Ovako je završio prvi stavak grčke rapsodije u četvrtak u Zagrebu. U Pireju je samo potvrđena pobjeda iz prvog dvoboja i odlazak na deseto od dvanaest velikih natjecanja otkako Hrvatska nastupa samostalno na europskim i svjetskim smotrama.
U maloj zemlji za velike gluposti ni neposredno nakon utakmice nismo bili pošteđeni klasičnog hrvatskog sindroma izokrenute stvarnosti.
Samo ću kratko podsjetiti – Slaven Bilić prošao je u Austriji i Švicarskoj u drugi krug i izgubio dobivenu utakmicu protiv Turske na 11-terce. U sljedećem kvalifikacijskom ciklusu nije prošao u Južnu Afriku.
Igor Štimac izborio je, baš kao i Ante Čačić u ovom ciklusu, tek dodatne kvalifikacije za EURO 2012., i prije odlučujućih utakmica ponudio je ostavku. HNS je prihvatio, Niko Kovač odveo je selekciju u Poljsku i Ukrajinu, a nakon toga i na Svjetsko prvenstvo u Brazil.
Ispadanje u prvom krugu označilo je njegov kraj.
HNS je postavio Antu Čačića koji je reprezentaciju odveo na EURO u Francusku, te prvi nakon Bilića prošao u drugi krug. Izgubio je samo od budućih europskih prvaka Portugalaca. Odlično je otvorio kvalifikacije, no u 2017. stala je njegova karta i HNS je reagirao.
Zlatko Dalić uspio je srušiti Grke i odvesti nogometnu reprezentaciju na peto od šest svjetskih prvenstava otkako je Hrvatske.
Što je zajedničko Biliću, Štimcu, Kovaču, Čačiću, Daliću. Sve njih izabrali su potpuno isti ljudi. I potpuno isti ljudi iz Hrvatskog nogometnog saveza donijeli su odluke o kraju njihovih mandata. U nogometnom svijetu još niti jedna trenerska nije do zore gorjela, rezultat je jedino mjerilo i taj će metar mjeriti i sudbinu Zlatka Dalića.
Sada ispada da je Dalić stigao po duhu svetom, da je on izbornik nekog drugog HNS-a. I ne zaboravite kako je dočekan – pa i on je postavljen samo zato što Mamić vraća uslugu vezanu uz angažman Zorana Mamića. Mnogo su riječi i energije potrošili i Zlatko Dalić i Zdravko Mamić da pokažu da je to laž i besmislica.
Što sve nije napravljeno da se sruši najveća hrvatska sportska ikona – nogometna reprezentacija. Ne moraju se u policiji više truditi – Hrvatima i hrvatskoj javnosti potpuno je jasno tko je nacrtao svastiku, tko je poslao gomilu divljaka u Saint Etienne ne bi li izbacili reprezentaciju s EURA. Većem dijelu navijača jasno je i tko i zašto već duže vrijeme lansira priče o rušenju kulta reprezentacije, o gubitku atmosfere.
I ta golema većina odgovorila je ovako prošlog četvrtka u Maksimiru. Bez ijednog incidenta, bez vrijeđanja, bez pirotehnike. Jasno su poručili što misle o onima koji samo ruše i koliko je velika i trajna ljubav prema reprezentaciji. Kakav debakl idiotskih i usko interesnih poziva na bojkot. Bojkot čega – bojkot Hrvatske. Neće ići.
Jednako impresivno odgovorili su igrači na terenu. Nehotice je pobjegla rečenica jednom od medijskih genija – ovako dobro nismo igrali od EURA 2016-te. Zaboravio je samo da je tada reprezentaciju vodio Ante Čačić, isti onaj kojeg je mrcvario u tekstu do tada.
Luka Modrić, svjetska nogometna superzvijezda, odigrao je protiv Grka dvije fantastične utakmice i jasno pokazao za koga gine na terenu – za hrvatski dres, za ponos nacije. Nakon prve utakmice dobio je ovacije, ali mogu li ovacije izbrisati sramotne uvrede upućene tom čovjeku, samo zato što nije ispunio očekivanja kvazi bojovnika i strpao Mamića u zatvor?
I svi ostali odigrali su velike utakmice, da bi ih danas dijelili na njihove i „naše“? I provlačili tezu da je Dalić izvukao neke anonimuse i s njima osigurao Rusiju. Pogledajte sastave i vidjet ćete da su jezgru selekcije koju je složio Bilić, koristili i Štimac i Kovač i Čačić, pa sada i Dalić. Mijenja se pozicija ili dvije, ovisno o taktici ili ozljedama, ali već gotovo deset godina, „prčija“, kako se tepa hrvatskoj reprezentaciji, igra praktično u istom sastavu.
Reprezentacija male zemlje za velike gluposti ponovo ide na svjetsko prvenstvo. Golema većina navijača sretna je i Rusiju će čekati s nestrpljenjem. Oni čija su srca ispunjena mržnjom i jadom, moraju čekati neku sljedeću priliku. I neće stati, sigurno. No, dobro je, mnogi su pokazali tko su i što su.
Hrvatski nogometni reprezentativci nisu samo odigrali odlično. Odazvali su se i pozivu turističke zajednice i kao globalne zvijezde, bez kune honorara, uključili se u promociju naše zemlje. I tu su pokazali kakvo srce imaju.
Ali ni to neće biti dovoljno. Ni spotovi, ni ljubav prema dresu, ni nevjerojatna serija sportskih uspjeha neće biti dovoljni. Hrvatska nogometna reprezentacija i 27-mu i 28-mu godinu samostalnosti, a vjerojatno i kasnije, igrati će na nakazama od stadiona, na ruinama na kojima je nepristojno bilo koga pozvati u goste.
I hrvatski navijači, oni pravi koji ne dijele igrače na naše i njihove, i dalje će stajati na kiši na betonskim ruglima.
Ne, neće se HNS ukrcati na val uspjeha i rezultata, HNS je omogućio da do uspjeha dođe, a sada će krenuti ukrcavanje mnogih, pa i onih koji su do jučer držali veselo noževe u rukama, spremni ubiti hrvatski nogomet.
Gospodo koja odlučujete, napravite napokon nešto i za nogomet. Omogućite da se svi ti silni talenti razvijaju u normalnim uvjetima, da ljudi u miru mogu gledati utakmice i uživati u najvećoj hrvatskoj sportskoj ljubavi – hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
