(VIDEO) Dr. sc. Stijepo Mijović Kočan o knjizi ‘Josip Šimunić i Za dom spremni’: ‘Nitko nas ne može pobijediti dok smo složni i svoji na svojemu’

Foto: Fah

„Dva su događaja koji me uvjeravaju da nas nitko i nikada ne može ni pobijediti ni porobiti dok smo složni i svoji na svojemu. Drugi je kada su tisuće i tisuće Hrvata slavile naš svjetski nogometni uspjeh uz domoljubnu Thomsonovu glazbu bez ijednoga izgreda (dok se u Parizu, primjerice, divljalo, a oni koji su tom zgodom usred Zagreba narodu isključili razglas, doživjet će zasluženu sudbinu: da narod razglas isključi njima, zauvijek!). Prvi je kada je Josip Šimunić nakon jedne sportske pobjede u Maksimiru, oduševljeno uskliknuo „Za Dom!“, a čitav stadion, iz tisuća glasova, složno odgovorio: „Spremi!“

Tko TO ne želi vidjeti i shvatiti, poništava sebe, a nas – usuprot podvalama i tzv. fake news – uzdiže i učvršćuje, jer TO je bio začetak suvremenog Pokreta za Domovinu. On se spontano tada i tu začeo i bit će ponovno pobjednički pokret.” istaknuo je književnik, filmski redatelj i profesor novinarstva dr. sc. Stijepo Mijović Kočan, na predstavljanju knjige ‘Josip Šimunić i Za dom spremni’ autora Josipa Pečarića.

> (FOTO) Predstavljena knjiga akademika Pečarića “Josip Šimunić i Za dom spremni”: “Politički korektno je biti nespreman”

Knjigu su predstavili admiral Davor Domazet Lošo, dr. sc. Josip Stjepandić, predsjednik HAZUDD-a, pof. dr. sc. Josip Jurčević, potpredsjednik HAZUDD-a.

Dr. Stjepandić: Politički korektno je biti nespreman

“Jedan od stjegonoša velikog ugleda Hrvatske bio je dugi niz godina Josip Šimunić. Iako je za veliku većinu Nijemaca potpuno neshvatljivo, pače izvan zdrave pameti, da športaš koji je rođen i odrastao u dalekoj Australiji, koji godinama živi i igra u Njemačkoj, na nacionalnoj razini igra za sićušnu zemlju svojih djedova, malo pomalo su se privikli na tu činjenicu te su Šimunića počeli zvati „Der Kroate“ (Hrvat) umjesto „Der Australier“ (Australac).

U kratkim crtama: Josip Šimunić uspješno je igrao 14 sezona u prestižnoj njemačkoj Bundesligi, gdje je dogurao do kapetana te najpopularnijeg i najboljeg igrača tradicionalnog kluba Hertha iz Berlina, pogotovo godine 2008. kad je Hertha bila u borbi za naslov prvaka. Dva puta je bio biran za najboljeg braniča u Bundesligi.

Od godine 2002. bio je nezamjenliv stoper hrvatske nogometne vrste, za koju je nastupio 105 puta.

Kao branič sigurno nije mogao biti nježno janje, međutim za Šimunićem se nisu vukle nikakve afere niti repovi, kao za drugim zvijezdama. Svaki njegov uspjeh bio je i naš uspjeh. Od mnogo istaknutih hrvatskih športaša u Njemačkoj, Šimunić je u duljem razdoblju sigurno bio među pregršt najboljih.

Onda je donio odluku o kojoj razmišlja svaki iseljenik pred konac karijere: povratak u domovinu.

U domovini se dogodilo ono što se dogodilo. Priča je toliko puta prepričana, a meni je previše mučna da bih je ponavljao.

Umjesto toga, htio bih Vam ispričati što sam ja doznao o tobožnjoj krivnji Josipa Šimunića.

Nakon početnog šoka i pomisli “A što mu je to trebalo”, počeo sam malo razmišljati o tome što su Šimunić i navijači zapravo rekli.
Ništa posebno, pogotovo što bi opravdalo takve reakcije i interpretacije”, rekao je u svom izlaganju dr. Stjepandić.

“Nisam imao prilike pitati braću Srbe kako oni gledaju na ovaj pozdrav. Kad malo razmislim između slogana „Bog i Hrvati za Dom spremni” te slogana “S verom u Boga za kralja i otadžbinu“ za promatrača sa strane i ne bi moglo biti neke velike razlike.

Logičkim slijedom dolazi pitanje zašto onda sva ta hajka i progon?

Ja mislim da je veliki problem u tome da Hrvatska godine 1991. nije bila pregažena, jer su stala braća da obrane svoje domove. Što se nije postiglo u ratu, želi se očigledno postići u miru. Memorandum 2 ili tako nekako. Velikosrbi i njihove bijedne sluge u zajedničkoj su akciji. Jednako smetaju oni koji su domovinu branili puškom protiv tenka kao i oni koji ju brane na sportskome polju ili o tim slavnim danima samo pjevaju. Točka.

Dobro zapamtite: ovo što se napakiralo Šimuniću, može se napakirati svakome od nas! Zapravo me od svih najviše čude suci na međunarodnim sudovima, koji izgleda nisu razmišljali o tome, kako će postupiti kad se ovakav postupak ponovi, prvi, peti ili deseti put.

Za sve ovakve pojave postoji prijeki lijek, a to je narodni otpor, koji se najbolje iskazuje na izborima.

Prva je prilika za manje od tri mjeseca”, zaključio je.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr