se golovi jedva i nazirali, Zambata je uzeo
loptu, projurio kroz obranu i rasparao mrežu. Junak je bio i u prijateljskom
dvoboju protiv Celtica u Glasgowu. I tada je zabio za pobjedu 1:0. Celtic je
samo nekoliko mjeseci kasnije postao – europski prvak!

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Slaven Zambata rođen je 24. rujna 1940. godine u Sinju. Još dok je kao dijete natjeravao „krpenjaču“ po sinjskim ulicama, svi su ga zvali – dinamovac… Ljubav prema plavoj boji razbuktao mu je njegov prvi trener u Sinju, Branko Dragaš, raniji veliki navijač Gracđanskog. Malom je Slavenu pričao o nogometnim pothvatima Franje Wölfla, Ivana Jazbinšeka i brojnih drugih purgera…

Sudbina je htjela da mu upravo Jazbinšek bude prvi trener u Dinamu. U
Maksimir je došao 1959. godine, nedugo nakon što je s Hajdukom bio na
omladinskom turniru u San Remu. Zambata je, međutim, napustio Split i u
silnoj želji da zaigra za Dinamo, zakucao na vrata u Haulikovoj gdje je u to
vrijeme bilo sjedište slavnog kluba.

Bila je nedjelja, 30. kolovoza 1959. godine, Dinamo se spremao za prvenstvenu
utakmicu protiv Crvene zvezde u Maksimiri. Tadašnji je glavni tajnik Otto Hofmann poklonio Zambati dvije ulaznice za tu utakmicu i dogovorio trening dan kasnije.

“Sjećam se, došao sam do tajništva Dinama i rekao: ‘Ja sam Slaven
Zambata. Iz Sinja sam, igram u Junaku. Bio sam s Hajdukovim
omladincima u San Remu, ali ne želim u Split. Ostao sam u Zagrebu jer mi
je već dugo želja igrati u Dinamu'”, prepričavao je kasnije Zambata.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Nakon 15 dana probe vratio se u Sinj, a pet tjedana kasnije potpisao
trogodišnji ugovor za Dinamo!

U početku je vježbao pod Jazbinšekovim nadzorom, a
priliku u prvoj momčadi pružio mu je trener Milan Antolković. Nakon što je,
uz dobru igru, naglašenu prodornost i brzinu, postigao i pogodak u pobjedi
protiv Borca s 4:3 u prijateljskoj utakmici u Banjoj Luci, Antolković ga je
ubacio u polufinalnom kup dvoboju protiv Hajduka u veljači 1960. i tako već
kao tinejdžer pomogao plavima na putu prema trofeju.

Premijerni prvenstveni nastup dočekao je u pobjedi protiv Splita, 1:0.
Tadašnji je maksimirski napad doista zvučao dojmljivo: Lipošinović,
Zambata, Jerković, Matuš, Pašić.

Nogometne je kibice zadivio i na turniru u švicarskoj Bellinzoni 1961.
godine. Svjedoci su isticali da je bio nezadrživ, pun dinamike i akrobatskih
skokova i svojim potezima oduševljavao publiku. Zablistao je i u pobjedi 5:1
protiv tada jakoga Ferencvarosa u Mitropa kupu. Postigao je dva pogotka…

“Čega se posebno rado sjećam? Ufff… Pored finala Kupa velesajamskih
gradova 1963. i osvajanja pokala četiri godine kasnije, pa golova Milanu i
Celticu, sjećam se i hat-tricka u pobjedi protiv Hajduka u finalu Kupa, pa tri
gola protiv Partizana kad smo ga u kupu nadigrali sa 7:2, dva gola u finalu
Kupa protiv Budućnosti 1965., pobjede protiv Crvene zvezde 6:0…
“, istaknuo je Zambata.

Kad su u ljeto 1964. godine Dražan Jerković i Željko Matuš otišli u vojsku,
Zambata je s nepune 24 godine postao najmlađi kapetan u dotadašnjoj
klupskoj povijesti. On sam je, pak, na služenje vojnoga roka krenuo nakon
osvajanja Kupa velesajamskih gradova.
Nakon 10 godina provedenih u Maksimiru, dvije je igrao u belgijskom Waregemu zajedno s Marijanom Brnčićem.

Za jugoslavensku je reprezentaciju odigrao 31 utakmicu i postigao 21
pogodak.

 

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.