Slovenski kandidat za predsjednika Uefe, dakle, krovne europske nogometne organizacije, i potencijalni nasljednik Michaela Platinija, koji je ipak dobrim dijelom napravo neke pozitivne reforme unutar Uefe i omogućio siromašnijim klubovima da barem djelomično participiraju u podjeli basnoslovnog novca koji Uefa dijeli onima koji se natječu, a pogotovo onima koji pobijeđuju u Ligi prvaka, rekao je da će se boriti protiv stvaranja takozvane Superlige koliko će god žešće moći. Naravno, govorimo o Aleksanderu Čeferinu. Nažalost, ako doista pohlepni i moćni bogati klubovi odluče drugačije, čak ni Uefa im neće moći zadovoljiti pohlepu. Čeferin će biti zapravo nemoćan, pa čak i ako postane predsjednik. Povucimo paralelu s košarkom, koja tek djelomično stoji. Ni FIBA, krovna košarkaška svjetska organizacija, nije uspjela zauzdati Uleb, teško će Uefa to učiniti s klubovima, europskim divovima, koje prati vojska navijača i koji imaju enormnu financijsku moć te onda i utjecaj.
Mediji posljednjih dana spekuliraju, nagađaju o konačnom početku projekta elitističke Superlige, iako iz Uefe nema poteza koji bi tako nešto poduprli, barem ne javnog. U slučaju ipak da se to dogodi, i da u Superligi svoj ples za bogate zaplešu Real, Barcelona, Atlerico, PSG, Lyon, Arsenal, Chelsea, Liverpool, Manchester U., Manchester City, Bayern, Borussia D., Inter, Milan, Juventus… te neki klubovi izvan Europe, dakle, iz Kine, Brazila, Australije, SAD-a, Južnoafričke Republike…, dakako, bez klubova iz siromašnijih država, ali i bez klubova koji su kultni čak i na europskoj razini s obzirom na brojne europske naslove, to će biti kraj nogometa kakvog poznajemo, čak i ako opstane Liga prvaka, koja će ipak u tom slučaju prije ili poslije izgubiti svoj smisao. Pohlepi je Europa mala, svijet je samo privremeno taman.
Zašto bi to bio kraj nogometa kakvog poznajemo? Naime, danas, iako stvarno to nije tako, svi imaju mogućnost domoći se europskih trofeja, svaki klub koji se takmiči u europskim kupovima temeljem rezultata na nacionalnoj razini, sutra u Superligi imaju šanse samo oni koji će biti “počašćeni” igrati takvu po sport štetnu ligu. Takvih neće biti puno.
Pohlepni klubovi, koji novce često izvlače i dovlače na pomalo sumnjiv način, o čemu svjedoči činjenica da prvak Europe Real mora vratiti jedan dio novca u gradski proračun Madrida, smatraju da manji klubovi, koji dolaze iz siromašnijih zemalja, Hrvatske, Slovenije…, nisu dorasli da bi s njima igrali nogomet na istoj razini, odnosno, smatraju da su prerasli takvo društvo. U stvarnosti se radi o pohlepi, o novcu. Sve ostalo su floskule.
Što Uefa može učiniti više od onoga što su već učinili kad su po tko zna koji puta kleknuli pred pohlepom bogatih klubova, koji su bogati i zbog tzv. malih klubova? Praktički ništa, naime, “reformirali” su Ligu prvaka tako da će četiri najjače europske lige imati 16 osiguranih mjesta u grupnoj fazi, dok su za tzv. male rezervirana samo četiri mjesta kroz kvalifikacije. To zapravo više nema nikakve veze sa sportom. Uefa će popustiti, pitanje je samo kada. Ako i ne popuste nitko ih neće ništa pitati.
“Svjetska Superliga je gotovo nezaustavljiva”, rekao je Jacco Swart, on je zapravo jedan od onih koji bi također imao koristi od takve lige kao direktor udruženja profesionalnih liga Europe. Uvijek će biti onih koji će imati koristi od onoga što nije dobro za veliku većinu.
On, ali i neki drugi, tvrde da će za nekoliko godina sigurno doći do svjetskog klupskog natjecanja. Također se smata da će se raditi ekskluzivnoj zabavi za bogate koji ciljaju na novac od sponzora i TV prava. Navodno su razgovori već započeli te bi ona trebala imati 22 kluba. Neke od klubova smo već naveli, no, postoji mogućnost da to nisu svi klubovi koji će sudjelovati u zabavi za pohlepne.
Kad su svojedobno pitali Michaela Platinija, bivšeg velikana francuskog, europskog i svjetskog nogometa. kakav bi sustav on volio, bio je iskren i rekao je da bi se najradije vratio u vrijeme kad je on igrao (osamdesete godine 20. stoljeća), kad se igrao Kup prvaka, Kup pobjednika kupova i Kup Uefa, no, dodao je: “nažalost, svjestan samo da tako nešto nije moguće…” Niti će ikad više biti moguće.
Pohlepa je uzela maha. Kako pohlepa nema granica tako pohlepa neće stati na Superligi, kad ni takav plijen neće biti dosta pokušat će ga pronaći na nekom drugom mjestu, ne obazirući se pritom na nogomet, općenito sport.
